Da se država svim sredstvima mobilisala u zoni potresa koji su Republiku Türkiye pogodili 6. februara 2023, od prvog trenutka je više nego očigledno. U petak uvečer, 17. februara, turska javnost imala je priliku čuti kojom brzinom i kako je ta mobilizacija tekla od ministra unutrašnjih poslova Süleymana Soylua u programu CNN-Türk televizije.

Po njegovim riječima, AFAD (Uprava za katastrofe i vanredne situacije) ga je zvao 6. februara u 4 sata i 19 minuta, dva minuta poslije zemljotresa. Tri minuta kasnije on obavještava predsjednika  Erdoğana. U pet sati i pet (možda deset) minuta bio je u AFAD-ovom centru u Ankari. Veličina katastrofe je počela da se nazire i već u 5 sati i 30 minuta proglašen je alarm četvrtog stepena, koji podrazumijeva poziv za međunarodnu pomoć. Nepotrebno reći, svi domaći spasioci istovremeno su mobilisani.

Na prvom letu u zemljotresom zahvaćeno područje bili su, osim Soylua, ministri zdravlja, poljoprivrede, okoliša, sporta i omladine. Oko osam, osam i 15 minuta, taj avion bezuspješno pokušava slijetanje u Karamanmaraşu, te ide dalje za Gaziantep. Soylu, kojem je u podjeli provincija pripao Karamanmaraş, već je u devet ujutro bio u njemu. Drugi zemljotres ga je zatekao na putu za Pazarcık, epicentar tog drugog zemljotresa. Kao i uvijek do sada, nije napustio zonu katastrofe dok se posljedice ne ublaže i, koliko god je to moguće, život tamo ne dovede u neku “normalu”.

Evakuirano oko pola miliona ljudi

Ministar Soylu nije izuzetak u ovom slučaju, u svakoj je pogođenoj provinciji po jedan ili više  ministara Vlade Republike Türkiye. U Hatayu, koji je, pored Karamanmaraşa, najviše nastradao, jeste ministar zdravlja Fahrettin Koca. Osim toga, predsjednik Erdoğan je u prvim satima zemljotresa imenovao po još jednog guvernera u svaku od provincija u regiji, a oko 250 hiljada javnih službenika raspoređeno je u zonu potresa. Više od 35 hiljada nevladinih organizacija i međunarodnih timova učestvovalo je u naporima traganja i spašavanja. 12.487 građevinskih mašina, 76 aviona, 121 helikopter, 26 brodova i 45 bespilotnih letjelica angažovano je u zoni potresa.

Brojevi se vrlo brzo mijenjaju, ali, po posljednjim informacijama (nedjelja, 19. februar), AFAD je podigao više od 250 hiljada šatora, a blizu 150 hiljada su podigle nevladine organizacije. Oko 6.000 stambenih kontejnera već je postavljeno, dok se radi na infrastrukturi za 100 hiljada kontejnera (plan je da svi budu na mjestu za dva mjeseca). Prema riječima Yunusa Sezera, predsjednika AFAD-a, iz regije je evakuisano 460.945 ljudi, od toga je 318.970 smješteno u državne gostinske kuće i hotele. Podijeljeni topli  obroci broje se u milionima.

Država će dati svakom odraslom u pogođenom području novčanu prvu pomoć od 10 hiljada lira (oko 500 eura). Već je primilo 60.000 građana.

Ministar zdravlja Fahrettin Koca u nedjelju je saopštio zanimljive brojeve. U pogođenom području, pored 13 hiljada ondje stacioniranih ljekara i 19 hiljada zdravstvenog osoblja, dodatnih je više od sto hiljada zdravstvenih radnika. Svaki osmi zdravstveni radnik, zaposlen od Ministarstva, u pogođenoj je regiji. U prvih 12 dana urađeno je više od 960 hiljada osnovnih zdravstvenih pregleda, što znači da je sada taj broj mnogo veći od miliona. Broj operacija za isti period jeste 10.601. Pri šatorskim naseljima formirano je 94 zdravstvena centra, pored 25 poljskih bolnica.

Više od 50 hiljada pacijenata prebačeno je u bolnice u drugim krajevima Republike Türkiye. Avionima, helikopterima i brodovima.

Srdačnost i ljubav uprkos svemu

Ovdje moram da prekinem suhoparno navođenje brojeva kako bih napomenuo da se sve to radi s dušom. O tome svjedoči priča o majci Perihan Yaşar, koja je nakon 72 sata izvučena iz ruševina i avionom prebačena u bolnicu za obuku i istraživanje İzmir Buca Seyfi Demirsoy i njenom sinu Mehmetcanu Yaşaru, koji je prvo prebačen u bolnicu u Adıyamanu, a zatim u Univerzitetsku bolnicu Dicle u Diyarbakiru, gdje su mu amputirane dvije zgnječene noge iznad koljena.

“Mehmetcanu je majka jako nedostajala, jako je želio da bude sa svojom majkom. Ovu želju smo mu ispunili  avionom hitne pomoći Ministarstva zdravlja. Jer znamo da je Mehmetcan pacijent koji je izgubio obje noge. Važno da ima majku pored sebe radi liječenja rane i savladavanja ove psihološke borbe. Bilo je dragocjeno. Zato smo ponovo spojili majku i sina. Prvi trenuci susreta su bili jako važni. Nisu mogli zagrliti jedno drugo zbog trenutne situacije, ali su se držali za ruke. Sada su u istoj prostoriji. Sobe u našoj jedinici intenzivne njege su jednokrevetne, ali smo smjestili sina s majkom. Oni daju jedno drugom moralnu podršku”, rekao je glavni liječnik bolnice u Izmiru prof. dr. Yekta Öncel, koji je inicirao transfer Mehmetcana.

Nije samo država mobilisala sve svoje snage. Kao što sam u prošlom broju napisao, Turci se uvijek rado mobilišu u trenucima potrebe. U srijedu 15. februara je organizovana akcija prikupljanja dobrotvornih priloga pod nazivom “Türkiye jedno srce”. Umjetnici, biznismeni i sportisti su u studiju odgovarali na telefonske pozive ljudi koji su polagali novac za pomoć za ublažavanje posljedica zemljotresa. Program je uživo prenosilo 213 televizijskih kanala i 562 radija u Republici Türkiye, Azerbejdžanu i Turskoj Republici Sjeverni Kipar. Türkiye je zaista kucala jednim srcem i prikupljeno je 115 milijardi 146 miliona 528 hiljada turskih lira pomoći (više od 6 milijardi dolara), što je svjetski rekord u prikupljanju donacija.

Dosadašnji rekord izgleda patuljasto. Naime, najveća donatorska akcija bila je globalna akcija Live Aid 13. jula 1985. godine. Na koncertima organiziranim radi prikupljanja sredstava za pomoć gladnima u Etiopiji prisustvovalo je 72 hiljade ljudi u Londonu i 100 hiljada ljudi u SAD-u. Pomoću do tada neviđenog satelitskog TV prenosa koncerte je gledalo oko 1,9 milijardi ljudi (bio sam jedan od njih). To je tada bilo oko 39 posto čovječanstva. Suma skupljena na Live Aidu bila je 127 miliona dolara, što je zaista patuljasto u odnosu na 6 milijardi 107 miliona 208 hiljada dolara, koliko je pomenuta suma u turskim lirama prikupljena prošle srijede.

Nezamislive razmjere stradanja

No, vratimo se sumornim brojevima. Ministar životne sredine i urbanizacije Murat Kurum izjavio je u nedjelju da je završena inspekciju 927 hiljada objekata u zoni zemljotresa i utvrđeno je da se 118 hiljada teško oštećenih objekata mora hitno srušiti.

Nekoliko dana ranije, tačnije u istu tu srijedu, kada je organizovana akcija “Türkiye jedno srce” predsjednik Erdoğan je ponovio obećanje da će u potpunosti nadoknaditi razaranja uzrokovana potresom, kućama koje će ili obnoviti na sadašnjim lokacijama ili promijenjenim lokacijama. Kao što su za kratko vrijeme izbrisani tragovi razaranja i isporučene nove rezidencije vlasnicima. Sve to u vremenskom rasponu istom kao i nakon prošlih katastrofa kao što su potresi Van, Elazığ, Malatya, İzmir i Bingöl, poplave Kastamonu, Bartın, Sinop i Giresun, te požari u Antaliji i Muğla, što je godinu dana. On je rekao da će država pružiti i materijalnu i emocionalnu podršku svakom građaninu, te će se pobrinuti da se pomoć i stambeno zbrinjavanje nastave uredno.

Može se u beskraj pisati kako država ne samo pomaže na sve moguće načine nego misli na sve, od distribucije hrane za stoku i živinu do angažovanja mobilnih laboratorija za kontrolu kvaliteta vode. Predsjednik Erdoğan, koji početkom sedmice planira otići u zonu zemljotresa po drugi put, poručio je poslanicima u nedjelju: “Nećemo stati dok našem narodu ne bude ugodno.”

Bivajući svjedokom svega goreopisanog (i prethodne 23 godine), pomislih u jednom trenutku kako je Atatürkov slogan “Oh, kako sam sretan što sam Turčin”, paradoksalno, ali istinito dobio pun smisao, pogotovo kada je o državi riječ, tek sada, kada je ta država dovoljno jaka i istovremeno osjetljiva da ne zaboravi ili zapostavi nijednog svog građanina.