U epu engleske književnosti Izgubljeni raj, Johnu Miltonu je u 17. stoljeću bilo potrebno dvanaest knjiga i više od deset hiljada nerimovanih pjesama da bi opisao pad Adama i Eve. Švedska ekstremna desnica puno je jasnija i ne treba joj toliko riječi da bi objasnila što je po njenom mišljenju odmak od nekada rajske zemlje. Zapravo, dovoljne su im tri riječi: imigracija, kriminal i multikulturalizam.

Švedska, u poređenju s drugima, i dalje je zemlja koja nije nimalo loša, s velikom demokratskom kulturom, transparentnošću i ravnopravnošću spolova, uz socijalnu državu koja, iako sa sve vidljivijim pukotinama, i dalje ostaje svjetska referenca, zlatni standard socijaldemokratije.

Ali dovoljno je da uđete u podzemnu željeznicu i izađete na stanici Rinkeby, pola sata od centra, da se ne pojavite više u paklu, već u svojevrsnom čistilištu, svijetu blokova bez duše i urednih bezličnih kuća od cementa od dva ili tri kata, pješačke trgovačke ulice, neke trgovine otvorene, a druge s navučenim roletama, žene pod mahramama, grupe nezaposlenih mladih ljudi koji kruže na svojim biciklima i motociklima, ograničavajući se na promatranje svijeta koji prolazi.

U Rinkebyju 90% stanovnika ima barem jednog roditelja rođenog u inozemstvu, 40% je mlađe od 25 godina, a nezaposlenost je mnogo veća od 7,4% u zemlji. Također je tu i kriminal. “Nejednakost se povećava, frustrirani mladi ljudi koji nemaju šta drugo raditi posvećeni su dilanju droge, pridružuju se kriminalnim grupama, kao u banlieueu Pariza ili na južnoj strani Chicaga,” kaže Magnus Gustafsson, socijalni radnik.

U 2023. od vatrenog oružja umrlo je više od pedeset ljudi (lani ih je bilo šezdeset), što je druga najveća stopa na hiljadu stanovnika u EU nakon Hrvatske, a policija je zabilježila 140 incidenata s bombama i eksplozivnim napravama. "Nijedna druga evropska zemlja ne doživljava tako ozbiljnu situaciju u tom smislu", prema riječima premijera Ulfa Kristerssona.

“Ne osjećamo se sigurno, ima više imigranata nego što možemo integrirati u naše vrijednosti, naše gospodarstvo, našu kulturu i naš način rada. To što ste siromašni nije vaša krivica, ali siromaštvo vodi u kriminal. Djecu od dvanaest i trinaest godina regrutiraju bande u zamjenu za dizajnersku odjeću i tenisice,” kaže Magdalena Lindelöf, stanovnica četvrti Uplands-Bro.

Na posljednjim izborima glasala je za Švedske demokrate, drugu stranku s najviše mjesta u Riksdagu (Parlamentu), s korijenima u nacizmu, koja podržava desničarski blok koji vlada, iako bez ministarskog portfelja.

Jimmie Akesson, vođa stranke, krivi autsajdere i strance za propadanje javnih usluga (nedostatak smještaja, redovi u zdravstvu, pad po obrazovnim razinama...), u skladu sa sestrinskim formacijama iz Austrije, Nizozemske, Njemačke, Francuske ili Italije.

“Unatoč tome što je u prošlosti širom otvorila vrata Čileancima i Jugoslavenima, a u novije vrijeme Ukrajincima, Sirijcima, Iračanima ili Afganistancima, Švedska je jedna od najhomogenijih zemalja na svijetu, a sve što prijeti toj homogenosti gleda se s prezirom. Enormno je neprijateljstvo i sumnjičavost”, naglašava Gustafsson. Njenih 20% od deset miliona stanovnika rođeno je u inozemstvu. Prošle godine stiglo je nešto više od sto hiljada imigranata.

Desna koalicija insistora na mjerama kakve su otežavanje primanja socijalnih subvencija za građane koji nisu državljani EU-a, potreba za poboljšanjem njihovog znanja švedskog jezika, kriminaliziranje regrutiranja maloljetnika za kaznena djela djela, normaliziranje nasumične policijske kontrole, sklanjanje prosjaka s ulica i udvostručene kazne za trgovinu oružjem (jedna od najunosnijih djelatnosti gangstera).

Vlada će preispitati postojeće zakonodavstvo kako bi imigranti koji koriste droge, druže se s kriminalnim ili ekstremističkim skupinama ili daju izjave “koje su protiv vrijednosti zemlje” mogli biti deportirani kako i oni koji su prevarili državu tražeći subvencije koje im ne pripadaju. Ideja je da Švedska i dalje bude raj, ali ne za sve, a još manje ako su stranci. Raj sa svojim manama i strogom ulaznom kvotom.