STAV u posjeti Tehničkom remontnom zavodu Hadžići: Svega ima, mašala

Izgled zna zavarati. Gledajući hale Tehničkog remontnog zavoda Hadžići, koje djeluju staro, oronulo, haman pa neupotrebljivo, teško je povjerovati da ovdje sve vrvi životom i poslom. Zaista, tu se prave pare. U funkciji je svaki objekt, svaka hala koja je sigurna za ljude i mašine. I još fali prostora za sve poslove koji se u ovoj firmi rade.

U obilazak pogona krećemo s direktorom Ismom Hebibovićem. U prvoj hali dočekuje nas zaglušujuća buka čekića, deseci čekića udaraju u drvo i metal. Uglavnom u ženskim rukama, što je, nekako, malo neobično. Tu se sklapa drvena ambalaža, odnosno sanduci za vojnu opremu, granate, municiju... Radnici srdačno dočekuju direktora, većinom ostavljaju sve poslove da se s njim pozdrave. Nastavljamo obilaziti pogone, odlazimo u lakirnicu, pa na pakovanje gotovih proizvoda, zatim na red dolazi hala u kojoj se obrađuje metal, u kojoj se proizvode dijelovi za RPG, ručni raketni bacač. Dok obilazimo hale, Hebibović nam objašnjava kada je koja mašina kupljena, za šta se koristi, a ima ih tek otpakovanih koje se upravo instaliraju.

“Nabavili smo za ovo kratko vrijeme 53 mašine”, kaže nam direktor Hebibović i dodaje kako u firmi trenutno u dvjema smjenama radi 255 radnika, a tu su ubrojani i oni s ugovorima na neodređeno, kao i honorarni radnici i školarci koji obavljaju svoju praksu.

Ipak, zbog specifičnosti poslova kojima se TRZ bavi, a riječ je o namjenskoj industriji, odnosno o proizvodnji oružja, vojne i zaštitne opreme, ne može se baš sve ni vidjeti, a ni fotografirati, pa ni pričati o baš svemu.

U prošloj godini, kaže Hebibović, firma je imala promet od 4,7 miliona maraka, zaposleno je oko 200 ljudi, stabilizirano poslovanje, kupljene su nove mašine, te osposobljene stare, one koje su ranije korištene u ovoj fabrici.

Planovi koji nisu za javnost

U proizvodnji je, priča Hebibović, zastupljena drvena ambalaža za potrebe domaćeg i inostranog tržišta, proizvodnja zaštitne opreme, radnih uniformi, deminerske opreme, proizvodnja RPG-a, remont oklopnih vozila za potrebe Federalnog MUP-a, kao i remont drugih oružja i vozila za koje kupci iskažu potrebu.

“Ima još zanimljivih planova, novih proizvoda, radi se, ali nije za javnost”, kaže Hebibović.

Kada je Hebibović imenovan za direktora Tehničkog remontnog zavoda Hadžići, ova firma imala je 36 zaposlenih, a posla skoro nikako. Za kratko vrijeme Hebibović je firmu podigao na noge, a broj zaposlenih za šest mjeseci povećao šest puta. Na pitanje kako je uspio, Hebibović odgovara: “Radom. Samo radom, svi zajedno, od mene pa do svakog radnika.”

“Prednost smo dali lokalnoj zajednici – od zapošljavanja radne snage, do kooperanata i dobavljača. Nama je lokalna zajednica uvijek bila pri ruci i pomagala nam, u svemu ovome bila nam je i moralna podrška, ali i podrška u prvom poslu koji smo ovdje uradili, uređenju ulaza u firmu, kada smo asfaltirali prilaz, stavili rampu i jarbol sa zastavama. To je nekako ogledalo firme”, kaže Hebibović.

Prema njegovim riječima, otkad je on direktor TRZ-a, plate su radnicima povećane u dvama navratima, prvi put kada je tek došao na poziciju direktora za 15-20 posto, i drugi put krajem prošle godine, kada je usvojena nova satnica, tako da je plata ukupno povećana za 30-40 posto. Sve to je Tehnički remontni zavod učinilo poželjnim poslodavcem u Hadžićima. Prošle godine je TRZ isplatio 22 plate radnicima, što redovne, što zaostale.

Možda je jedna od tajni brzog uspona ove kompanije, u kojoj je vlasnički udio podijeljen 51 posto Vladi Federacije i 49 posto privatnim investitorima i fondovima, to što imaju kompletan proizvodni proces. Primjera radi, balvan ulazi u firmu, izlaze sanduci za granate. Proizvodnja je tako organizirana da sami obrađuju drvo, režu, obrađuju i prave dijelove za sanduke, zakivaju ih ekserima koje sami prave od žice koju nabavljaju, sami prave čak i ručke od kanape za sanduke.

“Mi radimo sve, od obrade sirovine koja dolazi u fabriku na našoj opremi, koju rade naši ljudi, i na kraju dobijamo finalni proizvod koji plasiramo na tržište. Uzeli smo stručne ljude, kazali su nam šta treba raditi, kako treba raditi, dali su nam smjernice, držali smo se tih smjernica i postigli što smo postigli”, kaže Hebibović.

Na pitanje kako su uspjeli privući stručne ljude, jer ipak firma nije bila u najboljem stanju u ranijim godinama, Hebibović odgovara: “Uh, na sve načine, preporukama, oglasima, oglasima putem biroa za zapošljavanje, angažovanjem starih radnika, odnosno bivših uposlenika Remonta koji su tu stvarno dali veliki doprinos. Ali moram zaista istaknuti poseban doprinos ovoj firmi i njenom opstanku ljudi koji su tu bili sve ovo vrijeme u Remontu i čuvali ga.”

Njima valja zahvaliti što je Remont uopće opstao i što danas s optimizmom gleda naprijed plasirajući svoje proizvode na tržišta Slovačke, Češke, Bugarske, Hrvatske, Srbije, ali i na domaće tržište. Da bolji dani dolaze u Hadžiće, pokazuje i to što TRZ već pregovara o plasmanu proizvoda na još neka strana tržišta.

Dame imaju prednost

Na pitanje ima li Remont podršku Vlade FBiH i Općine Hadžići, Hebibović odgovara da TRZ ima njihovu podršku.

“Vjerovali su u ono što smo izložili kao način da se ova firma spasi i da se digne na noge, i to je najvažnije, evo, sada smo tu gdje jesmo”, kaže direktor TRZ-a.

U ovoj godini uprava TRZ-a planirala je prihod od petnaest miliona maraka, što je znatno više od oko pet miliona maraka u prošloj godini. To znači da će obim proizvodnje biti mnogo veći nego lani. 

“Planirali smo prihod od 15 miliona, a već imamo ugovoreno 18 miliona maraka, 12 miliona na stranom tržištu i šest miliona na domaćem. Planirano je povećanje neto plate, povećanje broja stalno zaposlenih sa 187 na 273. Dobit je prošle godine iznosila 167.000 maraka, a ove godine plan je da dobit bude 1,2 miliona maraka. Otprilike, to je ono što smo predočili vlasnicima. Plan je već ugovoren, treba samo još da posložimo sve kockice i krenemo raditi”, kaže Hebibović, te dodaje kako je plan da nastave raditi na modernizaciji postojećih proizvoda, ali i osvajanju novih proizvoda, te stvaranju uslova za bolji rad i nabavku nove opreme.

Ono što skoro svim firmama iz prerađivačke industrije nedostaje jeste inženjerski kadar, ali u TRZ-u su prošle godine uspjeli zaposliti između 15 i 20 inženjera. Većinom su to ljudi s iskustvom, neki su inženjeri u penziji, ima i pripravnika, a neki su u TRZ prešli iz drugih firmi. U firmi je trenutno zaposleno i dvadeset učenika iz srednje škole koji rade praksu u TRZ-u. Međutim, zanimljivo je da u jednoj fabrici namjenske industrije radi više od stotinu žena, što je pola radne snage.

^{Direktor Ismo Hebibović}

“Mislim da su polovina uposlenih žene. Dali smo prednost ženama s ovoga područja, većina njih prvi put u životu zasniva radni odnos, prepoznali smo žensku radnu snagu kao neiskorištenu nišu radne snage koja nama zadovoljava potrebe na montaži ambalaže, na šnajderaju, lakirnici... Kroz istraživanje i pružajući im priliku da rade, shvatili smo da ima žena koje su obrazovane i ukazali smo im povjerenje kao operaterima CNC mašina, u stolariji gdje savršeno dobro rukuju mašinama itd. Jako smo zadovoljni našim radnicama i radnicima”, kaže Hebibović.

Na kraju, zaključuje direktor, važno je da su radnici zadovoljni, da su proizvodi kvalitetni i da kupci ponavljaju narudžbe potvrđujući time da su zadovoljni kvalitetom proizvoda i uslugom.