Iako muslimani i muslimanske zajednice u Americi žive i postoje otkako se zna i za samu Ameriku kao novootkriveni svijet, ozbiljnijeg razumijevanja uloge muslimana kao pripadnika jedne od najvećih svjetskih religija u širem američkom društvenom kontekstu doskora nije bilo. Kako kaže John Esposito, profesor na Univerzitetu Georgetown i jedan od vrsnijih poznavalaca islama, intelektualna se elita, ali i svekolika javnost u Americi prvi put ozbiljnije počela baviti muslimanima nakon Islamske revolucije u Iranu, krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Izuzmemo li određene obavještajne i diplomatske strukture, odnosno one koji kreiraju američku međunarodnu politiku, ova se tvrdnja u najvećoj mjeri može uzeti kao tačna.

Nepoznavanje islamske vjere i muslimanske kulture tokom većeg dijela 20. stoljeća (ili muslimanskih kultura) došlo je kao rezultat nekoliko faktora: prvo – muslimana je u Americi bilo veoma malo; drugo – Amerika nije imala značajnije odnose s muslimanskim svijetom, a opće interesiranje o muslimanima svijeta bilo je dodatno ograničeno nepostojanjem masovnih medija u onom obliku kakvi postoje danas.

OD AFRIČKIH ROBOVA DO 11. SEPTEMBRA

Premda ima historičara koji tvrde da su muslimanski istraživači dolazili na američko tlo i mnogo prije Columbusa, još u 12. stoljeću, većina ih se slaže da su muslimani prelazili Atlantik kao članovi brojnih evropskih ekspedicija već u prvim decenijama 16. stoljeća. Međutim, najveći priliv muslimana na američko tlo desio se u vrijeme intenzivne trgovine robljem, koja je trajala gotovo tristo godina, od sredine 16. do početka 19. stoljeća. Prema nekim procjenama, koje ne moraju biti tačne, od ukupno deset miliona robova iz zapadne Afrike, gotovo 50 posto njih bili su muslimani, koji su ubrzo nakon dolaska bili primorani primiti kršćanstvo. Ipak, bilo je onih koji su sačuvali svoj vjerski i kulturni identitet, klanjali pet dnevnih namaza, postili ramazan... Dokazi i dokumenti o tome danas postoje u nekoliko značajnih islamskih historijskih muzeja u Sjedinjenim Američkim Državama.

Krajem 19. stoljeća u Ameriku doseljavaju i prve grupe muslimana s Bliskog Istoka, indijskog potkontinenta, a nešto kasnije i evropski muslimani, među kojima značajno mjesto zauzimaju Bošnjaci. U drugoj deceniji 20. stoljeća grade se i prve džamije. Tih godina javljaju se i prvi politički pokreti koji se nazivaju muslimanskima, iako je njihovo djelovanje često bilo zasnovano na principima koji s islamom nemaju ništa. Najmasovnija među takvim pokretima bila je Nacija islama, koja je u svom nastanku i prvim decenijama rada zagovarala ideju ujedinjavanja i odvajanja “crnačke zajednice” od “društva bijelog čovjeka” i generalno bila daleko od izvornog islamskog učenja. Iako je i tada u Americi bilo muslimana različitog porijekla i svih boja kože, muslimansko se pitanje posmatralo i doživljavalo isključivo u okviru borbe za prava potomaka crnih robova.

Izuzmemo li vrijeme nakon ranije spomenute Revolucije u Iranu, islam kao religija i muslimani kao zajednica, u središtu interesiranja američke javnosti, čitalaca, intelektualaca, novinara, brojnih autora, ali i običnog svijeta, našli su se tek nakon terorističkog napada na Blizankinje 11. septembra 2001. godine. Za napad je optužena Al Qaida, organizacija označena kao islamska i teroristička. Snimani su mnogi filmovi o “islamskom terorizmu”, a ovaj termin postao je ustaljen u gotovo svim važnijim američkim medijima. Iako ni na koji način nisu bile odgovorne za teroristički napad koji se smatrao najvećim antiameričkim činom nakon Pearl Harboura, muslimanske su se zajednice u prvim godinama nakon 2001. godine našle u opasnosti. Muslimanski su lideri i intelektualci javno osudili terorizam kao sredstvo za ostvarivanje bilo kakvih ciljeva, ali često nisu nailazili na razumijevanje.

Do 11. septembra muslimani su bili tiha i neprimjetna manjina, nekima egzotična, ali nikome opasna. Nakon 11. septembra američke su sigurnosne agencije nadzirale džamije i privodile muslimane često bez ikakvog razloga. Mnogi su pojedinci, bez ikakva razloga, privođeni i ispitivani, a na aerodromima su zadržavane žene samo zato što su nosile hidžab. U godinama koje su uslijedile, muslimanske su se zajednice u strahu zatvarale u sebe, a islamofobija je rasla. Islam i Amerika nikako nisu mogli stati u istu rečenicu a da ne budu međusobno suprotstavljeni. S jedne strane, američko je društvo predstavljano kao društvo slobode i liberalnih vrijednosti, dok je s druge strane islam doživljavan kao sušta suprotnost slobodi, kao religija nasilja, terorizma i zla. Tome su u velikoj mjeri doprinijela dva faktora. Prvi je vrlo aktivno djelovanje desničarskih antiislamskih grupa širom Sjedinjenih Američkih Država, a drugi je činjenica da u to vrijeme nije bilo dovoljno muslimanskih lidera koji su istovremeno dobro poznavali islam i tečno govorili engleski da bi mogli nastupati u medijima, držati predavanja i javno djelovati.

JEDINA RELIGIJA KOJA U AMERICI RASTE

To se stanje, u međuvremenu, znatno izmijenilo. U “zemlji mogućnosti” (Land of opportunities) izrastao je sve veći broj muslimanskih mislilaca, intelektualaca, javnih djelatnika i političara (uglavnom pripadnika druge i treće generacije muslimanskih doseljenika), a javljalo se i sve više nemuslimanskih umjetnika, univerzitetskih profesora i aktivista koji su o islamu razvili pozitivne stavove i pronosili ih u svakoj prilici. U posljednjih desetak godina u američkom se javnom prostoru pojavilo na hiljade knjiga, naučnih i publicističkih radova, videomaterijala i filmova (posebno dokumentarnih) čiji su autori gotovo podjednako muslimani i nemuslimani, a koji o islamu govore istinu, predstavljajući ga kao religiju dijaloga, mira i tolerancije, zasnovanu na iskonskom moralu i jasnom monoteizmu. Iako se u javnosti i dalje mogu čuti antiislamski stavovi, muslimani polahko ali sigurno napreduju. Islam je jedina religija u Sjedinjenim Američkim Državama koja je u blagom porastu, budući da je broj onih koji prime islam nešto veći od broja onih koji se islama odreknu.

Prema brojnim, a vrlo pouzdanim istraživanjima različitih instituta (brojke se uglavnom slažu), muslimani uplaćuju čak dvadeset posto više poreza u odnosu na američki prosjek, a stopa kriminaliteta u muslimanskim porodicama i zajednicama znatno je ispod nacionalne. Muslimani različitih kulturoloških i jezičkih korijena, Pakistanci, Egipćani, Palestinci, Sirijci, Marokanci, Turci, Afganistanci, Albanci, Bošnjaci najčešće pripadaju srednjoj ili višoj srednjoj klasi, uspješni su u poslovima koje obavljaju, djecu školuju na visoko rangiranim univerzitetima i u najvećem broju (izuzetaka naravno uvijek ima) poštuju zakone. Svake godine u Americi je oko 100 hiljada muslimana više, i danas ih je blizu sedam miliona, što predstavlja dva posto od ukupne američke populacije.

Muslimanske su zajednice širom Amerike izgradile približno 2.700 džamija (samo ih Bošnjaci imaju šezdesetak), a aktivno je na hiljade nacionalnih, vjerskih, naučnih i kulturnih centara zasnovanih na islamskim vrijednostima. Muslimani su sve više prisutni i u političkom životu Sjedinjenih Američkih Država, na različitim nivoima vlasti. U nekoliko gradova u saveznim državama Michigan, Texas, New Jersey gradonačelnici su bili ili su i danas muslimani, dok je u Hamtramcku (Michigan), osim gradonačelnika, muslimansko i cjelokupno gradsko vijeće. Prvi musliman član Predstavničkog doma Američkog kongresa bio je Keith Ellison, prvi put izabran u ovo najviše tijelo američke federalne zakonodavne vlasti još 2007. godine. Kada je zatražio da se na ceremoniji inauguracije umjesto na Bibliju zakune na Kur’an, organizatori su mu donijeli engleski prijevod Kur’ana koji je nekada bio u posjedu Thomasa Jeffersona, trećeg po redu američkog predsjednika. Ellison je danas generalni tužilac savezne države Minnesota. U aktuelnom su mandatu tri člana Kongresa koji se javno izjašnjavaju kao muslimani.

Položaj i uloga muslimana u Americi daleko je od nivoa na kojem bi mogla biti, ali napredak je evidentan. Američki muslimani koji su uspjeli preskočiti kritične barijere i ući u najviše i najuže krugove američkog akademskog, poslovnog i političkog života, bilo da je riječ o onima koji su odrastali u muslimanskim porodicama ili onima koji su kao zrele ličnosti postali muslimani, pokazali su da se upornim i predanim radom i učenjem može postići mnogo, ali i da će muslimanske zajednice, i pored brojnih prepreka i izazova, u američkom društvu imati još važniju i još konkretniju ulogu.