Termin „zatvorske borbe“ nešto je što je široj narodnoj masi poznato preko nekoliko filmova. „Undisputed“ sa Scottom Adkinsom u ulozi Yuri Boyke, ruskog zatvorenika koji se bori za svoju slobodu, bio bi najpoznatiji mlađoj publici.

Zanimljiva nam priča dolazi iz Tajlanda, gdje je to višestoljetna tradicija. Legenda seže od 1767. godine. Brumejci (današnji Mijanmar) su zauzeli prijestolnicu tadašnjeg Tajlanda – Ayutthayu. U akciji su zarobili hiljade tajlandskih vojnika. Zabave radi, sve one s iskustvom u borilačkim vještinama su tjerali da se bore. Prema legendi, turnir je osvojio Nai Khanontom, koji je nakon toga pobijedio i brumejskog najboljeg borca, te tako sebi izborio slobodu.

Inspirirano ovom legendom, tajlandsko Ministarstvo pravde 1980. godine donosi revolucionarnu ideju pod nazivom „Sport iza rešetaka“. U svrhu resocijalizacije zatvorenika, svim zatvorenicima s iskustvom u boksu i tajlandskom nacionalnom sportu muay thaiu ponudili su da se bore i tako pokušaju umanjiti svoju kaznu.

To je počelo manjim događajima unutar zatvorskog prostora, gdje je kroz dvadesetak godina nekoliko boraca uspjelo osvojiti svoje oslobađanje.

Ipak, ono što većina zapadnih država danas kritikuje počelo je početkom 21. stoljeća. Dozvoljeno je svim borcima zatvorenicima da se bore i s borcima koji nisu zatvorenici, dok god bi se vratili na odsluženje kazne nakon borbe. Ta je ideja nazvana „Slava Tajlandu“. Mnogo novca uloženo je u suplementaciju i pripreme boraca unutar zatvora, čak su i otvoreni posebni paviljoni u svim većim zatvorima, kako bi se oni koji se bore osjećali komotnije.

Amnat Ruenroeng jedan je od dvaju najboljih izdanaka ovog programa, osuđen je na 15 godina zatvora zbog krađe zlatne ogrlice. Nakon nekoliko pobjeda zaradio je sebi dozvolu da nastupi na prvenstvu Tajlanda u boksu, gdje je naposljetku osvojio zlatnu medalju. Ekspresno je oslobođen zatvorske kazne kako bi se spremao za Olimpijske igre 2008. godine u Pekingu, s kojih je donio Tajlandu bronzanu medalju. Od 2014. do 2016. je držao svjetsku titulu u muha kategoriji. Također je nastupio na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. godine. Nije povratnik u vršenju krivičnih djela.

Druga uspješna priča ovog kontroverznog programa jeste Siriporn Thaweesuk. Počela je profesionalnu boksersku karijeru u zatvoru, nakon što je osuđena zbog dilanja droge. Nakon 5 fantastičnih pobjeda, Vlada Tajlanda je uputila WBC-u zahtjev da Siriporn, broj jedan izazivačica za svjetsku titulu, pokuša osvojiti pojas unutar ženskog zatvora u Bangkoku. Poražena je i nije zaradila oslobađanje iz zatvora. Nakon još dvije pobjede, svjetskoj bokserskoj organizaciji ova je priča bila interesantna pa je Siriporn zaradila još jedan napad na pojas, ponovo u zatvorskoj areni. Ovog je puta pobijedila japansku boksersku i osvojila svjetski naslov. Dobila je amnestiju i nakon toga odbranila pojas još dva puta i borila se širom svijeta. Kao i Amnat, nije povratnica u vršenju krivičnih djela.

Danas je to postao unosni biznis na Tajlandu, sve veći broj avanturistički nastrojenih boraca sa svih kontinenata želi se boriti unutar tajlandskog zatvora protiv zatvorenika, zatvori naplaćuju karte i ostvaruju ogromnu zaradu.

Teško je reći da li je ovo barbarski metod koji je odavno trebao biti ostavljen u prošlosti ili sjajan način za resocijalizaciju koji će dodatno napredovati u budućnosti. Možda bi i Zapad trebao da se ugleda na ovaj princip, pa mladim zatvorenicima koji još uvijek imaju šansu da se promijene, naravno ukoliko nisu izvršili najteža krivična djela, pruži priliku da se iskupe.

Ono što je sigurno, Tajland je ponosan na svoj projekt, koji iz dana u dan postaje sve popularniji.