Kada su se izraelske trupe u nedjelju povukle iz Khan Younisa, Shehaba Al-Najjara osjetio je i olakšanje i zabrinutost. Od 23. marta, 24-godišnji dobrovoljni bolničar jedini je od medicinskog osoblja ostao u gradskom medicinskom kompleksu Nasser, koji svakog minuta živi suočen sa smrću. Snajperisti i vojnici posmatraju svaki pokret u bolnici u kojoj je ostala šačica preostalih, ležećih pacijenata.

„Nema riječi da se opiše pakao koji preživljavamo“, kaže ovaj tihi mladić. "Patnja, strah, užas i uskraćivanje svega su nezamislivi. Živimo pravu životnu noćnu moru."

U dugom, mračnom i pustom hodniku bolnice, Al-Najjar gleda u olupinu koja je postala najveća medicinska ustanova u južnom dijelu ratom razorenog pojasa, sa hrpama smeća i medicinskog otpada u svakom uglu, razbijenim namještajem i uništenim medicinskim mašinama. Srušene su zgrade, utišani generatori i začepljena kanalizacija.

"Da li je ovo ono što je namijenjeno medicinskim mašinama vrijednim milionima dolara i koje bi mogle spasiti stotine očajnih života? Je li to ono što je postala bolnica koja ima toliko toga da ponudi?" pita se ovaj hrabri bolničar.

Osim raseljene porodice koja živi u bolničkoj mrtvačnici, u kompleksu živi 14 ljudi, rekao je Al-Najjar za The New Arab.

UN su 6. aprila saopćile da je uništenje bolnice Nasser i devastacija bolnice Al-Šifa u sjevernoj Gazi "slomilo kičmu ionako bolesnog zdravstvenog sistema".

Al-Najjar je svjedočio iz prve ruke, iz dana u dan, od 8. oktobra, propasti bolnice u kojoj je započeo svoju medicinsku karijeru – kako je mjesecima radila znatno iznad svojih kapaciteta usred beskrajnog niza povrijeđenih ljudi. A prva izraelska opsada sredinom februara dovela je do ciljanog razaranja bolnice, koje se nastavilo kroz drugu opsadu krajem marta, pa nadalje.

Sve vrijeme pacijenti i osoblje prolazili su kroz granatiranje, ubijanje, ponižavanje i zlostavljanje, i to svake sekunde“, ispričao je mladić drhtavim glasom.

Krećući se između dvije sobe u dvije susjedne zgrade, Al-Najjar vodi računa o svojim preostalim pacijentima koji leže na prljavim posteljinama. Pomaže im da promijene položaj između jauka od bola i nedostatka lijekova protiv bolova.

Vjeruje da nema šta da im ponudi osim umirujućih riječi i osnovne medicinske njege. Ali pacijenti kažu da je samo njegovo prisustvo neprocjenjivo.

Uz pomoć svjetiljke na svom mobilnom telefonu, Al-Najjar brine o 70-godišnjem Ahmedu Khalelu Shehdi, kome je amputirana desna noga, a lijeva noga zadobila teške ortopedske ozljede, koje su zahtijevale eksterna pomagala, nakon zračnog napada u oktobru koji je zbrisao njegovu kuću i čitavo naselje.

Uprkos svom stanju, stariji čovjek je od tada prebačen iz bolnice Al-Shifa u tri druge bolnice prije nego što je prije tri mjeseca smješten u bolnicu Naser.

"Zahvalan sam na brizi koju Al-Najjar nudi, iako je mom stanju potrebno mnogo više. On daje sve od sebe, i zahvalan sam na tome," rekao je s ljubavlju slabašni, stariji muškarac.

Više od dvije sedmice, Al-Najjar je sam upravljao svojim svakodnevnim obavezama usred razaranja za koje je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u februaru rekla da je "neopisiva" i da se od tada stanje samo pogoršalo. "Nema struje ni tekuće vode, a medicinski otpad i smeće stvaraju plodno tlo za bolesti", saopćila je organizacija.

"Upravljam malim generatorom električne energije koji mi izraelske snage dozvoljavaju da koristim nekoliko sati svaki dan, s malo goriva koje je dostupno, za pokretanje osnovne medicinske opreme koja je potrebna pacijentima ili punjenje telefona", kaže on.

Telefonski pozivi su njegov jedini način da provjeri šta je s njegovom porodicom, koja je i sama raseljena, a koju nije vidio mjesecima.

Dok obavlja svoje zadatke po bolnici, mladić stalno namješta svoj stetoskop oko vrata tako da ga je lako prepoznati i osigurava da je njegova identifikaciona značka jasno vidljiva.

Svjetska zdravstvena organizacija u januaru je saopćila da je zabilježila 304 napada na zdravstvene ustanove u Pojasu Gaze od 7. oktobra, u kojima je ubijeno više od 606 ljudi.

Oslanjajući se na hranu koju je osiguravalo Ministarstvo zdravlja nakon prvog izraelskog povlačenja da bi prehranio svoje pacijente i sebe, Al-Najjar bi povremeno izlazio iz bolnice u obližnja domaćinstva da donese hranu za svoje pacijente, ili do najbliže poljske bolnice da nabavi najnužnije medicinske potrepštine.