Kao što je šejh Hasan Kaimija bio popularan i u narodu i među obrazovanim pjesnicima kao što su Mejlija i Muidović, tako je nadahnuo i još neke pjesnike i derviše svojim stvaralaštvom. Među ovima jeste i šejh Mustafa Gaibija, a na njega se osvrće prof. dr. Fehim Nametak u svom „Pregledu književnog stvaranja bosanskohercegovačkih muslimana na turskom jeziku“, koje je objavljeno 1989. godine.

Slično Kaimiji, i šejh Mustafa Gaibija (druga polovina 17. stoljeća) bio je popularan u narodu. Živio je u Bosanskoj krajini, javljao se iz Banje Luke, Gradiške i Kupresa. Više je poznat po epistolografiji nego po pjesmama, primjećuje Nametak. Bio je buntovnog karaktera i često se odmetao u hajduke. Čak se u nekim pismima i potpisuje kao „vođa kupreških hajduka“. Više od svoga učitelja Hasana Kaimije bio je zagonetna ličnost. Pisao je pisma velikodostojnicima Carstva koja nije lako bilo dešifrovati i protumačiti, pa ipak su ih ljudi njegova vremena prepisivali u medžmue smatrajući da sadrže neke tajanstvene mudrosti.

Pored pjesama i pisama na koje nailazimo u kodeksima na turskom jeziku, Gaibija je sastavio i poslanicu Tarikatname-i Gabi (rukopis se nalazi u Univerzitetskoj knjižnici u Bratislavi), u kojoj govori o derviškom redu dželveti, kome je i sam pripadao. U medžmui Mehmeda Mejlije koja se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, br. 2012, nalazi se pismo Gaibije sultanu s komentarom, a u rukopisu GHB, br. 3455, prepisana su dva Gaibijina pisma: sultanu i velikom veziru.

Umro je i sahranjen u Staroj Gradiškoj, gdje se nalazilo njegovo turbe (preseljeno na bosanskohercegovački teritorij Gradiške) koje je smatrano mjestom hodočašća.

U više rukopisnih zbirki nalaze se Gaibijini stihovi, a vrlo često oni su dodati uz Divan Hasana Kaimije. Kao i njegova pisma, koja izgledaju kao neke šifrirane poruke, tako su isto nerazumljivi i njegovi stihovi u kojima slova simboliziraju neke autorove misli:

Neprijateljska vojska je na Dunavu

Evlije su se sakrile, a dovama se ne mogu prisiliti.

 

Kad u okolini Edrene nastane borba,

islamu je Bajram, a nevjerniku briga

 

Kad se pojavi prvi drugi i treći „mim“, nastaju osvajanja.

I kad stupe „džim“ i „kâf“, islamu će biti dobro.

 

Plači moje oko, shvati moje srce,

U doba „mima" i „džima" biće lijeka za srce.

 

Na svim stranama biće osvajanja

Zločinac, varalica i pokvarenjak postaće ogorčeni.

 

Stare zakone je pokvarila grupica prokletnika,

 Neka ih prati uvijek prokletstvo "

(preveo šejh Fejzulah Hadžibajrić)

Fehim Nametak smatra da po ovim stihovima Gaibiju bismo prije prihvatili kao derviša hurufiju jer je poznato da su hurufije pridavale značaj pismenima kao određenim simbolima. Treba istaći da se ponegdje Gaibijino ime susreće napisano kao Gajbi (Skriveni, tajni).