Dr. Brey se tom temom bavi dugo i sistematski, prije dvije godine objavio je knjigu pod naslovom “Ruski mediji na Balkanu. Studija slučaja: Kako moskovska propaganda utiče na Srbiju” - da bi ovih dana izašla i nova Breyeva studija, temeljena na svestranom istraživanju, koja je otkrila znakovite aktualne pomake u nazočnosti meke kremaljske moći na tom prostoru.

“Obično se generalno priznaje uticaj ruske propagande u ovom delu Evrope, ali nedostaju konkretni dokazi. Ovdje predstavljena studija ima za cilj da nadoknadi ove nedostatke. Ne ograničava se na uopćene teze i prikaze balkanske medijske scene pod ruskim uticajem koji samo zagrebu površinu. Umesto toga, fokus je na dokumentiranju uticajne moći ruskih državnih medija u regiji sa naglaskom na Srbiju, koja se prelijeva i na njene susjede Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru (članica NATO), od kojih su sve tri kandidati za prijam u EU. Iz toga se izvode strategije i preporuke za djelovanje kako bi se nakon godina uzaludnih napora obuzdao politički toliko otrovan uticaj propagande Kremlja”, piše Brey.

Rusija - objašnjava autor - ulaže puno truda i novca kako bi pokazala svoje bratsko prijateljstvo sa Srbima, navodno potvrđeno kroz povijest. Moskva je, piše on, u zadnje vrijeme financirala velike spomenike poput onog cara Nikolaja II. ispred Predsjedništva Srbije (2014.) i svetog Save (2003). Vladimir Putin je posebnu pozornost posvetio završetku pravoslavnog Sabornog hrama “Sveti Sava” u Beogradu, jednog od najvećih hramova te vrste u svijetu.

“Ruski umjetnici su pod Putinovim pokroviteljstvom bili zaslužni za unutrašnje uređenje ogromne crkve zlatnim mozaicima i freskama veličine nekoliko nogometnih terena. Najnovija ruska investicija je monumentalni spomenik srednjovjekovnom srpskom vladaru Stefanu Nemanji u centru Beograda ispred povijesne željezničke stanice...”

Sva ova “arhitektonska ulaganja” Rusije usmjerena su ka srcima Srba. Riječ je o emotivno nabijenim temama koje izazivaju snažne empatije prema Rusiji. U zadnjim sukobima na Kosovu - kad su uniformirani i do zuba naoružani Srbi ubili jednog kosovskog policajca, nakon čega su tri člana zagonetne skupine likvidirana - Rusija se medijski i politički vrlo snažno umiješala, podržavajući Vučića u tvrdnjama da Kurti pokušava provesti etničko čišćenje sjevera Kosova od Srba. Ruski su mediji veliku pozornost posvetili tom događaju, dok je kosovska vlada Rusiju prozvala kao inicijatora sukoba, a naoružane Srbe usporedila s Wagnerom.

“Posmatrana sa stanovišta politike moći, kao i emocionalnog i nacionalno-psihološkog polazišta, medijska nadmoć Rusije u velikim delovima Balkana doprinosi tome da EU i SAD često deluju sa gubitničke pozicije. Pri tome je posebno EU daleko najvažniji partner najveće zemlje na Zapadnom Balkanu. Srbija je u protekla dva desetljeća iz Bruxellesa dobila više od tri milijarde eura bespovratne pomoći. 67 posto svih stranih investicija dolazi iz zapadne Europe. Ova balkanska zemlja je među tri zemlje u svijetu sa najvećim doznakama iz Bruxellesa i godišnje prima oko 300 miliona eura u vidu donacija.

Percepcija građana u regiji, s druge strane, sasvim je drugačija. U svim istraživanjima javnoga mnjenja navode da su Rusija i Kina dale najviše donacija u posljednjih deset godina. Kina se smatra najvećim investitorom u rangu sa EU, iako su kineski tokovi novca uglavnom državni zajmovi, u međunarodnom poređenju često čak i skupi i nepovoljni za zemlju primatelja. Iako Srbija pregovara o pristupanju EU više od deset godina, 51 posto građana bi se na eventualnom referendumu izjasnilo protiv članstva u EU. Samo 34 posto bi bilo za pristup.”

Većina Srba smatra Ruse najbližim narodom a oko 45 posto Putina vidi kao najvećeg svjetskog državnika. Oko dvije trećine svih ispitanika smatra da SAD predstavljaju prijetnju miru i sigurnosti u Europi - samo po 21 posto vidi Rusiju i Kinu kao prijetnju istom.

“Iz toga slijedi da 34 posto vidi Rusiju, 17 odsto Kinu i samo 14 odsto EU kao najvažnijeg vanjskopolitičkog partnera. Najnovija anketa među mladima (od 15 do 30 godina) u Srbiji pokazuje da se ovakvi stavovi mogu očekivati i narednih godina. Samo 18 posto anketiranih mladih o EU ima pozitivno mišljenje, a dvostruko njih negativno. Kad bi Srbija morala birati jednu od dvije strane, 57 posto bi izabralo ‘Istok’, a 43 posto ‘Zapad’.”

Ruski se utjecaj i dalje širi, pokazuje istraživanje, bujanjem medijske mreže s dominantno proruskom orijentacijom. “Srbija ima veliki broj eksplicitno rusofilskih portala (izbor). Jedan od najuticajnijih je ruski veb portal News Front, koji svoj materijal emituje sa poluotoka Krima na mnogim jezicima - i na njemačkom i srpskom. Redovno ga preuzimaju mnogi mediji u Srbiji i Bosni i Hercegovini...

Veliki uticaj ima i Novi standard. Glavni i odgovorni urednik Željko Cvijanović preminuo je doduše u ljeto 2018. godine, ali se u impresumu i dalje vodi kao glavni i odgovorni urednik. Jedan od najgorih tabloida i najvatrenijih poštovalaca Rusije je list Srpski telegraf. Republika je naziv njegova sajta. Beogradski novinar i bivši dopisnik beogradskog lista Novosti iz Moskve, Đuro Bilbija (1948.) u jesen 2011. godine sa suprugom i dva sina osnovao je portal Fakti kao porodičnu firmu. Uređivačka orijentacija prema Bilbiji: Srbija i Rusija treba da grade poseban odnos po uzoru na Izrael i SAD - vojno, ekonomski i duhovno ‘nadstranački i večni’. Tek tad bi Srbija mogla da se okrene EU.

Podjednako uticajni portal Srbin.info poseduje zasebnu rubriku ‘Predsednik Rusije’ s Putinovim izjavama na ruskom jeziku.” Ova nepotpuna lista mogla bi se nastaviti gotovo beskonačno, jer je broj internet-portala sa sadržajem ruskog porijekla gotovo nepregledan, piše Brey pa nastavlja kako se u dijelu Bosne i Hercegovine slični portali zovu Vaseljenska, 24sedam, Pravda ili Vijesti Srpske.

U zadnje vrijeme najveći prodor učinjen je pokretanjem RT Balkan. Daleko najvažniji narativ RT Balkana bavi se navodnom pojavom “novog svjetskog poretka”. U kontekstu ovog procesa nastajanja, ruski napad na Ukrajinu je okarakteriziran kao neophodan porođajni bol. Jedan od najistaknutijih srpskih analitičara Slobodan Antonić opisuje navodnu pozadinu: “Dugoročni i strateški cilj Amerike je da razbije Rusiju na mnoštvo banana država. Na taj način bi se zaprečio kineski put svile i izbilo do severne granice Kine. Ukrajinski rat je za SAD prilika da ostvari svoj Generalplan Ost 2.0. (napisan na njemačkom). Osvajanjem ruskih prirodnih resursa, SAD će svojoj poljuljanoj imperiji da produže život za čitavo stoljeće”.

I “Rusija mora pobijediti jer su u nju, širom svijeta, uprte oči milijuna običnih, radnih ljudi, što se preznojavaju pod igom američke imperije, čekajući da im se makar malo olakšaju okovi”. Ovaj scenarij može da spreči samo “Rusko carstvo”, koje je u stvarnosti “Nojeva barka čovečanstva”...

“A ko su ključni faktori ovog ‘novog svetskog poretka’? Kineski lider Si Đinping i predsednik Rusije Vladimir Putin, tvrdi se. Novi svetski poredak je, kako je rekao, osmišljen protiv sadašnje međunarodne strukture moći koja izgleda ovako: ‘Politička elita je vjerno slijedila tuđe, američke i geopolitičke interese i dovela do ekonomskog i političkog samoubojstva zemalja Europske unije’.

I još gore: ‘Narod je redovno na demokratskim izborima birao svoje predstavnike, a oni su onda aktivno radili protiv interesa onih koji su ih izabrali’. Nestalo je države kao osnovnog zaštitnika naroda. Sve se to pokrivalo agresivnom medijskom propagandom, izmišljanjem nekih viših, planetarnih ciljeva, nepostojećih neprijatelja i neverovatnim lažima. Izabrani poslanici (...) postali su puki lobisti i nemaju nikakve veze sa narodom koji formalno predstavljaju.”

Ruski državni mediji kontinuirano prenose tezu da je trenutno u toku “sukob civilizacija”. Jedan od najistaknutijih ruskih apologeta je Aleksandar Dugin, koji stoga u intervjuima naširoko govori o tome: “Vidimo koliko su nekompatibilne te civilizacije - s jedne je ruska, hrišćanska, pravoslavna, koja je mnogo tradicionalnija, koja ima sklonosti ka društvenoj pravdi i koja se zasniva na snu o veličanstvenosti Rusije. Sa druge je moderna, zapadna, globalna, liberalna demokratija, koja se pravi da je jedini vid društvene, političke i ekonomske organizacije. Taj liberalni globalizam je druga civilizacija. Ta globalistička zapadna civilizacija se, nakon pada Sovjetskog Saveza, pretvarala da je jedina moguća civilizacija”.

Zapad, međutim, nije u stanju prepoznati dobre namere Rusije jer “Zapad ne razume ni Kinu ni Rusiju. Da bi se pomoglo novom svetskom poretku, kome teže Peking i Moskva da postigne iskorak, u toj misaonoj konstrukciji američki dolar prvo mora biti zamenjen kao svetska valuta broj jedan”.

Tako se više puta navode primjeri da su pojedine zemlje poput Irana u vanjskoj trgovinskoj razmjeni američki dolar zamijenile kineskim juanom.

“Putinov sistem klijentelizma, zasnovan na njemu bliskim oligarsima, tajnoj službi, političkoj instrumentalizaciji i politizaciji državnih i državi bliskih preduzeća, kontroli pravosuđa i maltretiranju medija, plagiran je i usavršen u Srbiji (i u susednim zemljama)”, piše Brey, pa nastavlja: “Predsjednik Vučić je svedominantni političar u Srbiji, koji je svoje poslušnike postavio na poluge vlasti. Zauzvrat mu garantuju bezuslovnu lojalnost. Za nagradu im je dozvoljeno da vode privatni posao neometano od strane zakona i javnosti. U malom broju slučajeva u kojima se razotkriju ovi mutni poslovi i jasna kršenja zakona od strane političke elite, poslušno pravosuđe obezbeđuje zaštitu prestupnika. Slučajevi u kojima sudije i tužioci postupaju po političkim instrukcijama ili ne postupaju uopšte se gotovo ne mogu više izbrojati. Zauzvrat, poslušnici preusmeravanjem novca iz preduzeća koja su im poverena obezbeđuju finansiranje vladajuće političke elite”.

Zaključak?

“Pošto je EU daleko najveći investitor i trgovinski i finansijski partner Srbije, morala bi se uspostaviti uzajamna veza između ogromnih transfera novca EU i sprovođenja već načelno dogovorenih reformi, poput nezavisnosti pravosuđa i, pre svega, slobode medija. Kako se to može učiniti, pokazuju čak i unutar EU primjeri Poljske i Mađarske. Ono što ovde funkcionira, makar pod pretnjom smanjenja financijskih sredstava, trebalo bi funkcionirati još mnogo bolje kod kandidata za pristup. Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći, onako kako ih shvata Kremlj, kako bi osvojila srca Srba. Ako neko želi da se suprotstavi ovom uticaju, mora da igra njihovu ‘igru’ i EU povezati sa pozitivnim emocijama, pozitivnim izgledima za budućnost i obećanjem mentalne jednakosti sa ostalim Evropljanima. U suprotnom, politika prema Zapadnom Balkanu uprkos svim proverama činjenica preti da ostane bez većeg efekta.”