Bilo je upozorenja. Nagađanja o konačnoj sudbini Jevgenija Prigožina, vođe plaćenićke grupe Wagner, počele su ubrzo nakon njegovog marša na Rusiju prije dva mjeseca. Wagnerov ˝poglavica˝ je možda u početku preživio posljedice svoje neuspjele pobune, ali mnogi su izrazili sumnje u njegovu budućnost, što ostaje i dalje misterija nakon što je avion vođe plaćenika pao s neba.

Nisu predstavljeni nikakvi dokazi koji ukazuju na umiješanost Kremlja ili ruskih sigurnosnih službi u nesreću. Uzrok pada nije poznat, a ruske vlasti su pokrenule krivičnu istragu, piše CNN.

Ono što se zna je da se šef plaćenika, nekada jedan od najmoćnijih oligarha u zemlji i član Putinovog užeg kruga od povjerenja, čini da se pridružio stalno rastućoj listi Rusa visokog profila koji su pali u ruke predsjednikove milosti i umrli u misterioznim okolnostima.

Bill Browder, Putinov kritičar i najveći strani investitor u Rusiji prije nego što je protjeran iz zemlje 2005. godine, rekao je u postu na X, ranije poznatom kao Twitter, da ˝Putin nikada ne oprašta i nikada ne zaboravlja˝.

Od slučajnih padova sa prozora do vješanja, trovanja i zdravstvenih problema, sudbine nekih od onih koji su se usudili da izazovu Kremlj su bezbrojne.

Boris Nemcov, glasni kritičar Kremlja koji je bio potpredsjednik vlade kasnih 1990-ih za vrijeme predsjednika Borisa Jeljcina, ubijen je iz vatrenog oružja u februaru 2015. dok je šetao sa svojom djevojkom u centru Moskve.

Visoki zvaničnik Republikanske partije Rusije/Partije narodne slobode, liberalne opozicione grupe, nekoliko puta je hapšen zbog govora protiv Putinove vlade.

Nakon njegove smrti, opozicioni lider Ilja Jašin rekao je da je njegov prijatelj radio na izvještaju o ruskim trupama i njihovoj umiješanosti u Ukrajini.

U intervjuu za magazin Newsweek samo nekoliko sati prije smrti, Nemcov je rekao da se Rusija ˝davi˝ pod Putinovim vodstvom i da brzo postaje fašistička država.

˝Zbog politike Vladimira Putina, zemlja sa neviđenim potencijalom tone, ekonomija koja je akumulirala nebrojene devizne rezerve propada˝, rekao je on.

Njemcov je umro dva dana pre nego što je trebalo da predvodi opozicioni miting u ruskoj prijestolnici. Njegovo ubistvo se dogodilo u blizini Kremlja. Godine 2017. petorica čečenskih muškaraca osuđena su na duge zatvorske kazne zbog njegove smrti. Mnoge pristalice Njemcova sumnjale su da je Putinova administracija umešana.

Boris Berezovski je bio živopisan lik i nekada moćan ruski biznismen koji se posvađao sa Kremljom i pobjegao u Englesku.

Svoje bogatstvo je akumulirao nakon raspada Sovjetskog Saveza, odbacivši svoju raniju karijeru moskovskog profesora matematike i sistemskog analitičara za unosnija preduzeća. Dok je veliki dio njegovog bogatstva došao od prodaje luksuznih automobila, njegovo bogatstvo i politički utjecaj su naglo porasli kada je kupio ruske medije.

Nakon što je izgubio naklonost svoje vlade, preselio se u Britaniju gdje je počeo da agituje protiv Putina, pa čak i pozvao na državni udar kako bi zbacio ruskog predsjednika.

Berezovski je 2007. godine osuđen na ruskom sudu za prevaru i utaju poreza u odsustvu. On je takođe optužio Rusiju da je pokušala da ga ubije.

Berezovski je pronađen mrtav na podu kupatila svoje kuće u Velikoj Britaniji 2013. godine sa omčom oko vrata. Britanska policija je tada saopćila da nema znakova borbe i sugerisala da je oligarh sebi oduzeo život.

Alexander Perepilichnyy je bio finansijer koji je pružio dokaze o navodnoj prevari protiv ruskih poreskih službenika. Iznenada je preminuo 2012. godine u dobi od 44 godine dok je džogirao u blizini svog doma u Surreyu, jugozapadno od Londona.

U trenutku smrti, Perepilichnyy je pomagao u slučaju da se otkrije višemilionska ruska operacija pranja novca.

Prvobitno se navodilo da je zviždač umro prirodnom smrću, ali 2015. godine, stručnjaci za toksikologiju biljaka iz Kraljevske botaničke bašte u Kewu rekli su mrtvozorniku da su u njegovom stomaku pronađeni tragovi rijetkog biljnog otrova - gelsemijuma. Dvije godine kasnije, pojavile su se sugestije da je otrov možda ubačen u supu od kiseljaka, popularno rusko jelo koje je jeo neposredno prije smrti.

Međutim, policija je kasnije saopćila da nije našla dokaze da je on otrovan.

Ruski advokat Sergej Magnitsky preminuo je u ruskom zatvoru 2009. godine.

Radio je za Hermitage Capital, investicionu firmu koju vodi finansijer američkog porijekla Bill Brauder, i pomogao je u otkrivanju poreske prevare od 230 miliona dolara i dokaza da su zvaničnici ruske vlade bili umiješani u njeno izvođenje, a zatim i prikrivanje.

Ubrzo nakon što je javno obznanio ta otkrića 2008. godine, Magnitsky je uhapšen na osnovu odvojenih optužbi za poreznu prevaru. Umro je godinu dana kasnije, dok je još bio u istražnom zatvoru. Njegova porodica je rekla da mu je uskraćena ključna medicinska pomoć, dok su u izvještaju ruske predsjedničke komisije za ljudska prava pronađeni dokazi da je pretučen istog dana kada je umro. Ruska vlada je uvijek tvrdila da je Magnitsky umro od zatajenja srca.

U SAD-u, Brauder je pokrenuo javnu kampanju za pravdu, pozivajući Kongres da uvede zakon kojim se sankcionišu pojedinci u Rusiji osumnjičeni za umiješanost u smrt Magnitskyog i druga kršenja ljudskih prava. Zakon Magnitsky usvojili su 2012. godine.

Dvije sedmice nakon što je donesen Zakon o Magnitskyom, Moskva je, u znak očigledne odmazde, zabranila Amerikancima usvajanje ruske djece. Obje mjere su još uvijek na snazi.

Britanska istraga je utvrdila da su Aleksandra Litvinjenka, bivšeg ruskog agenta koji je postao kritičar Kremlja, 2006. godine otrovala dva ruska agenta u londonskom hotelskom baru. Oni su mu zalili zeleni čaj visoko radioaktivnim polonijumom-210.

Litvinjenko, koji je umro sporom i bolnom smrću u sedmicama nakon trovanja, uvijek je tvrdio da su Putin i Kremlj odgovorni za ono što mu se dogodilo.

˝Možda ćete uspjeti da ućutkate jednog čoveka, ali urlik protesta iz cijelog svijeta odjekivat će, gospodine Putine, u Vašim ušima do kraja života˝, rekao je on u izjavi na samrtnoj postelji.

Istraga, koju je vodio sudija Robert Owen, kaže da je Putin ˝vjerovatno odobrio˝ ubistvo bivšeg špijuna.

Kremlj je uvijek negirao optužbe i odbijao je izručiti dvojicu agenata optuženih za trovanje Britaniji.

Litvinjenko je radio za FSB, rusku agenciju koja je naslijedila KGB, bivšu sovjetsku tajnu policiju i obavještajnu agenciju. Specijalizirao se za borbu protiv organiziranog kriminala, a njegov posljednji posao u agenciji, nakon raspada Sovjetskog Saveza, bio je na čelu odjela za borbu protiv korupcije – pozicija koja mu je stvorila mnogo neprijatelja.

Nakon što je napustio FSB, Litvinjenko je optužio svoje bivše poslodavce da su organizovali seriju bombaških napada na stanove u Rusiji 1999. godine u kojima su stotine mrtvih i dovele do ruske invazije na Čečeniju kasnije te godine.

Prema izjavama njegove udovice Marine Litvinjenko, on je počeo da radi za britanske bezbjednosne službe nakon što je otišao u Britaniju kao zviždač 2000. godine.

Anna Politkovskaya, glasna kritičarka ruskog rata u Čečeniji, ubijena je iz vatrenog oružja u ulazu svog moskovskog stana u oktobru 2006. godine. Moskovski sud je 2014. godine osudio pet muškaraca na zatvorske kazne zbog ubistva.

Vlasti su tvrdile da je neidentifikovani muškarac tražio od Lom-Alija Gaitukajeva, za kojeg je porota utvrdila da je organizator ubistva, da ubije Politkovsku u zamjenu za 150.000 dolara zbog njenih izvještaja o kršenju ljudskih prava i drugih pitanja, saopćio je Gradski sud u Moskvi.

Komitet za zaštitu novinara sa sjedištem u New Yorku rekao je da je njen rad na hronici kršenja ljudskih prava u Čečeniji doveo do prijetnji njoj i razljutio ruske vlasti.

Ubrzo nakon njene smrti, Putin je negirao bilo kakvu umiješanost Kremlja u njeno ubistvo, rekavši da je ˝smrt Politkovske sama po sebi više štetna za sadašnje vlasti i u Rusiji i u Čečenskoj Republici... od njenih aktivnosti˝.

Utapanja, samoubistva i druge neobične smrti

Lista preminulih protivnika za čiju je smrt potencijalno kriv Kremlj mogla bi ispuniti knjigu. Istog dana kada se pretpostavljalo da je Prigožin ubijen, RIA Novosti je takođe izvjestila o nedavnoj smrti bivšeg generala ruskih službi bezbjednosti.

General Genady Lopyrev, koji je navodno znao za izgradnju Putinove rezidencije na Crnom moru, osuđen je za krivična djela primanja mita 2017. godine i služio je kaznu od 9 godina i 8 mjeseci. Prema RIA Novostima, dok je bio u pritvoru, on se nedavno ˝iznenada razbolio˝ i potom preminuo u bolnici 16. avgusta. Washingtonski istraživački centar Institut za proučavanje rata nazvao je Lopyrevu smrt ˝sumnjivom˝ i rekao da je njegov ˝insajderski izvor tvrdio da je Lopyrev bio čuvar tajni u vezi sa izgradnjom Putinove rezidencije u Gelendžiku, koja se često naziva ´Putinova palata´...˝.

Anatolij Geraschenko, bivši rektor Moskovskog instituta za vazduhoplovstvo, poginuo je u neutvrđenoj nesreći u septembru, navodi se u saopćenju instituta.

U maju je zamjenik ruskog ministra nauke i visokog obrazovanja Pjotr Kucherenko (46) umro dok se vraćao s putovanja sa Kube, navodi ministarstvo.

Najmanje 13 istaknutih ruskih biznismena je navodno izvršilo samoubistvo ili su umrli pod misterioznim okolnostima tokom prošle godine, od kojih je šest vezano uz dvije najveće ruske energetske kompanije, Gazprom i Lukoil. Potonji je prošle godine zauzeo rijedak javni stav osuđujući ruski rat u Ukrajini i pozivajući na okončanje sukoba.

Predsjednik Lukoila Ravil Maganov je takođe preminuo prošlog septembra nakon što je pao kroz prozor moskovske bolnice, navodi TASS. U početnoj izjavi Lukoila se navodi da je Maganov ˝preminuo nakon teške bolesti˝.

Ruski ˝kralj kobasica˝ koji je postao zakonodavac Pavel Antov poginuo je u Indiji u decembru nakon pada sa trećeg sprata svog hotela, saopštila je indijska policija. Njegov prijatelj i saputnik Vladimir Budanov preminuo je od srčanog udara dva dana ranije, na Antov 65. rođendan, saopštila je policija. Budanov je imao 61 godinu i već je imao srčano oboljenje, saopštila je policija i dodala da vjeruju da je Antova smrt samoubistvo.

Aleksandar Buzakov, šef velikog ruskog brodogradilišta specijalizovanog za izgradnju nenuklearnih podmornica, iznenada je preminuo u decembru, javila je novinska agencija Reuters, a vlasti nisu navele uzrok smrti.

Živ, ali neutralisan

Ne suočavaju se svi protivnici Kremlja sa preranim krajem. Ali, mnogi su na kraju nesposobni da izazovu dalje probleme Putinu i njegovoj vladi.

Najistaknutiji od njih je zatvoreni ruski opozicioni lider Aleksej Navaljni. Najistaknutiji glas neslaganja u Putinovoj Rusiji, advokat, političar i aktivista protiv korupcije, godinama je orkestrirao masovne ulične proteste. Takođe je slavno nazvao Putinovu stranku Jedinstvena Rusija ˝strankom lopova˝.

Istaknuo se 2008. godine, kada je počeo da piše na blogu o navodnoj korupciji u ruskim državnim kompanijama. Godine 2011. pojavio se kao jedan od vođa masovnih protesta zbog optužbi za prevaru na parlamentarnim izborima.

Navaljni je hapšen više puta. Godine 2019. sugerirao je da je možda bio otrovan dok je bio u policijskom pritvoru nakon što je hospitaliziran zbog akutne alergijske reakcije. U avgustu 2020. je zamalo umro nakon što je otrovan otrovnim hemijskim nervnim agensom, Novichokom. On je avionom prebačen u njemačku bolnicu na liječenje.

Kremlj je više puta negirao bilo kakvu umiješanost, a Putin je čak u decembru te godine rekao da su  ruske službe sigurnosti, da su htjele da ubiju Navaljnog, “dovršile” posao. Istraga CNN-a i Bellingcata umiješala je rusku federalnu službu sigurnosti u zavjeru o trovanju.

Po povratku u Rusiju u januaru 2021. godine ponovo je uhapšen i od tada je u zatvoru.

Još jedan protivnik Kremlja koji je odležao u zatvoru bio je Mihail Hodorkovski. Oslobođen je 2013. godine nakon što je Putin potpisao dekret o pomilovanju bivšeg naftnog magnata, koji je osuđen za utaju poreza i prevaru.

Bivši ruski špijun Sergej Skripal platio je visoku cijenu za okretanje protiv Kremlja. Skripal je u Rusiji osuđen za špijuniranje za Britaniju prije nego što je dobio utočište u Velikoj Britaniji nakon razmjene špijuna visokog profila 2010. između Sjedinjenih Država i Rusije.

Godine 2018. on i njegova kćerka Julija zapali su u kritično stanje nakon što su bili izloženi dejstvu Novichok u blizini svoje kuće u južnoj Engleskoj.

Preživjeli su nakon dugog boravka u bolnici, a Julia je nekoliko sedmica nakon toga otkrila da je njihova rehabilitacija bila ˝spora i izuzetno bolna˝.