Jedna od najpoznatijih akcija komandosa u Drugom svjetskom ratu izvedena je 12. septembra 1943. godine. Njemačke specijalne jedinice oslobodile su Benita Mussolinija iz zarobljeništva na Gran Sassu.

U ljeto 1943. godine, kad su saveznici već izvršili invaziju na Siciliju, Fašističko veliko vijeće izglasalo je nepovjerenje Benitu Mussoliniju, dotadašnjem Duceu. Talijanski je kralj zatim Mussolinija smijenio, a potom ga dao i uhapsiti.

Mussolini je bio zatvoren na Apeninima, na lokaciji udaljenoj osam kilometara od najvišeg vrha planine Gran Sasso, u lokalnom hotelu, na visoravni Campo Imperatore, koju nazivaju i Mali Tibet.

Komandosku akciju za Mussolinijevo izvlačenje naredio je Adolf Hitler. Za izvedbu je bio zadužen znameniti Otto Skorzeny, najpoznatiji njemački specijalac iz Drugog svjetskog rata.

KO JE BIO OTTO SKORZENY

Rodio se 1908. godine u Beču, u obitelji srednje klase koja je imala dugu vojničku tradiciju. Godine 1926. počeo je studij mašinstva i visokogradnje na Tehničkom fakultetu u Beču. Ondje je postao član studentskog bratstva i počeo se baviti mačevanjem. Učestvovao je u petnaest tradicionalnih mačevalačkih dvoboja, a u desetom, 1928. godine, zadobio je veliki ožiljak na licu. Osim toga, sudjelovao je i u raznim militarističkim i nacionalističkim studentskim organizacijama.

Posljednje ispite na fakultetu položio je 1931. godine. Pod dojmom nacionalsocijalističke ideologije, u to vrijeme učlanio se u austrijski ogranak Nacističke stranke, a uskoro i u paravojni Sturmabteilung gdje se pokazao kao sposoban vođa. Za vrijeme Anschlussa. Pripajanja Austrije Njemačkoj 1938. godine, zaštitio je tadašnjeg austrijskog predsjednika Wilhelma Miklasa od nacističkih nezadovoljnika koji su ga planirali ubiti.

Početkom rata Skorzeny je radio kao građevinski inženjer. Prijavio se u Luftwaffe jer je imao nešto iskustva s avionima, ali je odbijen zato što je bio previsok (196 cm) i prestar (stariji od 30 godina). Umjesto toga učlanio se u Waffen SS i sudjelovao u ratnim operacijama u Holandiji, Belgiji, Francuskoj i Rusiji. Po nekim izvorima, kao član divizije Das Reich sudjelovao je i u napadu na Beograd u Aprilskom ratu 1941. godine. U januaru iste godine promaknut je u viši čin a nešto kasnije mu je, zbog hrabrosti iskazane na Istočnom frontu, dodijeljen Željezni križ.

U Njemačku se vratio 1942. godine jer je u Rusiji bio obolio od dizenterije pa je proglašen privremeno nesposobnim za bojište. Do aprila sljedeće godine nije bio vojno aktivan, a tada mu je, kao tehnički obrazovanom oficiru s dobrim preporukama, ponuđen posao zapovjednika nove jedinice njemačkih komandosa.

Članovi ove jedinice uskoro su obučavani po novom Skorzenyjevom programu: uz pješačku, inženjerijsku i padobransku obuku, učili su rukovati raznim vrstama oružja i vozila, borilačke vještine, vojne taktike i strane jezike: engleski, ruski, perzijski i/ili talijanski.

Skorzenyjeve prve operacije bile su organiziranje neuspješnog pokušaja dizanja ustanka plemenskih vođa u Iranu (Operacija Franz), sudjelovanje u špijunskim aktivnostima protiv Britanaca u Holandiji i razmatranje mogućnosti napada na sovjetska industrijska postrojenja iza Urala od čega se kasnije odustalo.

OSLOBAĐANJE MUSSOLINIJA

U julu 1943. godine pozvan je, zajedno s još nekoliko istaknutih časnika, na razgovor kod Adolfa Hitlera u Glavni štab. Skorzeny je bio Hitlerov veliki sljedbenik. Po vlastitim riječima susret mu je mnogo značio i bio je vrlo nervozan. No uspio je ostaviti dobar dojam te je među pozvanima upravo on izabran za operaciju pronalaženja i oslobađanja Benita Mussolinija, fašističkog diktatora kojeg su nove talijanske vlasti smijenile i zatočile.

Nakon nekoliko promašenih lokacija Skorzeny je locirao Mussolinija u hotelu Campo Imperatore na planinskom lancu Gran Saso d’Italia. Sama lokacija je bila povoljna za talijanske čuvare jer je na visinu od 2.000 metara vodila samo žičara. Skorzeny je nastojao izvesti brzu akciju kojom bi onesposobio čuvare uz minimalne gubitke za svoje strane pa je u tom naumu izveo nekoliko preleta avionom da bi fotografirao i analizirao najbolji smjer za izvođenje desanta.

Akcija je izvedena 12. septembra u dvije istovremene navale. Jedan dio vojnika izvršio je prepad na stanicu žičare u dolini, dok je udarna jedinica (108 komandosa u 12 jedrilica) izvršila desant jedrilicama u neposrednoj blizini hotela.

Skorzenyjeva komanda bila je da se puca samo u samoobrani. Na njihovu sreću Talijani nisu bili raspoloženi gubiti živote za bivšeg diktatora pa su položili oružje bez borbe. Jedini gubitci bili su nekoliko ranjenika koji su nezgodno sletjeli jedrilicom.

Izgleda da je najneizvjesniji dio akcije bio Mussolinijev let prema Berlinu. Do hotela se spustio laki avion “Storch” namijenjen za dvije osobe. Uz pilota i Mussolinija, Skorzeny je inzistirao da i on pođe da lično preda Mussolinija u Hitlerove ruke. Na rubu pada “Storch” je ipak sretno sletio u Berlin.

NOVE AKCIJE SKORZENYJEVIH KOMANDOSA

Skorzenyju je bio povjereno i organiziranje hvatanja Josipa Broza Tita i uništenje vrhovnog zapovjedništva partizanskog pokreta otpora u Jugoslaviji. U maju 1944. godine u desantu na Drvar njemačke snage pod zapovjedništvom generala Lothara von Rendulitza uspjele su uništiti dio tamošnjih partizanskih snaga, ali nisu uspjeli uhvatiti Tita.

Sredinom oktobra 1944. godine predvodi operaciju u kojoj hvata mađarskog regenta Miklósa Horthya koji je bez njemačke privole bio proglasio primirje sa Saveznicima.

Pri kraju rata bori se na zapadnom frontu, u Ardenima i na Rajni.

Posljednju veliku akcija Skorzenyjeve trupe odigrale su tokom njemačke ofenzive na Ardenima u zimu 1944–1945. Operacija Greif je navodno ideja samog Himmlera, ali akciju je vodio Skorzeny. Plan je bio ubaciti probučene njemačke komandose iza neprijateljskih linija koji bi trebali uništavati komunikacije, dezinformirati, raditi sabotaže i pronalaziti skladišta goriva. Planirana je bila veća akcija s oko 2.000 vojnika i za tu namjenu su se tražili vojnici s izvrsnim poznavanjem engleskog jezika. Skorzeny je pokušavao dobiti zarobljene američke džipove, tenkove i oklopna vozila. No, nacisti su imali ogromne logističke probleme, pa tehnika nije stizala.

Veliki se propust desio kad su njemačke službe preko plakata tražile vojnike s izvrsnim poznavanjem engleskog. Tako su Saveznici znali da nacisti nešto planiraju.

Amerikanci su bili poprilično zbunjeni, lutali po livadama, jedinice su se pojavljivale na pogrešnim lokacijama. Zbog takvih podvala umnogostručili su kontrolne tačke na kojima su pravi Amerikanci često morali odgovarati na pitanja iz svakodnevnog života kako bi dokazali svoje porijeklo. Čak je zabilježen slučaj da je američki oficir zajedno s pratnjom strpan u zatvor.

Među Amerikancima se pojavila priča da Skorzenyijevi komandosi iskaču iz aviona obučeni i svećenike i opatice te da planiraju atentat na Eisenhowera, koji je u to vrijeme Skorzenyja nazvao “najopasnijim čovjekom u Evropi”.

ŽIVOT NAKON RATA

Nakon završetka Drugog svjetskog rata američke okupacijske vlasti zatvorile su Skorzenya, te mu je u augustu 1947. godine u Dachauu suđeno zbog korištenja američkih uniformi u vojnim akcijama – što je bilo u protivnosti s pravilima rata. Skorzeny se branio da je naredio korištenje američkih uniformi, ali isključivo izvan same borbe; oslobođen je nakon što je britanski obavještajac svjedočio da su on i njegovi saradnici – britanski vojnici – koristili njemačke uniforme kako bi prikrili svoj identitet na zadacima u neprijateljskoj pozadini.

Skorzenya nakon presude Amerikanci nisu pustili na slobodu, te je uz pomoć dvojice bivših časnika SS-a u julu 1948. godine pobjegao iz logora. Skrivao se sljedećih osamnaest mjeseci na jednoj bavarskoj farmi, gdje je stupio u kontakt s Reinhardom Gehlenom, bivšim generalom u obavještajnoj službi Wehrmachta, koji je tada surađivao s američkim obavještajnim službama na aktivnostima protiv komunista. Potom provodi stanovito vrijeme u austrijskom Salzburgu, te se naposljetku nastanjuje u Madridu. Kratko je 1950. godine boravio u Parizu, gdje je časopis Le Figaro objavio njegove memoare.

U organizaciji generala R. Gehlena, koji surađuje s američkom CIA-om, angažira se 1952. godine kao vojni savjetnik u Egiptu. Takav angažman bio je tada povjeren većem broju visokorangiranih njemačkih ratnih oficira i generala, kao i oficira Gestapa. U narednim godinama angažirati će se i kao vojni savjetnik u Argentini, gdje će neko vrijeme brinuti o osobnoj sigurnosti Evite Peron.

Od 1960-ih godina Skorzeny iz Španije vodi “Paladin Group”, paravojnu organizaciju koja je nudila “usluge” oružane borbe protiv komunista širom svijeta. Zna se da su njihove plaćenike – Nijemce, ali i Francuze i komandose iz drugih zemalja – do 1975. godine koristile vlade Grčke, Južnoafričke Republike i Španije. O drugim angažmanima i o detaljima Skorzenyjevih aktivnosti samo se nagađa.

Godine 1970. dijagnosticiran mu je rak, te je podvrgnut hirurškom zahvatu na kralježnici u Hamburgu. Nakon što se bolest vratila, umro je 1975. godine u Madridu, u dobi od 67 godina. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Beču.