Ruska vojska povukla se prije dvije godine iz okupiranih područja u sjevernim regijama Ukrajine nakon što nije uspjela brzo zauzeti glavni grad Kijev. Ali Ukrajinci su imali malo vremena za slavlje. Ubrzo su se pokazale razmjere zločina nad civilnim stanovništvom koje su počinile okupacijske snage.

Ukrajinske trupe pronašle su desetke civilnih tijela, s ranama od vatrenog oružja, razasutih po nekoć mirnom gradu Bucha. Otkrili su masovne grobnice po cijelom području, s muškarcima i ženama unutra. Pronašli su niz spaljenih automobila i pougljenjene ostatke čitavih porodica koje su pokušale pobjeći ne znajući da ruski vojnici ubijaju sve koji se kreću jednom od glavnih autocesta u zemlji. Samo u Kijevskoj regiji, koja je bila djelimično okupirana oko mjesec dana, pronađeno je više od 1200 mrtvih civila, a više od stotinu se još uvijek vodi kao nestalo.

Od tada su hiljade istraživača, branitelja ljudskih prava i novinara prikupile ogromnu količinu dokaza koji potvrđuju da masovno ubistvo u Buchi i drugim područjima sjeverne Ukrajine nije izolirani incident, primjećuje Olga Reshetilova iz nevladine organizacije Medijska inicijativa za ljudska prava. "Način na koji je ruska vojska djelovala, bilo u Buchi, Borodyanki ili Irpinu, bio je posljedica opće politike Rusije protiv civilnog stanovništva", kaže ona u razgovoru za porta La Razon.

Istraživači Inicijative primijetili su isto ponašanje u svim regijama koje su neko vrijeme bile okupirane ili koje su ostale pod kontrolom Rusije. “Uvijek rade isto. Znaju da moraju zarobiti civile, zadržati ih na određenim mjestima. Na isti ih način muče”, naglašava Reshetilova. Samo u sjevernim krajevima 300 zatočenih civila prebačeno je u Rusiju. Otmice se nastavljaju i u drugim okupiranim područjima. Njihove porodice nemaju vijesti o tome gdje se nalaze i u kakvom su stanju njihovi najmiliji.

Par Iryna i Oleksandr Levchenko (62) oteli su Rusi u proljeće 2023. U to je vrijeme Melitopolj, grad u južnoj Ukrajini, bio pod okupacijom više od godinu dana. Nakon dolaska Rusa nisu htjeli bježati iz rodnog grada. Bili su sigurni da okupatore ne zanimaju “obični penzioneri” i da ih ruska vojska neće dirati. Bili su u krivu. Posljednji put kad je Iryna viđena prije gotovo godinu dana, na ulici su je opkolili ruski vojnici. Njezina sestra Olena pretpostavlja da se Rusima jednostavno iz nekog razloga nije svidjela porodica Levčenko te su ih zarobili usred grada. Što se zatim dogodilo gotovo je misterija.

Prema Oleni, Oleksandr je mogao sam poslati poruku iz zatvora u Melitopolu. Napisao je da živi u nehumanim uslovima, spava na betonskom podu i gotovo da nema hrane. Vjeruje se da je još uvijek u gradu, dok se o Iryni ništa ne zna. Strahuje da ih se muči u jednom od stotina zatočeničkih centara na okupiranim područjima.

"Mučenje civila od strane ruskih vlasti u Ukrajini i Ruskoj Federaciji bilo je rašireno i sistematsko", zaključuje se u izvještaju koji je nedavno objavilo Nezavisna međunarodna istražna komisija o Ukrajini, predstavljen Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda. Također su dokumentirani mnogi slučajevi seksualnog nasilja. U oktobru 2022. godiner, u gradu u pokrajini Zaporizhzhia, ruske su vlasti pretražile dom 50-godišnjakinje čiji je suprug služio u ukrajinskim oružanim snagama. Tokom ispitivanja u policijskoj stanici tukli su je, gušili žicom i stavili joj plastičnu vrećicu na glavu. Skinuli su je i potpuno golu, dirali je i prijetili joj da će je silovati. Žrtva je izjavila da se "trese od srama".

Nakon što je prebačena u drugo mjesto zatočenja, ispitivači su joj naredili da se skine, tukli je, potom je silovali palicom i prijetili joj smrću. U januaru 2023. ruske su je vlasti premjestile na drugo mjesto i natjerale je da kopa rovove. Prema riječima njezine žrtve, dva ruska vojnika silovala su je najmanje pet puta. Ovakav tretman ostavlja trajne fizičke i psihičke tragove na žrtvama, ističe se u izvještaju.

Iako nema pouzdanih podataka o broju žrtava, vjerojatno je riječ o najmanje desecima hiljada. "Prema našim procjenama, Rusi su uhapisli i zatočili negdje na području Ruske Federacije najmanje 10.000 građana Mariupolja, civila koji, prema Rusima, predstavljaju prijetnju ruskom režimu tokom okupacije", rekao je Petro Andrijuščenko, savjetnik legitimnog gradonačelnika okupiranog grada. Oni za koje se sumnja da imaju proukrajinski stav bivaju uhapšeni i jednostavno nestaju. “U najboljem slučaju saznajemo da dobivaju dugogodišnje zatvorske kazne. U većini slučajeva ne znamo gotovo ništa o njima”, kaže Andrijuščenko.

Broj stanovnika Mariupolja brzo se smanjuje. Oko 420.000 ljudi živjelo je u ovom gradu prije ruske invazije. Jedni odlaze, drugi umiru. Ostalo je 80.000 ukrajinskih stanovnika koji ne žele ili ne mogu napustiti svoje domove i sav svoj život. Mnogi od njih su stariji ljudi koji pate od nedostatka pristupa kvalitetnim lijekovima i uništene infrastrukture. Sastav stanovništva se još više mijenja zbog hiljada ruskih radnika i vojnih porodica koje pristižu u grad, objašnjava Andrijuščenko.

Oni koji su ostali na okupiranom području boje se govoriti o svojim iskustvima, jer se boje da bi njihova komunikacija mogla biti presretnuta. Nerado to čine i oni koji odlaze jer mnogi imaju rodbinu koja je tamo otišla.

Kako bi stekla potpunu kontrolu nad okupiranim područjima i njihovim stanovništvom, Rusija koristi direktnu i indirektnu silu nad građanima kako bi ih prisilila da dobiju ruski pasoš, ističe se u izvještaju koalicije branitelja ljudskih prava Ukrajina 5 ujutro. Prema izvještaju, neposjedovanje ruskog državljanstva podrazumijeva niz ograničenja prava na rad, imovinskih prava, pristupa obrazovanju te socijalnoj i medicinskoj pomoći. Takvi postupci krše norme međunarodnog humanitarnog prava i predstavljaju "znakove zločina genocida". Uz masovnu propagandu i suzbijanje bilo kakvih proukrajinskih stavova, čak i u školama, takva politika ima za cilj eliminirati svaki trag zasebnog Ukrajinca identiteta.