Multimedijalna izložba “Stari gradovi Bosne i Hercegovine i starobosanski Dubrovnik” otvorena je 29. maja u galeriji “Collegium Artisticum” u sarajevskoj Skenderiji i traje do 16. juna. Izložbu su organizirali Fondacija “Starobosanski Dubrovnik”, Ilijaš, i ICOMOS – Nacionalni komitet u BiH, uz podršku UNESCO-a, Federalnog ministarstva kulture i sporta, Općine Ilijaš i JU “Collegium Artisticum”. 

Na četrdeset panoa postavljenih u galeriji “Collegium Artisticum” predstavljeni su skoro svi srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, sa svim podacima koje imamo o njima, uz opis stanja u kojem se trenutno nalaze i navođenje konzervatorskih radova koji su na njima poduzimani. 

Poseban dio izložbe odnosi se na starobosanski grad Dubrovnik, uključujući infrastrukturu, nekropolu stećaka Kopošići te kraljevske povelje vezane za ovaj lokalitet. 

Uz klasičnu izložbu, ovom prilikom uspostavljen je virtualni centar za posjetitelje u kojem mogu “doživjeti” grad Dubrovnik i obližnju nekropolu stećaka Kopošići, a mogu vizualizirati i istaknute likove bosanskohercegovačkog srednjovjekovlja onako kako ih vidi skulptor Adis Fejzić. Tokom trajanja izložbe svaki dan u podne održavaju se radionice za mlade s VR prezentacijama o temama arhitekture i kulturno-historijskog naslijeđa. 

Digitalne tehnologije nešto su što je neophodno koristiti u dokumentiranju i očuvanju kulturno-historijske baštine i njenom prezentiranju.  

“Na tome sam radio proteklih godina i sastavljao komadić po komadić različitih aktivnosti vođenih u saradnji s Institutom za arheologiju dr. Edinom Bujakom prvenstveno. Došli smo do kolekcije od četrdesetak artefakata pripremljenih za prezentaciju u formama digitalne virtualne realnosti (VR) i digitalno nadopunjene realnosti. Publika će imati mogućnost na izložbi vidjeti u realnoj veličini artefakte kao da su bili prisutni prilikom njihovog pronalaska”, kaže Zlatan Filipović stručnjak za VR. 

Tokom trajanja izložbe svaki dan u podne bit će organizirani razgovori s mladima kada će kroz relaksiranu formu komunikacije kadrovi raznih struka pokušati zainteresirati mlade i dati im upute za pokretanje inicijativa i akcija na istraživanju i zaštiti kulturno-historijskog naslijeđa. 

TVRĐAVA KOJU SE GLEDA SA STRAHOPOŠTOVANJEM 

Razgovori su planirani s arheolozima, arhitektima, raznim stručnjacima, umjetnicima, a svi će oni iz svog ugla promovirati kulturno-historijsku baštinu Bosne i Hercegovine. Publika su mladi ljudi iz srednjih škola i fakulteta zainteresirani za baštinu. Naši spomenici kao neprocjenjivo blago treba da opstanu, a to mogu samo ako mladi ljudi za to budu zainteresirani. Među stručnjacima koji će razgovarati s mladima naši su poznati arheolozi koji su posebno vezani za lokalitet Dubrovnika i Kopošića, a to su doc. dr. Edin Bujak, prof. dr. Adnan Busuladžić te viši konzervator Azra Bečević-Šarenkapa. 

Starobosanski grad Dubrovnik do prije deset-petnaest godina bio je skoro potpuno nepoznat široj bosanskohercegovačkoj javnosti, nepristupačan, prepušten propadanju. Zahvaljujući skupini entuzijasta, koji su insistirali na zaštiti ovog važnog historijskoj lokaliteta, te arheološkim istraživanjima u njegovoj neposrednoj blizini, Dubrovniku je udahnut novi život.  

Stari grad Dubrovnik sagrađen je na strmom, uskom i krševitom izdanku brda Hum, iznad ušća potoka Zenik u rijeku Misoču, u mjestu koje se zove Višnjica. Od naselja Misoča, uz cestu Sarajevo – Ilijaš, pa do starog grada Dubrovnika, vožnja traje približno 45 minuta. Sam grad opasan je strmim liticama i moguće mu je prići jedino iz sela Kopošići, u kojem se nalazi istoimena nekropola stećaka. I Dubrovnik i nekropola zaštićeni su nacionalni spomenici, a, po svemu, čine jedinstvenu cjelinu. Dubrovnik izgleda impresivno, ostaci zidina, ali i rekonstruirani njegovi dijelovi odaju sliku tvrđave u koju se gleda sa strahopoštovanjem. 

Stari grad Dubrovnik smješten je u centralnom dijelu najstarijeg jezgra srednjovjekovne bosanske države, kao administrativni centar jedne župe, osnovne administrativne jedinice bosanske države, koja se zvala Vidogošća ili Vogošća. U dokumentima se Dubrovnik prvi put spominje 1404. godine kao karavanska destinacija, te 1503. godine, kada je potpisan tursko-ugarski ugovor o miru u kojem se Dubrovnik spominje kao dio Osmanskog Carstva. 

U podnožju utvrđenog grada, koji karakterizira nepristupačni teren s dvije isturene kule, nalazila se varoš, kao najrazvijeniji oblik trgovačkih naselja u srednjem vijeku, s prostorom za stacioniranu trgovinu, trgom i zanatskim ulicama. U vrijeme Osmanskog Carstva Dubrovnik se u dokumentima spominje kao varoš. Ali ubrzo je njegova moć i važnost oslabila. Krajem 17. stoljeća Dubrovnik je zamro, prije svega zbog razvoja novih trgovačkih puteva uzrokovanih ekonomskim razvojem drugih urbanih centara u neposrednoj blizini Dubrovnika. 

Nedaleko od starobosanskog grada Dubrovnik, duž srednjovjekovnog trgovačkog puta, nalazi se nekropola stećaka Kopošići, koja je grobno mjesto velikaša Bosanskog kraljevstva, koji su držali grad Dubrovnik. Nekropola ima 34 stećka, od kojih je nekoliko ukrašenih. Đoko Mazalić je 1939. godine za ovu nekropolu rekao da je “naš najljepši spomenik iz srednjeg vijeka”. Ukrašeni stećci pripadaju knezu Mirku Radojeviću, njegovom sinu Batiću Mirkoviću, te Batićevoj suprugi kneginji Vukavi i njihovom djetetu. 

PRVO SPOMINJANJE NAŠEG DUBROVNIKA 

Tokom arheoloških iskopavanja, koja su prije nekoliko godina radili stručnjaci s Filozofskog fakulteta u Sarajevu, u ovoj nekropoli pronađeni su fragmenti pogrebnog plašta za koji se pretpostavlja da je pripadao knezu Mirku Radojeviću. Nakon konzervatorske obrade u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, fragmenti ovog plašta, zajedno s fragmentima plašta kralja Tvrtka I i tri originalne povelje, od kojih je dvije potpisao upravo dvorski knez kralja Tvrtka I Mirko Radojević, čuvaju se u srednjovjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja, u prostoru u kojem se nalazi i Hagada. Samo u posebnim prilikama i određenim terminima dostupni su javnosti.  

Koliko je bio važna ličnost knez Mirko Radojević, svjedoči podatak da je njegov potpis na devet kraljevskih povelja te je u tim poveljama označen kao garant da će obaveze iz povelje biti izvršene. Te povelje izdate su od 1380. do 1404. godine. Njegov sin knez Batić Mirković nastavio je očevim stopama te je bio garant i potpisnik šest povelja od 1404. do 1420. godine. 

Izložba u “Collegium Artisticumu” postavljena je kao dio programa tradicionalnog obilježavanja Međunarodnog dana spomenika i spomeničkih cjelina i Dana Starobosanskog grada Dubrovnika. Završna manifestacija bit će održana u subotu 10. juna 2023. godine na lokalitetima Stari grad Dubrovnik i Nekropola Kopošići.  

Naime, starobosanski grad Dubrovnik prvi put se u dokumentima spominje 11. juna 1404. godine. Na ovaj dan potpisan je u Dubrovniku (onome koji je danas u Hrvatskoj) ugovor u kojem se naš Dubrovnik spominje kao karavanska destinacija za dopremu soli.  

Ipak, prve vijesti o njegovom osnivanju donosi Jakov Lukarević, dubrovački hroničar, koji piše 1605. godine da su taj grad osnovali dubrovački trgovci kada im je Kulin ban dao na eksploataciju srednjobosanske rudnike. To je varijanta koja je kroz historiografiju različito ocjenjivana. Jedan period uzimala se kao ispravna teza, drugi je period odbacivana, ali niko još nije ponudio bolju i vjerodostojniju teoriju. Lukarević svoje kazivanje zasniva na djelu Emanuela Greka Hronika vojvode Hrvoja, ali to je djelo izgubljeno.  

Iz Fondacije Starobosanski Dubrovnik najavili su obnovu južne kule na Starom gradu Dubrovniku, što je najveći i najljepši objekt, koji će sadašnju cjelinu vizuelno znatno dopuniti.