Tog 23. septembra 1997. godine na sarajevskom je stadionu Koševo održan koncert koji će zauvijek ostati upamćen u historiji Bosne i Hercegovine. To je bila noć u kojoj je i simbolički okončana Opsada Sarajeva.
Tog utorka uveče U2 je odsvirao prvi veliki pop koncert u Sarajevu nakon Opsade. U grad je stiglo 60 kamiona sa opremom za ogromnu binu, tim od 450 ljudi sastavio je pozornicu i ozvučenje na stadionu.
A sve je počelo 1993. godine.
Prijateljstvo između frontmana U2 Bona Voxa i Bosne i Hercegovine teško je i zamisliti bez angažmana američkog novinara Billa Cartera, koji je period od 1992. do 1996. proveo u Sarajevu. On je Bonu predložio da snimi dokumentarni film o otporu agresiji koju su pružali Sarajlije. Bono nije samo pristao da producira film, nego je osigurao sredstva potrebna za podršku projektu.
Carter je prvobitno kontaktirao “U2” dok su bili na njihovoj Zoo TV turneji kako bi publici približili građane Sarajeva jer je osjećao da zapadni mediji ignoriraju stradanje civila u ratu. Ideja je bila jednostavna, umjesto zvaničnika, mladim Evropljanima prikazati kako pate civili. Tokom nastupa “U2” u Bologni 17. jula 1993. godine, putem satelitskog linka, publika je mogla vidjeti i čuti stanovnike opkoljenog Sarajeva koji su izloženi strahotama opsade.
Bono je prihvatio na Carterov poziv a da nije pitao ostale članove grupe koji su to, po saznanju, odobrili. Bono je predložio da koncert održe u bunkeru iz kojeg je Carter najčešće izvještavao. Ideja je propala kad je istaknuto da je transport njihove opreme u grad nemoguć jer se u Sarajevo moglo ući jedino avionom UN-a. Menadžer benda Paul McGuinness shvatio je da čak, i ako bi grupa uspjela organizirati koncert, to bi ugrozilo njihove živote, ali i živote ljudi u publici i članova ekipe turneje.
Umjesto toga, grupa se složila da koristi satelitsku antenu za direktnu videovezu sa svojih koncerata s Carterom u Sarajevu. Carter se vratio u grad i sastavio ekipu za videovezu.
Grupa “U2” kupila je satelitsku antenu koja je poslana u Sarajevo i platila 100.000 funti za TVSA kako bi se pridružilo Evropskoj radiodifuzijskoj uniji (EBU). Kad je sve bilo spremno, grupa je počela slati satelitske linkove u Sarajevo gotovo svake večeri, a prvi je poslan 17. jula 1993. iz Bologne. Kako bi se povezali s EBU-ovim satelitom, Carter i dvojica saradnika bili su prisiljeni ići u sarajevsku TV stanicu noću i snimati sa što je manje moguće svjetla kako ne bi privukli pažnju snajperista i artiljeraca. Da bi došli do zgrade, morali su preći područje poznato kao aleja snajpera. Ovo su uradili dvanaest puta tokom jednog mjeseca. Prilikom prijenosa Carter je govorio o sve težoj situaciji u gradu, a žitelji Sarajeva su se često obraćali bendu i njihovoj publici.
Grupa je obustavila prijenose u augustu 1993. nakon saznanja da se opsada Sarajeva nalazi na naslovnicama mnogih britanskih novina. Efekt je postignut. Uprkos velikim obavezama i nemogućnosti da tokom rata nastupe u Sarajevu, članovi grupe su obećali da će jednom doći u ovaj grad.
Četiri godine kasnije, 23. septembra 1997. godine iodržali su obećanje. Bono Vox je s U2 učinio Sarajevo nakratko centrom svijeta.
