Zavaljeni na dušeku, gledamo u daljinu preko naših rovova. Kroz probijenu rupu na zidnom bloku u optici snajpera tražimo počinioce paljevina i miniranja kuća na drugoj strani linije. Pogoduje nam jutarnja izmaglica na Omerbegovači. Izdigla se malo iznad kukuruzišta, pa sad s ovog položaja imamo izuzetno dobru vidljivost.

Čitavu sedmicu izmjenjivali su se crnogorski četnici. Lahko ih je bilo prepoznati po njihovom otegnutom dovikivanju, a naročito po melodičnosti pjesama koje su izvodili na guslama. Često se taj repertoar znao odužiti lelekanjem i do kasno u noć. Onako, u galami, pijani, često su te svoje koncerte zaključivali svađama i rafalima.

 Ti momci ni trenutka nisu zaboravljali na to kako je prolazna ratnička slava. Prvi ešalon kupio je tehniku, televizore i frižidere, drugi je nosio namještaj – uglavnom stolice i vrtne garniture – a treći je skidao zavjese, kvake, štekere... Limitirajući faktor nije bilo samo brzo približavanje naših jedinica nego i tehnička kultura: oni koji su kasnili našli su se pred golom infrastrukturom; za neke od njih nije ostalo ništa što bi iz bošnjačkih kuća mogli opljačkati.

Dugi rafali napraviše pometnju među njima, pa se razbježaše oko kuća i pomoćnih zgrada. Zatutnjalo je ponovo s naše linije. Mirza poče galamiti i vikati. Derao se preko “Motorole”: “Daj, tamo, naredite da se ne puca bez veze! Svaki put kad se malo oslobode i počnu se više kretati vi pucate bez veze i oni se sakriju u obližnjim kućama.”

Namjestio sam se ponovo na starom dušeku. Gledam kroz optiku. Pored jedne kuće, tamo dalje, promaknulo je vozilo, a za njim još njih nekoliko. Kamioni su dolazili tačno prema liniji na kraju ceste.

Pogleda sam gore ulijevo. Jutro je bilo prelijepo i vidljivost dobra. Sva u mirnim i preglednim krivinama – obrubljena redovima zdepastih bijelih stupića, koji su negdje bili posavijani, s ponekim čempresom ufitiljenim prema nebu – uspinjala se duga krivudava cesta. Ponovo dolje lijevo od nas odjeknuše rafali teških mitraljeza. Sada su odgovarali i četnici, rafali su odjekivali s obje strane.

Odozgo, sa sprata kuće, vidjeli smo jasno veliku grupu četnika koja se između objekata približavala našoj liniji.

Otpočela je žestoka pucnjava. Naši momci odgovarali su na njihove rafale još žustrijom vatrom. Odjeknule su dvije detonacije, a zatim još dvije. Tutnjava protuavionskog topa dolazila nam je s desne strane. Na “Motoroli” čujemo da je dio linije prema šumici ugrožen. Tri tenka, dolje desno, već su ušla u prostor na samom spoju naših i linija momaka iz 108. brigade. Dio četnika uspio je kroz šikaru ući u klinč i na jednom dijelu – saznat ćemo to nakon nekoliko minuta – probiti liniju na dva naša rova.

Prebacili smo se brzo na drugu stranu ulice. Odmah nam se pridružio ostatak našeg voda. Hamza, Džina, Fuad Jahić i dio čete iz 108. brigade krenuli su kanalom dolje prema šumici. Žestoka pucnjava čula se dolje, ispred nas. Sada, kada smo svi prešli preko ceste, mogli smo vidjeti četnike kako se prebacuju kroz žito na drugu stranu kanala. S ove pozicije mogli su doći našim momcima tačno iza leđa. Dolje, između kuća, također je bjesnila žestoka pucnjava. Od kanala nas je dijelilo još desetak metara i brzo smo se kretali prema šumici.

Tenkovi su nam ostali s lijeve strane; mogli smo ih jasno vidjeti. Jedan od njih, zaustavljen pored polurazrušene kuće od betonskog bloka, tukao je granatama po našoj liniji. Ispaljivao je na naše rovove jednu granatu za drugom.

Prošavši tenkove, našli smo se pred šumom. Naša jedinica bila je prva i tako je ostalo do kontakta s neprijateljem. Dva su voda krenula s lijeve strane ceste, a Hamzin vod s desne strane. Oprezno smo se probijali u strahu od postavljenih mina.

Sada smo se nalazili tačno između linija; samo smo tako mogli doći gore, do šumice. Tu smo se prilično razvukli. Oni manje opterećeni odmaknuli su naprijed, dok su one koji su nosili municiju počeli pristizati prvi ljudi iz drugih jedinica. Primijetili smo da su na cestu srušeni balvani. Bili su svježi i, kasnije smo saznali, svježe minirani. Te su mine momci brzo uklonili. Bilo je nekoliko protutenkovskih antenskih mina i nekoliko PROM-ova. Na posljednjoj četvrtini puta iznad naših glava počeo je tući mitraljez. Prešli smo svi na desnu stranu šume. Prva grupa počela je borbu s njihovom predvodnicom, koja se sad bila već utvrdila i dobila pojačanje nakon zauzimanja. Tu smo, u kanalu, pronašli jednog od naših momaka koji se povukao s linije; bio je ranjen u obje noge. Naši su ga odmah izvukli i prebacili iza nas da mu se ukaže pomoć i da ga se transportira na sigurno.

Četnički rov bio je odlično pripremljen zaklon. Iskombinirali su rov s mitraljezom i snajperima, a ispred njega postavili mine, tako da se nije moglo prići. Iza rova je bio i mali brežuljak s kojeg su tukli snajperima. Taj je rov bio postavljen s lijeve strane ceste, pa su momci morali pretrčavati. Međutim, svaki treći pokušaj prelaska završio je kobno. Tu je stradalo nekoliko naših momaka. Drugi dio napada bio je usmjeren s desne strane ceste. Na toj su strani, iza šume, bili neprohodna šikara i neki potporni zid, a ispred njega ležeći rovovi. Pristup s te strane ne bi bio toliko težak da desetak metara dalje nije bila cesta po kojoj su djelovali njihovi mitraljezi.

Nas nekoliko zaleglo je tačno ispred lijevog rova, odnosno ispred dvojke. S jedinice su tukla dva teška mitraljeza. S naše desne strane dopuzao je Nihad i mahnuo rukom da ga štitimo. Uspjeli smo nekako naći odgovarajući položaj i zapucati kako bismo skrenuli pažnju na sebe. U tom momentu Nihad je ispalio zolju. Pogodila je direktno u zemunicu. Detonacija se stopila s jaukom. Bacili smo nekoliko ručnih bombi i ponovo sasuli po rovu. Odnekle je doletio još jedan projektil i pogodio grudobran zemunice. Lijevo je ekipa već uskakala u tranšeju, a rafali su odjekivali svuda okolo. Dvojica četnika, u pokušaju da pobjegnu prema cesti, pokošeni rafalima, padoše u travu.

Mnogo vojnika sada je preko ceste prelazilo prema nama i trčalo njivom. Neki od njih išli su kanalom prema tenkovima. Od šumice nismo mogli vidjeti šta se tačno dolje dešava. Brzo smo počistili tranšeje i zaposjeli cijeli dio izgubljene linije. Na rovu dva ležala su tijela nekoliko poginulih agresorskih vojnika. Gore, iznad zemunice, naši momci iznijeli su tijela dvojice naših momaka poginulih u odbrani ovih rovova.

Trčeći preko ceste, do nas su došli i naši protuoklopnjaci. Dolje, lijevo, još je bjesnila pucnjava. Četnici su uvidjeli da su potpuno izgubili inicijativu i cilj im je sada bio da se povuku sa što manje gubitaka. S druge strane puta došao je još jedan kamion s našim momcima kao ispomoć.

Sjeli smo na ledinu ispod šumice. Nebo iznad nas je bilo tmurno. Počela je padati sitna ljetna kiša. U daljini je odjekivala tutnjava detonacija teške artiljerije.