Više od devet milijardi dolara uloženo je 2020. godine u istraživanje i razvoj vakcina protiv COVID-19, što je najveća novčana injekcija ikada prikupljena za istraživanje i razvoj neke bolesti u tako kratkom periodu.
Ali šta je s drugim zaraznim bolestima koje su postojale – i ubijale – mnogo ranije? Grafikon prikazuje koliko se ulagalo u istraživanje i razvoj lijekova i vakcina za “velike tri” ubice, HIV/AIDS, tuberkulozu i malariju u vrijeme nastanka pandemije corona virusa.
Prema istraživanju Policy Curesa, malarija je bila odgovorna za 627.000 smrtnih slučajeva širom svijeta u 2020. godini, što je povećanje od 12 posto u odnosu na godinu ranije. Iako je to povećanje smrtnosti samo dio u odnosu na 3,3 miliona ljudi koje je Covid ubio te godine, finansiranje istraživanja i razvoja i dalje se čini relativno niskim, na samo 619 miliona dolara za razliku od Corone za koju je uloženo 9 milijardi dolara.
Istraživanje hepatitisa B još je gore prošlo, sa samo 18 miliona dolara sredstava, uprkos tome što je hepatitis B ubio približno 900.000 ljudi. Ti se dispariteti mogu barem djelomično objasniti time kako je društvo percipiralo novu bolest, te činjenicom da je pandemija “politizirana” u očima javnosti kroz medijsko praćenje.
Upućivani su pozivi za više sredstava za borbu protiv bolesti kao što su HIV/AIDS, tuberkuloza i malarija, jer su napori da se one eliminiraju bili otežani tokom perioda Covida. Prema UN-u, između 2019. i 2020. “umjereni poremećaji u pružanju usluga za borbu protiv malarije doprinijeli su razvoju četrnaest miliona slučajeva malarije i 69.000 smrtnih slučajeva“. To je uključivalo poremećaje u distribuciji mreža protiv komaraca tretiranih insekticidima - samo 58 posto zemalja završilo svoje planirane kampanje 2020. godine - kao i poremećaje u dijagnostici i liječenju tokom pandemije.
(Izvor: Statista)
