Šta je zajedničko prvaku Oregona na 10.000 metara, trećeplasiranoj atletičarki, prvoj kenijskoj atletičarki koja je osvojila olimpijsko zlato, najboljoj svjetskoj maratonki od 2003. do 2007. i mnogim drugim prvacima? Za odgovor moramo otići u južnu Keniju i u sjevernu Ugandu. Zajednička osobina koju prvaci Joshua Cheptegei, Jacob Kiplimo, Pamela Jelimo i Paul Tergat dijele je njihova etnička pripadnost. Oni pripadaju etničkoj skupini Kalenjin.

Da biste dobili predodžbu o atletskim sposobnostima Kalenjina, vrijedi znati da 40% pobjednika na međunarodnim atletskim natjecanjima na daljinu (Olimpijade, svjetska prvenstva u atletici i krosu, itd.) dolazi iz ove etničke skupine koja ima jedva šest miliona pripadnika raširenih po cijelom svijetu.

Čak 32 Kalenjina uspjela su istrčati maraton ispod dva sata i 10 minuta. Nisu uzalud poznati kao "pleme trkača", iako još uvijek postoji mnoštvo nepoznanica koje objašnjavaju zašto su Kalenjini obdareni izdržljivošću i brzinom.

Budući da afričke rase i etničke pripadnosti općenito žive u različitim zemljama, običnom gledatelju nije lako razlikovati ugandske i kenijske trkače koji pripadaju ili ne pripadaju Kalenjinu. Za početak, vrijedi znati da sistem prezimena Kalenjin u većini slučajeva koristi dva moguća prefiksa: “kip” u slučaju muškaraca i “che” ili “je” u slučaju žena. Međutim, ovisno o plemenu , ponekad se "kip" koristi za žene, a "che" za muškarce. Ovo objašnjava zašto prezime Joshue Cheptegeija počinje s "che", iako je muškarac.

Naravno, u današnjoj Africi, gdje su migracije iz ruralnih područja u gradove generirale duboke promjene u društvenim strukturama i gdje je miješanje etničkih grupa postalo široko rasprostranjeno (nešto nezamislivo do prije nešto više od pola stoljeća), ponekad možemo pronaći Kalenjin trkače čiji prezime ne slijedi tradicionalni obrazac, kao što je slučaj s Paulom Tergatom. Međutim, poznavanje trika s prefiksima prezimena olakšava razlikovanje između Kalenjin trkača i drugih afričkih sportista koji pripadaju različitim etničkim skupinama.

Ne zna se zašto su Kalenjini pravi strojevi za trčanje, iako postoji mnogo teorija koje se roje među fanovima kako bi objasnili ovaj fenomen. Najjednostavnije tvrde da Kalenjini trče u školu kao djeca, što ih od malih nogu obučava u ovoj disciplini; no u Africi ima mnogo druge djece koja trče u školu i ne postižu rezultate Kalenjina.

Drugi kažu da trčanje služi Kalenjinima za penjanje na društvenoj ljestvici u što je teško povjerovati.

S obzirom da Kalenjini nastanjuju područje na nekih 2000 metara nadmorske visine, te s obzirom na to da je poznato postojanje druge etničke skupine trkača (smještene u Meksiku) poznate kao Raramuris, koja također nastanjuje velike visine, moglo bi značiti da nadmorska visina mjesta njihovog porijekla ima neke veze s nevjerojatnom sposobnošću Kalenjina.

To je teorija koja je također primijenjena na etiopske trkače. Kada je trkač navikao trčati na 2000 metara i odjednom se mora takmičiti na nivou mora, dobiveni rezultati obično su bolji zbog njihove sposobnosti zadržavanja kisika u krvi. Ima onih koji njiovu prehranu ističu kao odgovornu. Kalenjini jedu puno graha i kukuruza, što čini dijetu koja je bogata ugljikohidratima i vrlo niskom masnoćom, iako je to još uvijek slaba teorija jer, koliko god mi ostali jeli graha i kukuruza, ne izgleda kao da ćemo preko noći postati atletski prvaci.

Najodvažniji su ušli u područje genetike kako bi objasnili pobjede. Brojni stručnjaci slažu se da im njihove mršave i duge noge, zajedno s mršavim tijelom, omogućavaju malu težinu u usporedbi s ostalima.

Šta je krivo a šta istina u tim teorijama, ne znamo. Ono što je jasno jeste da su Kalenjini najbolji trkači u historiji. I da će još dugo biti tako.