Arhiv Bosne i Hercegovine osnovan je 12. decembra 1947. godine. Ova institucija od državnog značaja u svojim depoima čuva dokumentaciju koja svjedoči historiju i državnost Bosne i Hercegovine. Među tom građom nalazi se i dokumentacija s triju zasjedanja ZAVNOBiH-a.
U povodu Dana državnosti Bosne i Hercegovine i 78. godišnjice Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a razgovaramo s mr. Fuadom Ohranovićem, zamjenikom direktora Arhiva Bosne i Hercegovine. Ohranović je rođen je 1985. godine u Višegradu. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu i magistrirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Odsjek za historiju. U arhivskoj struci radi od 2009. godine. U Historijskom arhivu Sarajevo od 2009. do 2016. godine obavljao je sam poslove arhiviste i višeg arhiviste. Od aprila 2016. do jula 2019, te od jula 2020. do aprila 2021. Ohranović je bio direktor Historijskog arhiva Sarajevo. Od aprila 2021. obavlja dužnost zamjenika direktora Arhiva Bosne i Hercegovine. Rukovodstvo Arhiva Bosne i Hercegovine čine direktor i dva zamjenika direktora.
Objavljivao je radove iz historije i arhivistike u domaćim naučnim i stručnim časopisima, te analize i članke u dnevnim, sedmičnim i mjesečnim novinama i časopisima.
STAV: Kad je riječ o Danu državnosti Bosne i Hercegovine, ne možemo zaobići Arhiv BiH jer se u njemu čuva arhivska građa vezana za zasjedanja ZAVNOBiH-a, između ostalog i onog Prvog od 25. i 26. 11. 1943. godine u Mrkonjić-Gradu. Izvorna arhivska građa nužna je za pravilno razumijevanje ovog historijskog događaja, pa Vas molim da nam nešto više kažete o fondu ZAVNOBiH-a, te značaju ovog datuma za našu zemlju.
OHRANOVIĆ: Arhiv Bosne i Hercegovine kao najstarija arhivska ustanova u Bosni i Hercegovini, među brojnim arhivskim fondovima, čuva i fond Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine ili, kako skraćeno kažemo, ZAVNOBiH-a. Ovaj arhivski fond se sastoji od devet arhivskih kutija s dokumentacijom koja se odnosi na sva tri zajedanja ZAVNOBiH-a. Kao što je poznato, Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a održano je 25. i 26. novembra 1943. u Mrkonjić-Gradu, Drugo zasjedanje održano je u Sanskom Mostu od 30. juna do 2. jula 1944. i Treće i posljednje zasjedanje održano je u Sarajevu od 26. do 28. aprila 1945. godine.
Prema dostupnim informacijama, dokumentacija s tri zasjedanja ZAVNOBiH-a, nažalost, nije očuvana u potpunosti, dakle nije uopće došla do Arhiva Bosne i Hercegovine. Postojale su objektivne okolnosti koje su dovele do toga, prije svega ratno stanje tokom Drugog svjetskog rata, zatim oskudica u materijalima, neuređena kancelarija i kancelarijsko poslovanje, nedostatak stručnog osoblja i slično. U ratnim okolnostima dosta se moralo improvizirati. Bez obzira na sve, arhivska građa sačuvana u Arhivu Bosne i Hercegovine pruža uvid u djelovanje ZAVNOBiH-a i značaj cijelog historijskog trenutka za Bosnu i Hercegovinu i sve njene građane. Deklaracije i odluke, spiskovi vijećnika ZAVNOBiH-a, referati izlagača, teme kojima su se bavili na zasjedanjima itd. nalaze se u ovim arhivskim kutijama.
Datum 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine, svrstava se u najznačajnije datume u historiji naše domovine Bosne i Hercegovine. Državnost i ravnopravnost naroda i građana Bosne i Hercegovine upravo su vraćeni deklaracijama sa zasjedanja ZAVNOBiH-a. Ravnopravnost Bošnjaka, tj. tada Muslimana, Srba i Hrvata, naglašavana je na tim zasjedanjima. Nažalost, netom nakon Drugog svjetskog rata odustalo se od načela ravnopravnosti pa je jednom narodu, Bošnjacima, odnosno Muslimanima, kako su se tada nazivali, duže od dvije decenije nakon ZAVNOBiH-a osporavano pravo na nacionalnost, pa su se naši djedovi i njihovi savremenici morali izjasniti kao neopredijeljeni ako nisu htjeli biti Hrvati ili Srbi. Prema rezultatima popisa stanovništva iz 1948. godine, u Bosni i Hercegovini je bilo 2,5 miliona stanovnika, a od toga neopredijeljenih gotovo 800.000, tačnije 788.403, što čini 30 posto ukupnog stanovništva. Ove činjenice nimalo ne umanjuju značaj ZAVNOBiH-a i njegovih deklaracija, nego samo ukazuju na nejednake aršine nakon Drugog svjetskog rata.
STAV: Kako je danas arhivska služba ustrojena u Bosni i Hercegovini i kakva je nadležnost i značaj Arhiva BiH?
OHRANOVIĆ: Ustroj arhivske službe prati ustroj države Bosne i Hercegovine. Arhiv Bosne i Hercegovine nadležan je za državni nivo, dva entitetska arhiva, Arhiv Federacije BiH i Arhiv RS-a, za institucije nivoa entiteta i niže, a također u bh. entitetu Federacija BiH djeluju i kantonalni arhivi nadležni za taj nivo vlasti. U Brčkom djeluje Arhiv Brčko distrikta.
Arhiv Bosne i Hercegovine osnovan je 12. decembra 1947. godine. Uskoro ćemo obilježiti 74 godine rada naše ustanove, inače najstarijeg arhiva u Bosni i Hercegovini. Nadležnosti Arhiva Bosne i Hercegovine propisane su Zakonom o arhivskoj građi i Arhivu Bosne i Hercegovine iz 2001. godine. Prema ovom Zakonu, Arhiv Bosne i Hercegovine obavlja arhivsku službu na nivou državnih institucija Bosne i Hercegovine, javnih ustanova i korporacija, te pravnih i fizičkih lica čija se djelatnost obavlja na prostoru države Bosne i Hercegovine i koji imaju značaj za našu državu. Dakle, Arhiv je nadležan za preuzimanje i provođenje mjera zaštite, obrade, prezentiranja i korištenja javne arhivske građe Bosne i Hercegovine nastale do 1992. godine, građe institucija Republike Bosne i Hercegovine nakon stjecanja nezavisnosti, te građe državnih institucija nakon 1995. godine, odnosno nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Arhiv Bosne i Hercegovine čuva arhivsku građu iz svih historijskih perioda naše zemlje. Najstariji dokument jeste povelja bosanskog kralja Dabiše iz 1395. godine, dakle iz vremena srednjovjekovne Bosne. U Zbirci poklona i otkupa značajan je broj dokumenata iz osmanskog perioda. Najveći dio arhivske građe pripada periodu poslije 1878. godine, a naročito poslije 1945. godine.
STAV: Arhivi su jedan od temelja nauke svake zemlje. Koliko se arhivi, odnosno njihova građa konsultiraju u odlukama koje imaju društveni značaj? Da li se poštuju zakoni i procedure koje uređuju arhivsku djelatnost?
OHRANOVIĆ: Arhivi spadaju u najznačajnije institucije države. Saradnja s organima vlasti sastavni je dio posla svakog arhiva, bez obzira na to kojoj razini vlasti on djelovao. Ta saradnja obuhvata rad sa sva tri stuba vlasti: izvršnom, zakonodavnom i sudskom. Općine, kantoni, entiteti te državne institucije ažurno traže dokumente za poslove iz svoje nadležnosti, sudovi za sudske procese itd. Arhivi maksimalno sarađuju. Nažalost, rješavanje problema koje arhivi imaju ide mnogo sporije. Kao rezultat takvog odnosa, imamo mnogobrojne probleme u radu naših arhiva koji se ogledaju prije svega u nedostatku prostora za smještaj arhivske građe i nedostatku podrške za prijem stručnih kadrova. To je problem većine arhiva u Bosni i Hercegovini. Konkretno, kad je o Arhivu Bosne i Hercegovine riječ, trenutno nas u radu mnogo usporava neusvajanje budžeta za 2021. godinu na državnom nivou. Planirane projekte ne možemo raditi s privremenim finansiranjem, a sami vidimo koje teme dominiraju u javnom prostoru zadnjih mjeseci.
Uopćeno govoreći o situaciji u bosanskohercegovačkoj arhivskoj službi, vlade i parlamenti moraju biti svjesni značaja arhiva i te probleme rješavati. Sudovi i tužilaštva, s druge strane, moraju prepoznati zakone koji reguliraju arhivsku djelatnost. Nažalost, imamo konkretne primjere ignoriranja zakonske regulative koja je vezana za rad arhiva. Arhivska građa je blago koje pripada svima nama, a arhivi imaju zadatak zaštite i čuvanja tog blaga svim zakonskim sredstvima koja im stoje na raspolaganju. Iste ili slične zadatke u svom domenu imaju muzeji, zavodi za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, komisije za nacionalne spomenike itd. Nije dobro da neko bez posljedica uzme srednjovjekovni stećak i uzida ga u temelje, da ignoriramo arheološke lokalitete prilikom gradnje, da se javna arhivska građa ili njene kopije zloupotrebljavaju u privatne svrhe. Možemo još dosta toga nabrojati, ali možda je dovoljno kazati da su presuđene mizerne kazne i za one koji su zapalili Arhiv Bosne i Hercegovine 2014. godine.
STAV: Arhiv BiH ima izuzetno razvijenu međunarodnu saradnju s državama s kojima dijelimo zajedničku historiju. Upravo ste se vratili iz Turske, gdje ste posjetili njihove nacionalne arhivske institucije. Kako je protekla posjeta? Kako se Republika Turska brine za svoje arhivsko blago?
OHRANOVIĆ: Jedan od zadataka Arhiva Bosne i Hercegovine jeste i međunarodna saradnja u arhivskoj djelatnosti. Posebno ako imamo u vidu burnu prošlost u kojoj je veliki broj dokumenata počev od srednjeg vijeka pa sve do današnjih dana završavao u arhivima širom regije, ali i šire. Krajnji cilj ove saradnje bi trebao biti da makar digitalne kopije tih dokumenata budu sačuvane i dostupne u Arhivu Bosne i Hercegovine. Na ovaj način bismo znatno olakšali našim istraživačima koji bi u manjem obimu odlazili van naših granica s ciljem istraživanja.
Posjeta Arhivu Republike Turske, koji je jedan od naših najznačajnijih partnera, upravo je bila s ciljem definiranja budućih koraka u razmjeni digitalnih kopija arhivske građe. Njihova iskustva kao i pomoć u digitalizaciji i uopće modernizaciji arhiva su nam jako dragocjeni. Arhiv Republike Turske je moderan i uređen arhiv s velikim nadležnostima, i to dovoljno govori o podršci koju imaju.
STAV: Još su svježa sjećanja na napad i paljevinu zgrade Predsjedništva BiH u toku demonstracija 2014. godine, kad je stradao i Arhiv BiH. Da li se Arhiv BiH oporavio od tog događaja?
OHRANOVIĆ: Šteta je izuzetno velika i nemjerljiva. U plamenu su nestali izuzetno vrijedni i unikatni dokumenti koji ne mogu biti nadoknađeni. Veliki broj dokumenata je djelimično uništen pa radimo na njihovoj restauraciji i liječenju. To je dugotrajan proces koji će trajati u narednim godinama. Republika Češka je donirala laboratoriju za restauraciju arhivske građe koju danas koristimo za liječenje dokumenata. Materijalna šteta je posebna priča, izgorjeli depoi sanirani su uz pomoć turske agencije TIKA. Obnovu depoa pomogao je i Katar. Bez ove pomoći, mi bismo veoma teško obnovili naše arhivske depoe. Nažalost, poslije svega ostaje gorčina zbog činjenice da smo ove dokumente sačuvali u vremenu oružane agresije na Bosnu i Hercegovinu, a da su oni uništeni u miru jednim divljačkim napadom na zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
STAV: U okviru međunarodne saradnje jedno od otvorenih pitanja jeste povratak nacionalnog blaga Bosne i Hercegovine koje se neutemeljeno svodi samo na Povelju Kulina bana. U okviru procesa sukcesije šta još od dokumentacije čeka Arhiv BiH da preuzme?
OHRANOVIĆ: Zakonska regulativa je glavna osnova za bilo kakve dogovore u tom pravcu. Sve ove zemlje u kojima se čuvaju dokumenti vezani za historiju naše zemlje imaju svoje zakone, a i arhivski dokumenti na različite načine su dolazili do krajnje destinacije u neki strani arhiv. Lično bih bio jako sretan kada bi i Povelja Kulina bana, ali i drugi značajni dokumenti, bila vraćena ondje gdje je nastala, u Bosnu i Hercegovinu, ali mislim da su male šanse da se to desi. Morao bi postojati interes i druge strane. Ono na čemu treba raditi i što je realno jeste da makar digitalne kopije tih dokumenata dođu do Arhiva Bosne i Hercegovine. Po pitanju sukcesije arhivske građe Jugoslavije, ista se radi u skladu sa Sporazumom o pitanjima sukcesije, Aneks D, koji regulira segment arhivske građe. Situacija zbog pandemije virusa korona u posljednje gotovo dvije godine usporila je ovaj proces i dobru saradnju koju smo imali s Arhivom Jugoslavije u Beogradu, ali postoji dobra volja s obje strane da se ovaj posao što prije nastavi. Naravno, zavisit će dosta i od sredstava u budžetu kada on bude usvojen u Parlamentu Bosne i Hercegovine.
