U doba strateškog repozicioniranja na sukob SAD – Kina, koji bi trebao obilježiti prve dekade ovog stoljeća, nije zgoreg zaviriti u neke zvanične podatke kineskih institucija o ekonomskoj i demografskoj stvarnosti te zemlje i njezinim kapacitetima za preuzimanje vodeće uloge u tzv. kineskom, 21. stojeću. Mogli bismo se iznenaditi.

NEOČEKIVANO LOŠI EKONOMSKI POKAZATELJI

Kineski izvoz i uvoz snažno su pali u decembru, pokazali su početkom januara ove godine službeni podaci, odražavajući posustajanje inozemne i domaće potražnje u uvjetima usporavanja svjetske ekonomije, ali i novog vala zaraze Covidom-19 u Kini. Izvoz se na godišnjoj razini smanjio za 9,9 posto u odnosu na decembar 2021. godine, najsnažnije od početka pandemije. U novembru je pao za 8,7 posto u odnosu na novembar 2021. Uvoz se u posljednjem prošlogodišnjem mjesecu smanjio za 7,5 posto, nakon 10,6 postotnog pada na godišnjoj razini u novembru. U decembru je zabilježen suficit vanjskotrgovinskog bilansa od 78 milijardi dolara, za 11,7 posto veći nego mjesec ranije.

U cijeloj prošloj godini izvoz je porastao za sedam posto zahvaljujući snažnoj razmjeni sa zemljama Jugoistočne Azije i znatno većim isporukama električnih vozila. Podatak pokazuje snažno posustajanje u odnosu na 2021. godinu, kada je rastao 29,6 posto u odnosu na godinu ranije. Uvoz je prošle godine porastao samo 1,1 posto, nakon 30-postotnog skoka u 2021. Kinesko Ministarstvo trgovine je, pokušavajući objasniti ove za kineske standarde posljednjih skoro 40 godina tmurne podatke, naglasilo da su usporavanje inozemne potražnje i sve naglašeniji rizici globalne recesije najveći uteg stabilizaciji trgovine. Pritom su napomenuli da su vodeće izvozne regije izvijestile o poboljšanju novih narudžbi. Šta god to značilo. Naime, nisu spomenuli povećanje fizičkog obima niti vrijednosti narudžbi, pa je nejasno šta znači poboljšanje.

Krajem prošle godine kineske su vlasti konačno ukinule pandemijska ograničenja, koja su poremetila rad luka i zatvorila tvornice u ključnim proizvodnim središtima. Ta su ograničenja bila vrlo široka i provodila su se izuzetno tvrdim metodama, uz hipotezu da se potpunim karantenama milionskih gradova i regija – kao odgovorom na makar i jedan slučaj zaraze Covidom-19 – uspješno bori s ovim virusom.

Kako je izgledao život pod strogim kineskim ograničenjima protiv epidemije Covida-19 u protekle tri godine, posvjedočila je za medije Zhang Qi, izvršna direktorica firme za internetsku trgovinu iz Šangaja, prenio je Index.hr. Ona je rekla da je doživjela dovoljno stresa i nesigurnosti da razmišlja o tome da odustane od rađanja djece. Unatoč najstrožijim mjerama zatvaranja gradova, zabrane kretanja, čak i unutar ulica i kvartova, prošle je godine epidemija ponovo poprimila velike razmjere. Zbog sve većeg nezadovoljstva građana, pa demonstracija protiv strogih mjera, autoritarne kineske vlasti odlučile su se na naglo ukidanje režima „nulte stope Covida-19“ kako se ta orvelovska kampanja redukcije ljudskih prava službeno nazivala.

Kad je Kina naglo ukinula režim nulte stope u decembru i dopustila slobodno širenje virusa, prevagnulo je definitivno „ne“, rekla je Zhang Qi. Počele su kolati priče kako majke s djecom ne mogu dospjeti do liječnika u medicinskim ustanovama preplavljenima ljudima zaraženim Covidom-19, pa je Zhang Qi prestala razmišljati o rađanju pod tim uvjetima.

Kina je svojim modelom borbe protiv pandemije pokazala kako suštinski pogrešno funkcioniraju totalitarna društva. Prvo se uvedu najstrožije moguće mjere, koje se, uprkos pokazateljima poboljšanja stanja, ne ukidaju ili ublažavaju jer se prepoznao novi instrument kontrole, posebno ionako slabašnog opozicijskog djelovanja. Nakon toga se, umjesto da se priznaju greške, kada se, unatoč strogim, zatvorskim mjerama, pandemija vraća, zbog pritiska demonstracija već očajnih građana, u nevrijeme donosi mjera naglog prestanka većine ograničenja kako bi se na kinesku Novu godinu pustilo narodu na veselje i kupili njegov mir i poslušnost. Rezultat je poražavajući. Novo, eksponencijalno širenje zaraze koje se sada ne može nikako, a kamoli efikasno obuzdati, porast mortaliteta koji će sigurno dodatno utjecati na ionako sumorne demografske, a sve više i ekonomske perspektive Kine.

USPORAVANJE RASTA STANOVNIŠTVA

Neki demografi očekuju da će broj stanovnika Kine 2022. godine zabilježiti prvi pad od Velike gladi 1961, duboku promjenu s dalekosežnim posljedicama na globalnu ekonomiju i svjetski poredak. Broj novorođenih za 2022. godinu trebao bi pasti na rekordno niske razine, ispod 10 miliona s prošlogodišnjih 10,6 miliona, 11,5 posto manje nego 2020. godine. „Tim povijesnim preokretom Kina je ušla u dug i nepovratan proces pada broja stanovnika, prvi put u kineskoj i svjetskoj povijesti“, rekao je Wang Feng, profesor sociologije na UCLA. „Za manje od 80 godina broj stanovnika Kine mogao bi se smanjiti za 45 posto. Tada će to biti Kina koju svijet neće prepoznati“, naglasio je. Ujedinjeni narodi predviđaju da će broj stanovnika Kine početi opadati ove godine, kada Indija preuzme mjesto najmnogoljudnije zemlje na svijetu, prenio je Index.hr.

Stručnjaci UN-a predviđaju smanjenje broja stanovnika u Kini za 109 miliona do 2050. godine, što je više nego trostruko u odnosu na njihovu prethodnu prognozu iz 2019. Devet od deset najmnogoljudnijih zemalja u svijetu bilježi pad stope fertiliteta. Stopa fertiliteta u Kini iznosila je 2022. godine samo 1,18 te je time bila znatno ispod standarda OECD-a od 2,1 za stabilno stanovništvo, odnosno za jednostavnu reprodukciju, minimalno dva djeteta po porodici. Zemlja koja je nametnula politiku jednog djeteta od 1980. do 2015. godine službeno je priznala da je na rubu demografskog pada prošle godine, kada je Nacionalna zdravstvena komisija upozorila da bi stanovništvo moglo početi opadati prije 2025. godine, kako je ranije predviđano u partijskim dokumentima. U oktobru je predsjednik Xi Jinping rekao da će vlada donijeti nove mjere za povećanje stope nataliteta u zemlji. Od 2021. godine vlasti su uvele mjere koje uključuju porezne olakšice, duži porodiljski dopust, poboljšano zdravstveno osiguranje i stambene subvencije kako bi potaknule ljude da rađaju više djece. Utjecaj tih mjera do sada je bio slab. Zanimljiv je i vrlo ilustrativan podatak da su internetska pretraživanja dječijih kolica na kineskom Baiduu pala za 17 posto 2022. i za 41 posto od 2018. godine, dok su pretraživanja dječijih bočica pala za više od trećine od 2018. Nasuprot tome, pretraživanja domova za starije osobe porasla su osam puta prošle godine.

STARENJE DRUŠTVA I EKONOMSKI RAZVOJ

Ekonomski učinak društva koje stari bit će znatan. Demograf Yi Fuxian očekuje da će udio onih u dobi od 65 godina i starijih dosegnuti 37 posto 2050. godine, s 14 posto prošle godine i s 5 posto 1980. godine. Njegova radna snaga neće se obnavljati istom stopom zbog pada rađanja. „Brzo starenje usporava kinesko gospodarstvo, smanjuje prihode i povećava državni dug... Kina stari brže nego što se bogati“, ističe on.

Kina je uvela tzv. politiku jednog djeteta kojom je mislila da može ograničiti demografsku eksploziju. Već tada su stručnjaci OECD-a i UN upozoravali da ta politika, koju se može provoditi samo nasilno (što je i bio slučaj), na koncu može dovesti do spolnog i dobnog demografskog disbalansa i uzrokovati ozbiljnu ekonomsku krizu u budućnosti. Kako se vidi iz posljednjih podataka, koje je objavio kineski Nacionalni zavod za statistiku 17. januara, bili su upravu. Pad broja stanovnika u Kini prošle godine prema nekim je analitičarima povijesna prekretnica za tu zemlju koja će imati velike posljedice i za ostatak svijeta. Iz tih podataka proizlazi da je 2022. godine u Kini živjelo 1.412 milijardi ljudi, 850 hiljada manje nego 2021, kako je prenio Bloomberg. To je prva godina od 1961, u kojoj je zabilježen pad broja stanovnika. No postoji ključna razlika u tome što je prošlogodišnji pad prirodan, a onaj iz 1961. bio je rezultat Velike gladi, ljudski uzrokovane katastrofe. To je bila pretposljednja godina tzv. velikog skoka naprijed, niza ekonomskih i društvenih reformi Komunističke partije pod vodstvom Maoa Ce-tunga, koje su dovele do masovne gladi, zbog koje je preminulo više desetaka miliona ljudi. Konačni su brojevi nepoznati, posebno u Kini, jer bi utjecali na ugled Partije koja nikada ne griješi.

Prošle je godine i rast kineske ekonomije bio najmanji od 1976. godine, ne računajući prvu godine pandemije Covid-19. Rast BDP-a bio je 3 posto, mnogo manje od službene ciljane stope od 5,5 posto. Ta stopa rasta zadovoljila bi visokorazvijene države, ali ne i Kinu, čiji BDP po stanovniku korigiran na paritet kupovne moći, odnosno realno manje cijene potrošačkih dobara (Purchasing Power Parity – PPP) još nije dovoljno velik da bi se klasificirala kao država visokog dohotka. Kako navodi Indeks.hr u komentaru na objavljene podatke kineskog Nacionalnog instituta, Svjetska banka klasificira Hrvatsku kao državu visokog dohotka od 2008. godine. Hrvaćanski BDP po stanovniku korigiran na PPP iznosi 34.314 dolara, a u Kini je 19.338 dolara. Kina, baš kao i Bosna i Hercegovina, čiji je BDP PPP 15.667 dolara (88 posto svjetskog prosjeka), svrstava se u grupu država srednjeg dohotka, ali je njena ekonomija po apsolutnom iznosu BDP-a druga na svijetu. Ovo je zbog činjenice da ima skoro dvostruko više stanovnika nego EU i SAD zajedno. Najveći je izvoznik na svijetu te najveći svjetski proizvođač čitavog niza proizvoda, poluproizvoda i sirovina. Zbog toga je jako bitno kakvi su demografski trendovi u Kini, a promjene koje su postale jasne posljednjih godina predstavljaju rizik za cijeli svijet.

Pad broja stanovnika samo je manifestacija šireg problema starenja stanovništva Kine, pada udjela mladih u stanovništvu i drastičnog pada broja novorođene djece. Godine 2022. rođeno je 9,56 miliona djece, što je pad od 10 posto u odnosu na 10,62 miliona godinu ranije, i to su najniže razine ukupnog broja rođenih od 1950. godine unatoč naporima Komunističke partije da potakne obitelji da imaju više djece.

Pad ukupnog broja rođenih godišnje je dramatičan, od 17,9 miliona 2016. godine, kada je ublažena politika jednog djeteta, odnosno Partija je dozvolila dvoje djece, do 9,6 miliona 2022. godine, nakon što je Partija ukinula sva ograničenja rađanja i uvela neke poticajne mjere. Ako se trend nastavi u 2023. godini, pad nataliteta i dalje bude oko 10 posto, broj rođenih prepolovit će se u samo sedam godina.

Broj umrlih iznosi 10,41 milion ljudi, oko 300 hiljada više nego 2021. godine, i to je najviše u povijesti. Toliki godišnji rast broja umrlih nije prvi u povijesti, ali je najveći od 2008. godine. Međutim, i ekonomisti i demografi glavni razlog pada stanovništva vide u oštrom padu broja rođenih. Kineski demografi smatraju da su razlozi smanjivanje broja žena u fertilnoj životnoj dobi, kasniji ulazak u brak, sve kasnija dob za rađanje prvog djeteta i nepostojanje želje za rađanjem djece, posebno više djece. Kako navodi Indexov komentator, ova kretanja u Kini nisu izvan uobičajenih, gotovo zakonomjernih, iako se dešavaju znatno brže od predviđanja i iskustava drugih, razvijenijih zemalja. Demografi, naime, razlikuju pet faza demografske tranzicije.

U prvoj fazi, predindustrijskoj, broj rođenih i broj umrlih bio je podjednak, a rast stanovništva malen ili nikakav. U drugoj fazi, fazi urbanizacije i industrijalizacije, poboljšanja životnih uvjeta (dostupna zdravstvena zaštita, sanitacija, higijena, lijekovi, bolja ishrana...), dolazi do pada stope smrtnosti (broj umrlih na 1.000 stanovnika) i velikog rasta broja stanovnika. U trećoj fazi, u vrijeme ubrzane industrijalizacije, stopa nataliteta (broja rođenih na 1.000 stanovnika) neznatno pada, stopa mortaliteta nastavlja padati i rast broja stanovnika se nastavlja. Četvrta faza donosi naglo smanjivanje nataliteta i usporavanje rasta stanovništva. Petu fazu, u kojoj se nalazi većina razvijenog svijeta i u koju je ušla Kina, karakterizira veći broj starijih od mladih, više umrlih od rođenih i pad broja stanovnika (bez imigracije). Ona se smatra posljednjom.

Stopa nataliteta u Kini, odnosno broj novorođenčadi na 1.000 stanovnika, prošle je godine pala na 6,77, što je najniža razina od 1978. godine. To je mnogo manje nego u SAD-u (12 na 1.000 stanovnika 2022. godine), a čak i manje nego u EU (10,4 na 1.000 stanovnika). Medijalna dob stanovništva u Kini je 2020. godine bila 38,4 godine, što znači da je pola stanovništva starije, a pola mlađe od toga. To je već više nego u SAD-u, gdje iznosi 38,2 godine.

Kina prolazi ono što su razvijene zemlje prošle desetljećima prije, ali brže. Još 2019. godine UN su predviđale da će pad broja stanovnika Kine započeti 2031. godine. Za poređenje, stanovništvo SAD-a svake se godine povećava za nekoliko miliona, naravno uz legalne i ilegalne imigracije, a procjenjuje se da će se do 2050. godine povećati na više od 400 miliona. Kinesko stanovništvo će do te godine, po procjenama, pasti na broj od 1,3 milijarde i bit će starije nego u SAD-u. To bi spriječilo da kineska ekonomija pretekne američku u apsolutnim iznosima BDP-a, što se već dugo najavljuje, ali se stalno odgađa.

NEHUMANE POLITIKE, „OD JEDNOG DJETETA“ DO „NULTE STOPE COVIDA“

Nakon uvođenja politike jednog djeteta, natalitet u Kini rastao je sve do 1987. godine. Tek je ranih 90-ih opet pao na razinu prije 1980. godine. Kineska propaganda da je upravo ta politika omogućila ekonomski rast bez presedana, koji je na godišnjoj razini iznosio godinama oko 10 posto, ne drži vodu ako se uporedi s drugim državama koje su imale slične krivulje pada i rasta nataliteta bez drakonskih i nehumanih mjera koje je provodila Kina. Dakle, koje su imale prirodan proces pet, ranije opisanih faza, demografske tranzicije.

Ne treba smetnuti s uma ni to da je s politikom jednog djeteta, čiji se intenzitet mijenjao uvođenjem izuzeća u ruralnim područjima, posebno sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća, uvezana lepeza ekonomskih reformi tržišne orijentacije. Stopa nataliteta bi svakako padala, a mjerama politike jednog djeteta i drugim demografskim politikama (kasnije sklapanje brakova, kasnije rađanje, destimulacija rađanja) provodili su se prisilni abortusi, oduzimanje djece i nehumana praksa biranja spola djeteta abortusima kao i prisilna sterilizacija. Rezultat je, kako smo naglasili, osim teških kršenja ljudskih prava, što u Kini nije neki problem (vidjeti progone Ujgura), iskrivljena spolna struktura stanovništva, posebno mladog.

Tradicionalno se u Kini preferira muško dijete pa se češće abortiralo žensku djecu. Godine 2017. rodilo se 117 dječaka na 100 djevojčica. Kod drugog i trećeg djeteta omjer je još nepovoljniji – više od 150 prema 100. Zbog toga danas Kina ima problem s nedostatkom žena, odnosno ima od 20 do 30 miliona muškaraca „viška“. Kad je Komunističkoj partiji opasnost od demografske krize postala jasna, politika je ozbiljno alternirana 2016. godine, politikom dvoje djece, a 2021. ukinute su sve zabrane na broj djece u porodici. To, ipak, nije pomoglo, kako piše Bloomberg, zbog zakašnjelosti mjera, stečenih drukčijih navika, poboljšanja životnog standarda.

Posljedice ovih društvenih eksperimenata su i ekonomske. Udio radnog stanovništva smanjio se sa 70 posto na 62 posto u posljednjih deset godina, što bi ubrzo mogao postati problem. Radna snaga Kine motor je globalne proizvodnje. Dob za umirovljenje rana je za očekivani životni vijek – 60 godina za muškarce i 55 godina za žene. Za očekivati je da će se ubrzo povećati dob za odlazak u penziju kako bi kompenziralo slabiji priljev mladih radnika. Kineski radnici, i dalje mnogo jeftiniji od onih u SAD-u i Evropi, opskrbljuju razvijene države jeftinim proizvodima i uslugama. Osim potrošnje, koja je zapadnim radnicima bila dostupnija, i industrija je mogla nabavljati povoljnije dijelove, poluproizvode i sirovine.

Rad u Kini, uz ovakav scenarij, više neće biti jeftin jer će ga biti sve manje. To bi trebalo imati globalne posljedice, prvenstveno premještanje industrije u druge države, ali i promjenu ekonomskih i trgovačkih tokova i smjerova, završava Indeks.hr komentar. Stoga, kako upozorava prof. Yi, Kina će najvjerovatnije ostarjeti i prije nego što se obogati na razinu BDP PPP per capita, jedne Hrvatske naprimjer. Naravno, baš kao i Zapad, Kina ima mogućnost uvoza radne snage iz okolnih zemalja. Taj je proces, vrlo kontroliran, već u toku. No, za zemlju koja od vlastitih građana ne trpi opoziciju i drukčije ideologije, pa čak i vjere, teško je očekivati da bi uvozom radne snage iz većeg broja kulturološki različitih zemalja bila spremna suočiti se s promjenama kulturne paradigme vodeće uloge Komunističke partije, kulta jednog vođe s diktatorskim ovlastima i kulturne uniformizacije.

I opet, kao i sa protukoronskim mjerama, uvedene su drakonske mjere zakonskog i prisilnog ograničavanja rađanja (vrlo rijetko viđeno nasilje u historiji) koje ne donose željeni pad broja stanovnika, ali se njima uspješno terorizira vlastito stanovništvo i drži u pokornosti sveznajućoj Partiji. Nakon sve lošijih demografskih podataka i opasnih neravnoteža, ukidaju se nehumane mjere, ali prekasno. Strašne cijene za neefikasne mjere totalitarne države, od Maoa Ce-tunga do Xija Jinpinga. Stoga je upitno kako takva država može, osim zakonom velikih brojeva, nadmašiti čak i kriznu američku privredu.

Dođe li do najavljivanih ozbiljnih smanjenja broja radno sposobnih, kao i povećanja cijene rada, Kina bi mogla izgubiti poziciju druge najjače ekonomije svijeta, naravno, mjerene u apsolutnim iznosima BDP-a. Usporavanje kineskog rasta neće biti turbulentno. Riječ je o dugoročnom, višedesetljetnom procesu. Moglo bi označiti početak promjene globalne paradigme viđene posljednjih četrdesetak godina, da zapadne i druge razvijene i zemlje visokog BDP-a troše, a Kina jeftino proizvodi. Isto tako, unatoč pokušajima repatrijacije davno preseljenih industrijskih pogona za Zapad u Kinu i druge destinacije jeftine radne snage, nije za očekivati da će se taj proces iz Kine usmjeriti nazad, već prije će biti dirigiran istim interesima globalnih korporacija i biti upućen u neke druge zemlje sa stabilno jeftinom radnom snagom i određenom industrijskom tradicijom.