fbpx

UVODNIK STAVA: U ovakvoj situaciji bolji sporazum u Mostaru i nije mogao biti postignut

U svakom slučaju, potpisani sporazum znači više i bolje od postojećeg stanja, a manje od željenog ili idealnog, ako je takav model u trenutnim okolnostima uopće moguće postići u Mostaru. Činjenica je da se Bošnjaci i Srbi imaju priliku izboriti za veći stepen jednakopravnosti u gradu u kojem žive.

 

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

Potpisani sporazum o novom izbornom modelu i izmjenama Statuta Grada Mostara definitivno će biti događaj koji će u njegovoj bogatoj historiji biti tretiran kao izuzetno važan datum ako u konačnici bude implementiran. Ovo je prvi dokument koji su u posljednje 24 godine potpisali političari iz BiH, a kojim se tretira Statut ovog Grada Mostara.

Naime, godine 1996. tadašnji administrator Evropske unije Hans Koschnick nametnuo je Statut Mostaru. Godine 2004. istu stvar, s drugačijim pravilima, uradio je Paddy Ashdown, što je bilo na snazi sve do odluke Ustavnog suda BiH 2010. godine, koja je po apelaciji hrvatskih političkih stranaka ukinula do tada postojeća izborna pravila. Politički dogovor oko novih pravila do prethodne sedmice nije postignut, a presuda Ustavnog suda BiH nikad nije provedena. Od 2012. godine prestalo je funkcionirati Gradsko vijeće, kojem je tada istekao mandat i takvo će stanje biti na snazi do održavanja izbora.

Uprkos svim navedenim okolnostima, potpisani sporazum između predstavnika SDA i HDZ BiH, kojim se napokon prekida agonija, od opozicije je dočekan, blago rečeno, na “nož”. Gotovo svi politički akteri u BiH komentirali su potpisivanje ovog političkog dokumenta, a mišljenja su dijametralno suprotna i preslika su političkih prilika u našoj zemlji, odnosno snage i političkog utjecaja pozicije i opozicije. Međutim, zanimljivo je da, izuzev standardnog folklora o prodaji, predaji, izdaji i ostalim tricama i kučinama, niko nije konkretizirao šta to nije dobro kod postignutog sporazuma, njegova suština ili tek izostanak opozicijskih aktera za pregovaračkim stolom?

Najjednostavniju, a najprecizniju formulaciju potpisanog sporazuma dao je jedan od njegovih potpisnika, predsjednik SDA Bakir Izetbegović, koji je konstatirao da su Mostarci jedini pobjednici u ovom političkom naguravanju. Konstatacije opozicije o validnosti postignutog sporazuma, pravno i suštinski, samo su tapkanje u mraku, bez ikakve opipljive argumentacije. Nevjerovatnim se čine i salve kritika opozicije na dogovor o izbornim pravilima, te potpuni izostanak analize suštinskih promjena Statuta Grada Mostara. Prvo, model izbornih pravila koji su potpisali SDA i HDZ BiH nije nikakva novost jer je to jedan od dvaju modela koji se usaglašavao između devet političkih stranaka na nivou Mostara prije nešto više od godinu dana. Zbog upornog odbijanja HDZBiH da potpiše ponuđeno, dogovor tada nije postignut.

No medijatori iz međunarodne zajednice, SAD-a i Velike Britanije odlučili su pokušati dogovor s manjim brojem političkih stranaka za stolom, što je u konačnici dalo željeni rezultat, a što je očigledno razbjesnilo opoziciju. Također, zanimljivo je da izuzetno bitne izmjene Statuta Grada Mostara, koje osiguravaju nužne elemente zaštite i podižu nivo jednakosti u donošenju svih bitnih odluka u gradu, a kojima se protivio HDZBiH, niko ne spominje niti su predmet bilo kakvih kritika.

Buduće uređenje Mostara, kao i njegov Statut, od kojeg će zasigurno ovisiti sudbina budućih generacija koje žive u gradu na Neretvi, ovisit će samo i isključivo od izbora, koji će se nakon 12 dugih godina održati u Mostaru.

Dogovoreni principi o izmjenama Statuta Grada Mostara mogu, kao i do sada, biti samo mrtvo slovo na papiru za HDZBiH ako probosanske stranke ne osvoje potreban broj mandata kojim će ih primorati na “korektnu” saradnju i provedbu potpisanih izmjena Statuta. Poznavaoci Čovićevih političkih principa i djelovanja dobro znaju da “legitimni” predstavnik Hrvata potpiše sve važne političke dokumente, a implementira samo one koji mu odgovaraju i one na koje je politički “primoran”.

Takozvani “analitičari”, secirajući potpisani sporazum, svjesno izostavljaju komentirati stvarno stanje i ne postavljaju prava pitanja bez kojih nema ni ispravnog odgovora. Dakle, kakve radikalne stavove zastupa HDZBiH i koliko je ta stranka spremna na kompromis u situaciji kada je nezaobilazan politički faktor, kao što je to slučaj u Mostaru, i zašto su najjači međunarodni faktori izostavili druge stranke iz razgovora o Mostaru?

Datum održavanja izbora u Mostaru nije preciziran, ali je konačno svima jasno da će se izbori najvjerovatnije održati u 2020. godini. To je jedina nepobitna činjenica oko koje se svi slažu.

Buduće koalicije i moguće političke kombinatorike u Mostaru vjerovatno će odstupati od uobičajenih koalicija koje će biti aktuelne u ostatku BiH. Najave da bi se u Mostaru, kao i u Srebrenici, mogle okupiti sve probosanske stranke na jednu listu trenutno nisu izvjesne. S druge strane, potpuno je izvjesno da će Čović pod krinkom HNS-a i mantrom o ugroženosti Hrvata okupiti sve stranke s hrvatskim predznakom. U tzv. hrvatskom bloku sve matematičke operacije bit će usmjerene samo na sabiranje. Bošnjaci, stoga, ne smiju kalkulirati i izbornu matematiku svesti na oduzimanje.

U svakom slučaju, potpisani sporazum znači više i bolje od postojećeg stanja, a manje od željenog ili idealnog, ako je takav model u trenutnim okolnostima uopće moguće postići u Mostaru. Činjenica je da se Bošnjaci i Srbi imaju priliku izboriti za veći stepen jednakopravnosti u gradu u kojem žive.

Političke pozicije i mogućnosti potpuno su različite, ali je zajednička prilika. Bošnjaci će biti pred stoljetnim izazovom, hoće li vjerovati sebi, odnosno vlastitom znanju i iskustvu ili će se voditi težnji prema nemogućim modalitetima uređenja grada, sujetama i jeftinom spinovanju. Trenutno malobrojne Srbe, koji su se odlučili na povratak i život u Mostaru, zabrinjava nepostojanje političke infrastrukture, tako da je njihovo usmjerenje nepoznanica svima, pa čak i njima samima. Izvjesno je da će biti pod pritiskom da li poslušati Dodika, koji bi mostarske “ruke” volio trampiti za interese RS-a, ili se pokušati samoorganizirati i kreirati vlastite stavove.

 

PROČITAJTE I...

Kako je moguće da Milanović, koji je nekada javno, kao "pravog čovjeka" na "pravom mjestu", podržavao Željka Komšića u njegovoj drugoj po redu kandidaturi za člana Predsjedništva, danas otvoreno spori Komšićevu legitimnost i poručuje da su ga u stvari izabrali Bošnjaci!

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!