fbpx

UVODNIK STAVA: Ne sumnjajte, Cikotić je pravi čovjek na pravom mjestu

Naime, mnogima su puna usta države i multikulture, baš kao što su im puna usta slijeđenja istinskog puta Alije Izetbegovića. A od države, multikulture i Alije ni traga, mukajet. Cikotić, s druge strane, uradio je nešto hvalevrijedno, što očito nije predmet interesa javnosti. Očito im nije dovoljno seksi, je l'?

 

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

Nažalost, iz neopreznosti, ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić dao je dvije problematične izjave koje su neki jedva dočekali, konstruirajući od njih čak i uvredu silovanim ženama Krajine. I to od zastupnice koja na neobičan način voli mnogo vremena provoditi u ulozi ženskog borca za ravnopravnost na društvenim mrežama. Braneći sebe naravno, i to od vlastitih izjava. Voljeli bismo vidjeti da istim žarom brani žene koje svakodnevno proživljavaju porodično nasilje, a u Bosni ih je beskrajno mnogo. Kako god bilo, borba protiv muškog seksizma nije nešto što bi trebalo stavljati u kontekst Cikotićeve izjave o “seksi idejama”, koja je u vezi s predmetnim problemom migrantske krize trebala glasiti: “Neki daju vrlo populističke izjave i imaju ideje koji nisu zasnovane na realnosti.”

Želimo vjerovati da je upravo na to mislio, ali nije naš posao da objašnjavamo šta je mislio, što je opet manji grijeh od toga da nekadašnjem visokom oficiru Armije RBiH prišivate uvredu silovanim ženama Krajine, dakle, istim onim ženama koje je taj oficir branio ili oslobađao. Gore od ove potvore tek su one koje su naše komšije servirale po društvenim mrežama na engleskom jeziku, valjda računajući da će uzbuniti i preplašiti međunarodnu javnost. Za njih je problematične izjave dao jedan od “vođa mudžahedina iz građanskog rata u BiH devedesetih”. Sve bolje od boljeg. Dakle, nije više ni muslimanska vojska, ni bošnjačka vojska, ni tzv. Armija RBiH, sada je regularna državna vojna formacija koja je nosila obilježja međunarodno priznate i suverene zemlje “vojska mudžahedina”.

No, naučili smo na ovakve definicije naših vrlih komšija koje neprestano upiru prst u Bošnjake kao remetilački i rušilački faktor, ali da dio Bošnjaka vidi problem u bošnjačkoj politici dok Dodik pumpa migrante u UNSK i izjavljuje da neće stavljati vojsku na granicu matične zemlje Srbije, sugerirajući da granice i nema – e, pa na takvu nesvijest samih Bošnjaka nismo računali ni u najluđim morama. Uigrana je to metoda podvala – migranti iz Srbije prelaze na teritorij BiH, kada ih se uhvati i vrati na srpski teritorij, Srbijanci konstruiraju da su došli iz Bosne i Hercegovine, a ne Grčke.

Želi se, dakle, na sve moguće načine konstruirati neki mudžahedinski faktor koji prijeti Evropi iz Bosne i Hercegovine. Pritom će domaći bošnjački kvislinzi izjavljivati da je to ustvari plan naseljavanja… Pa da, gladne i žedne migrante s noževima u ruci, koji spavaju po praznim krajiškim kućama, planski se dovodi od Bošnjaka da teroriziraju iste te Bošnjake, dovodi se od Bošnjaka da Bošnjacima troše resurse i optužuje ih se za islamizam. Suludo, nevjerovatno. Na sceni su bolesne zamjene teza, demagogije i subverzije, pa je migrantska kriza odavno prerasla u obavještajnu agresiju.

I zato nam trebaju koncentrirani i dobro organizirani stručnjaci koji znaju upravljati kriznim situacijama. I zato opet kažemo nažalost, jer nije slučajno premijer UNSK iz reda A-SDA Mustafa Ružnić dan nakon Cikotićevih izjava, za neke neočekivano, uputio na njegov račun pohvalu. Informacije koje su do nas stigle iz Krajine govore da je Cikotić svojom vojničkom pojavom na terenu u Krajini u najkraćem roku uspostavio hijerarhiju povjerenja. Iskusni i školovani sigurnjak (srećom pa diploma opravdava radno mjesto) doslovno je umarširao u unsko-sanski haos, obučen u službenu uniformu Ministarstva sigurnosti BiH i ostavio dojam da je čovjek koji zna šta radi.

Kažemo nažalost, jer u eksploziji kritika na Cikotićev račun, koje su se dodatno podgrijavale preko društvenih medija od konkurentskih političkih stranaka, koje ne znaju ništa drugo nego mutiti vodu, ostalo je potpuno nepoznato javnosti da je ministar Cikotić uradio nešto revolucionarno. Da je to kojim slučajem uradio kadar SDP-a ili Naše stranke, ne usudimo se pomisliti šta bi od toga uradio jedan populista Konaković, brujala bi o tome medijska čaršija od Marindvora do Kozije ćuprije, a možda bi se čuo i kakav načelnički ženski glasić s visočke piramide sunca.

Naime, mnogima su puna usta države i multikulture, baš kao što su im puna usta slijeđenja istinskog puta Alije Izetbegovića. A od države, multikulture i Alije ni traga, mukajet. Cikotić, s druge strane, uradio je nešto hvalevrijedno, što očito nije predmet interesa javnosti. Očito im nije dovoljno seksi, je l’?

Četiri Cikotićeva savjetnika, koje je izabrao prema njihovim stručnim kvalitetama, jesu Hrvat, Srbin i dva Bošnjaka. Državna sigurnost tiče se sva tri naroda u Bosni i Hercegovini, podjednako, kao što je i država podjednako sva tri naroda. Migrantska kriza nije samo bošnjački problem, on je problem sva tri naroda podjednako. Cikotića se, stoga, savjetovati Saša Kecman iz Banje Luke, koji je iskustvo iz područja sigurnosnih izazova vježbao u SAD-u, a znanja o migrantskim izazovima na terenu u Afganistanu i Iraku.

Nadalje, Cikotića će savjetovati Davor Selak iz Sarajeva, Hrvat koji ima zdrav odnos prema domovini u kojoj je rođen, a savjetničko pojačanje imat će i od mladog čovjeka koji je magistrirao u Londonu te je, s obzirom na svoj veliki potencijal, dobio priliku pokazati sposobnost. Ime mu je Ismet Fatih Čančar. Na koncu, Krajina možda nije dala ministra sigurnosti, ali je dala savjetnika koji je kao pravno-sigurnosni stručnjak itekako upućen u izazove migrantske krize. Ime mu je Omar Kulenović.

Eto, ovo je ono što nas veseli, što nam daje povjerenje. Stoga, Cikotićeve neoprezne izjave nešto su što se u ni u kojem slučaju ne bi smjelo ponavljati, ali nisu bitne jer najiskrenije vjerujemo da će Cikotić opravdati funkciju koju je dobio na povjerenje. U ime države.

 

PROČITAJTE I...

Najznačajniji modul ili metoda u postizanju cilja ipak je obezglavljivanje bošnjačkog političkog subjekta. Oduzimanjem kapaciteta SDA kao kičmi bošnjačke političke scene oduzima se snaga ostalim akterima koji stoje na probosanskoj političkoj platformi. Razvidno je kako bi eliminacijom Bošnjaka (dakle, i političkim minimiziranjem SDA) kao političkog subjekta nestalo i Bosne i Hercegovine. Otud brine kada politički analitičar iz Sarajeva ne vidi ovu poveznicu jer, kako kaže, atak na Bošnjake nije isto kao i atak na državu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!