fbpx

UVODNIK STAVA: Hajmo svi treptat’ okicama

Međutim, ove misli nam otkrivaju stanje krize, ne ekonomske već one vrijednosne, društvene. Ako bismo tome dodali one bundžije koji svoje licemjerje vješto kamufliraju u oblandu vjerskih invektiva, tada govorimo o dubokoj moralnoj krizi. Za sada, ipak, bez obzira na to što se javnost nakratko povede za ovakvim ublehaštvom, na koncu ipak prepozna istinsku sliku ispred koje trepćete okicama i dobijete novi Mercedes.

 

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

Nedavno su društvene mreže zabrujale, a portali kao poslasticu prenijeli status gospođe Kučuk, supruge vlasnika jedne marketinške agencije i lanca pekara. Gospođa se pohvalila novim Mercedesom koji je na poklon dobila od svog dragog i prkosno zamolila ostale gospođe “da ne trepću kada prolaze pored njenog muža” jer, kada ona “trepne okicama”, odmah se pred njom ukaže novi Mercedes Benz. “Volim te neopisivo Ejub Kučuk. Hvala ti za sve što si za mene uradio, jesi i što ćeš uraditi. Hvala ti za ruku u ruci i pješčane plaže. Hvala ti ljubavi što znaš da me voliš. Odužit ću ti se. You are the best”, napisala je gospođa Kučuk.

Da se čovjek zamisli. Porodica Kučuk nam je napokon dala recept kako izaći iz krize. Treba treptati okicama i ne samo da ćete dobiti najnoviji Mercedes iz kataloga nego ćete zimovanje provesti na pješčanim plažama Maldiva. Zaboravite na zimske magle, guranje po tramvajima dok vam tuđi laktovi bodu rebra, a miomirisni radnički dah na luk i ćevape oplemenjuje nozdrve, na život peteročlane porodice u četrdeset kvadrata stana na kredit negdje na granici entitetske linije Dobrinja – Lukavica, jer gospođa Kučuk ima rješenje.

Sve ovo ne bi bilo toliko upadljivo da nismo upoznati s pozadinom ove ljubavne sapunice, jer moramo priznati da nekultura koju možemo prepoznati u spotovima Bube i Jale Brata kao da je zavladala našim životima, barem ako ih mjerimo prema društvenim mrežama. Slikati se s novim naočalima, u novom autu (makar bio na lizing), ustvari živjeti simulaciju modnih brendova sasvim je standardizirani prikaz mnogih naših poznanika. No gospodin Kučuk svoje bogatstvo ne simulira, a interesantan je kao simptom mnogo ozbiljnije bolesti.

Gospodin Kučuk je usred epidemije virusa korona pokrenuo čitav pokret nezadovoljnih privrednika i nazvao ga “Glasom malih biznisa” te se pohvalio s čak 48.000 članova. Glas malih se pozicionirao kontra tzv. glasa velikih, odnosno pokušao je ultimativno i prijeteće nametnuti vlastite (Kučukove) mjere za spas bh. ekonomije od nadolazeće krize. Kučuk se toliko razmahao da je u jednom trenutku čak najavio osnivanje vlastite političke stranke. Ipak, kao da su “mali” prozreli da su posrijedi neka nečista posla “velikog”, da Kučuk ustvari nije glasnogovornik obespravljenih nego pokušava profitirati na valu općeg nezadovoljstva i straha. Pa je glas naglo utihnuo. Zatim se javila bolja polovica, gospođa s novim Mercedesom.

Njezin se muž osjetio uvrijeđenim javnim negodovanjem na ovo razmetanje u vrijeme kada ljudi masovno ostaju bez posla te je, među ostalim, ustvrdio da je novi Mercedes “jeftiniji i lošiji od svih koje je vozila prethodnih 12 godina”. Pohvalio se da nije davao otkaze, a da mu je pekarski brend “100% domaći”. Vau, otkada je pekara “Bonjour” nešto domaće? Jesmo li to kolonizirani, progovorismo li to francuskim jezikom? Mon cherie amour, je t’aime, oh Ejub, won’t you buy me a Mercedes Benz? Na kraju je svima koji u ovome vide neku socijalnu nepravdu ili bahatost ili licemjerje Ejub zaprijetio suđenjem – ne na Općinskom sudu u Sarajevu nego na vječnom Božijem sudu.

I ovaj detalj vrlo je bitan jer Kučuk ne samo da se želi profilirati kao ekonomski stručnjak, koji bi nas sve džematile izvukao iz krize, nego vidljivo na Facebooku nastupa i kao selfhelp estradni filozof, a svojih “10 koraka kako uspjeti u životu” često začini kakvom vjerskom formulom. Odnosno, ako trepćete okicama, nije dovoljno da to bude samo u smjeru Ejuba, bilo bi poželjno da ponekad zatreptate i u smjeru Kible. Musliman može biti neograničeno bogat i ne postoji zabrana koja bi to ograničavala. No postoji mnoštvo zabrana koja se odnose na trenutak kada materijalno zavlada čovjekovom nutrinom te mu postane mjerilo i izvanjske pojave i unutarnjeg stanja. Tada govorimo o zarazi, bolesti, o kvarnoj i pokuđenoj prirodi na koju višekratno upozorava islam, ali i svi drugi vjerozakoni.

Nažalost, u javnosti su sve češći glasovi onih koji nas uslijed krize pozivaju na narodne buntove, na rušilačke pohode protiv vlasti, a za to vrijeme u svojim vilama obožavaju zlatno tele, demona svog bankovnog računa. Ispada da takvi ne zarađuju bogatstvo jer su vrijedni, pošteni i dobri biznismeni, nego su prepoznati kao dobri isključivo jer zarađuju, jer imaju. I zato je gospođa Kučuk mislila da će njen status izazvati oduševljenje, a ne zgražanje. Ovaj se put prevarila.

Međutim, ove misli nam otkrivaju stanje krize, ne ekonomske već one vrijednosne, društvene. Ako bismo tome dodali one bundžije koji svoje licemjerje vješto kamufliraju u oblandu vjerskih invektiva, tada govorimo o dubokoj moralnoj krizi. Za sada, ipak, bez obzira na to što se javnost nakratko povede za ovakvim ublehaštvom, na koncu ipak prepozna istinsku sliku ispred koje trepćete okicama i dobijete novi Mercedes.

Zanimljivo je i to da je Ejub Kučuk u bezbroj komentara etiketiran kao “bliski saradnik SDA”. Kao da nije zadnje tri godine intenzivno sudjelovao u svim narodnim bunama protiv vlasti kojoj je na čelu ista ta SDA, zazivao ih u svojim nadobudnim postovima na društvenim mrežama. Ejub Kučuk nikada nije bio SDA, barem ne onaj dio koji ima veze s ideološkim postavkama te stranke, koje crpe svoja izvorišta u moralu teističkog tipa.

Vlast je moć, a uz moć ide materijalni dobitak, uz vlast se uvijek nađu oni koji se spretno okoriste. Ako vlast imalo drži do općeg dobra, takvi na koncu otpadaju od nje. No to ne znači da takvi neće nastaviti treptati okicama i poput krpelja tražiti novog domaćina.

PROČITAJTE I...

PLO je osnovao svoj Odjel za umjetnost i nacionalnu kulturu 1965. godine, pod ravnanjem umjetnika i historičara umjetnosti Ismaila Shammouta. Do kraja 1970-ih PLO je objavljivao više od 100 časopisa, magazina i dnevnih novina iz Bejruta. Za ove publikacije bile su potrebne naslovne fotografije koje bi se mogle izrezati kao plakati. Joshua Hills, pomoćnik urednika u magazinu History Today, napisao je priču o borbi palestinskog naroda kroz plakate i druge oblike umjetničkog izričaja u nemogućnosti da sa svijetom komuniciraju putem televizije ili drugih masovnih medija

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!