Urbana kultura stara gotovo dva milenija

“Turisti, pa i stanovnici drugih gradova iz Bosne i Hercegovine u najvećem broju slučajeva imaju predstavu o Sarajevu kao mjestu na kojem se spaja Istok sa Zapadom, odnosno Evropa i Orijent. U tome nema ništa pogrešno ili loše, jer je ovaj grad izgradio svoj prepoznatljivi ugled u svijetu. Na temelju toga i razumijemo da je to prva stvar koja asocira strane posjetioce kada im se spomene Sarajevo. Međutim, željeli smo pokazati da historiju sarajevskog kraja i njegovo kulturno-historijsko naslijeđe ne čini samo ostavština iz srednjeg vijeka ili osmanskog i austrougarskog perioda uprave već pokazati da su civilizacijske vrijednosti postojale mnogo ranije”, kazao je Edin Veletovac, koji je s Amrom Šačić-Beća autor ovog vodiča

Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu u petak 21. decembra 2018. godine održana je promocija nekoliko djela u izdanju Udruženja “Bathinvs”, među kojima je i Vodič za antičko naslijeđe u gradu Sarajevu i njegovoj okolini / Ancient heritage guidebook for the city of Sarajevo and the surroundings, autora doc. dr. Amre Šačić-Beća i dr. sc. Edina Veletovca, koje je prevedeno i na engleski. Ovo je djelo značajno i zbog toga što će se njime u velikoj mjeri stranim turistima približiti bosanskohercegovačko antičko naslijeđe.

Edin Veletovac istakao je da, iako je tokom više od stotinu godina na ovom prostoru djelovao značajan broj eminentnih historičara i arheologa čija su istraživanja bila od krucijalnog značaja, ipak historija najvećeg dijela ovog podneblja tokom antičkog perioda i dalje ostaje nedovoljno rasvijetljena. Jedan od glavnih razloga za to jeste, smatra Veletovac, to što mnogi ovo razdoblje historije ne vrednuju kao nacionalnu historiju, pa im je zbog toga manje privlačno. Veletovac upozorava da je to pogrešno razmišljanje jer se kod nas nacionalno posmatra samo iz vizure etnonacionalističkih ideologija. Kako kaže, potrebno je slijediti primjere Slovenije, Hrvatske i Srbije u ovom aspektu, koje, iako svoju nacionalnu svijest i identitet crpe iz ranosrednjovjekovnog perioda, ni najmanje se ne odriču niti ignoriraju stariju antičku historiju svojih zemalja.

RELEVANTNE INFORMACIJE ŠIREM KRUGU LJUDI

“Zbog ovakvog stanja i razmišljanja, imamo primjere da albanska država prisvaja čuvenog Batona Dezitijatskog kao jednog od nacionalnih heroja, iako se pouzdano zna da je on poticao s prostora srednje Bosne, da navedem samo jedan od primjera. Također, broj školovanih historičara kojima je uže polje zanimanja antička historija sasvim je sigurno najmanji među profesionalnim historičarima i arheolozima, pa i to predstavlja značajan problem. Iako trenutno imamo veoma kvalitetan kadar koji je prepoznat u regiji, pa i šire, kvantitetom i dalje kaskamo za kolegama koji se bave ‘novijim’ razdobljima. Iako je to surova realnost, moram reći da sam ispunjen optimizmom jer se tokom posljednjih nekoliko godina situacija postepeno popravlja. Odsjek za historiju na Filozofskom fakultetu iznjedrio je nekoliko kvalitetnih osoba kojima je uže polje djelovanja antička historija. Također, u Mostaru i Tuzli imamo nekoliko kolega koji su zaista vrsni stručnjaci iz oblasti antičke historije”, istakao je Veletovac.

Upravo zbog navedenih razloga i iz potrebe da se antičko naslijeđe Bosne i Hercegovine promovira na pravi način, nastala je ideja o pisanju ovog vodiča, koji će turistima koji sve više dolaze u glavni grad Bosne i Hercegovine približiti njegovu antičku historiju.

“Turisti, pa i stanovnici drugih gradova iz Bosne i Hercegovine, kada dolaze u glavni grad, u najvećem broju slučajeva imaju predstavu o Sarajevu kao mjestu na kojem se spaja Istok sa Zapadom, odnosno Evropa i Orijent. Naravno, u tome nema ništa pogrešno ili loše jer je ovaj grad izgradio svoj prepoznatljivi ugled u svijetu. Na temelju toga i razumijemo da je to prva stvar koja asocira strane posjetioce kada im se spomene Sarajevo. Međutim, željeli smo pokazati da historiju sarajevskog kraja i njegovo kulturno-historijsko naslijeđe ne čini samo ostavština iz srednjeg vijeka ili osmanskog i austrougarskog perioda uprave, kako se to često želi predstaviti, već pokazati da su civilizacijske vrijednosti postojale mnogo ranije. Dominantan procent turista ili naših ljudi iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine svoje vrijeme najviše provodi u starom dijelu grada, preciznije na Baščaršiji, a nisu ni svjesni kakvo se blago krije oko njih.

Naprimjer, turisti uopće nisu svjesni da se na stotinjak metara od sebilja nalazi Brusa bezistan, depandansa JU Muzeja Sarajeva, gdje je predstavljena i koncepcijski veoma pregledno osmišljena stalna postavka o historiji sarajevskog kraja od prahistorijskog perioda do početka Prvog svjetskog rata s autentičnim eksponatima. Sa zbirkom koju posjeduje Zemaljski muzej doživljaj je, naravno, još upečatljiviji. Međutim, otići na lokalitet i vidjeti na licu mjesta ostatke rimskog hospicija i vile poput onih na Ilidži ili kasnoantičku baziliku u Brezi jeste ipak nešto neprocjenjivo i nijedan muzej ne može zamijeniti taj utisak.

U vrijeme kada Sarajevo doživljava turistički procvat primijetili smo da su svi vodiči manje-više kopija istih informacija. Druga je stvar činjenica da su autori takvih publikacija uglavnom osobe koje nemaju stručnu podlogu, te u svojim publikacijama često iznose manjkave ili iskrivljene i suhoparne informacije ili ne razumiju kontekst onoga o čemu pišu”, rekao je Veletovac, istakavši da to ne znači da nema i kvalitetnih turističkih vodiča o Sarajevu, no on i Amra Šačić-Beća željeli su, uvodeći stručni aspekt, pružiti drugačiju dimenziju i predstaviti naučno relevantne informacije širem krugu ljudi.

Turisti se često interesiraju za historijske detalje na koje u većini slučajeva može odgovoriti samo struka. Od toga koliko dobro im se predstave ti detalji ovisit će percepcija turista. “Uvijek sam imao mišljenje da turiste koji dođu u našu zemlju treba posmatrati kao djecu u školskim ustanovama koju učimo o historiji naše zemlje. Stoga smatram da prilikom izrade ovakve vrste publikacije značajnu ulogu u tome treba imati stručni kadar, bilo u autorskom, savjetodavnom ili nekom drugom obliku. Zato smo mi zatražili stručnu recenziju prof. dr. Salmedina Mesihovića s Odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu, koji je, nakon što je pročitao vodič, recenziju i napisao, te dao pozitivnu ocjenu, što je potvrda stručnosti i vjerodostojnosti svega što je napisano u vodiču.

Imajući u vidu da je ovo jedini vodič s usko definiranom tematikom, odnosno gdje je naglasak samo na jednom aspektu kulturno-historijskog naslijeđa sarajevskog kraja, iskreno se nadam mnogo. Ipak, konačan sud o tome treba donijeti nakon što prođe određeni period, najmanje do početka ljetne sezone, kada u gradu i boravi najveći broj turista, te ćemo od turističkih agencija imati konkretnije informacije. Nadam se da će posjetiocima Sarajeva ovaj vodič dodatno približiti historiju ovog jedinstvenog grada, proširiti im vidike prilikom dolaska, na osnovu čega će uvidjeti da on ima još mnogo toga za ponuditi pored standardnih očekivanja koja imaju od njega”, ističe Veletovac.

SARAJEVO BAŠTINI BOGATO ANTIČKO NASLIJEĐE

Koautorica ovog značajnog djela doc. dr. Amra Šačić-Beća istakla je neprocjenjiv budući značaj zbog toga što je vodič preveden na engleski jezik. Kako kaže, posebno zbog činjenice da se prostor naše domovine u antičkom periodu detaljno izučava na prestižnim britanskim i njemačkim univerzitetima.

“Iako sam pristalica čuvanja i njegovanja bosanskog jezika, u svom naučnom radu trudim se da što više tekstova objavim na engleskom jeziku, koji je danas postao jezik nauke, kao što je nekada bio latinski jezik. Time se širem spektru zainteresiranih čitalaca omogućava razumijevanje naše prošlosti. Prostor Bosne i Hercegovine u antičko doba se u okviru rimske provincijalne historije izučava na svim značajnim svjetskim univerzitetima, poput University of Cambridge, University of Oxford, Ruprecht-Karls-Universität Heidelberg, Stanford University itd. S druge strane, primjetno je da nedostaje tekstova na engleskom jeziku koji su namijenjeni turistima.

Stoga se turistima ne omogućava da spoznaju da je prostor koji su posjetili pripadao krugu visoko razvijene rimske civilizacije. Nažalost, i mi sami često na ilirski i rimski period naše historije gledamo kao na ‘zaboravljenu historiju’. To svakako utječe na to da turisti nemaju priliku da se dovoljno informiraju o tom, uvjetno rečeno, zaboravljenom historijskom periodu. Shodno tome, dr. Veletovac i moja malenkost smo kroz ovaj projekt nastojali su ukazati na to da bosanskohercegovačka prijestolnica baštini bogato antičko naslijeđe, što samo po sebi implicira da na prostoru Sarajeva urbana kultura postoji gotovo dva milenija. Time se turistima šalje poruka da Sarajevo ne treba posmatrati samo kroz prizmu ratova, što je, nažalost, u turističkoj ponudi postala svojevrsna praksa. Zato je izuzetno važno otrgnuti od zaborava ovaj dio naše historije i upoznati posjetioce s magičnim svijetom antičke kulture koju posjedujemo.

Koliko je meni poznato, do sada u Bosni i Hercegovini nije objavljen niti jedan turistički vodič koji se tematski bavi isključivo antičkim naslijeđem. Drago nam je da je naša ideja prepoznata unutar lokalne zajednice te da je dobila podršku Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo. U našoj zemlji radovi ovog formata uglavnom se vežu za muzejske institucije, a sadržajno su uglavnom prilagođeni muzejskoj građi koju posjeduje muzej koji izdaje vodič. Nasuprot tome, mi smo sebi za cilj postavili da kod turista i drugih zainteresiranih čitalaca pobudimo želju da posjete ne samo muzeje već i arheološke lokalitete, poput ostataka rimskog grada na Ilidži ili kasnoantičke bazilike u Brezi. Nažalost, u sličnim izdanjima gotovo da se ne navode antički lokaliteti već se turisti pozivaju samo da posjete muzeje. Međutim, primjetni su određeni napreci.

Kao pozitivan primjer promocije antičkog naslijeđa u sličnoj formi, istakla bih dvojezično izdanje Katalog kamene arheološke zbirke Muzeja Hercegovine Mostar / Catalogue of the stone Archaeological collection of the Museum of Herzegovina Mostar, koji je nedavno objavio kustos Muzeja Hercegovine Edin Mulović. Iako je u ovom katalogu zastupljena građa i iz drugih razdoblja historije, najveća pažnja posvećena je antičkom naslijeđu Hercegovine, što je značajan korak ka popularizaciji ilirskog, grčkog i rimskog naslijeđa južnog dijela naše države”, ocijenila je Šačić‑Beća.

Za ovaj projekt ističe da je jedinstven u regiji jer je fokusiran na jedno područje. Glavni cilj projekta jeste, kako kaže, osigurati da turističke agencije mogu ponuditi turistima ovaj vodič koji će ih dalje uputiti na neki od mnogobrojnih lokaliteta u okolini Sarajeva.

“Prateći rad mojih kolega, univerzitetskih profesora, do sada nisam imala priliku susresti se s ovom vrstom rada koji ima za cilj popularizaciju antičkog naslijeđa u turističke svrhe. To ne znači da stručnjaci s regionalnih univerziteta ne rade na promociji antičkog naslijeđa svoje zemlje, samo se to čini kroz neke druge oblike promocije. S druge strane, u susjednim zemljama postoji nekoliko specijaliziranih muzeja i tematskih arheoloških parkova specijaliziranih za izučavanje antičkog naslijeđa (npr. Arheološki muzej Narona u Vidu kod Metkovića, Muzej antičkog stakla u Zadru, Carska palata Sirmijuma (Sremska Mitrovica), Arheološki park Viminacium (Stari Kostolac kod Požarevca) itd., koji periodično izdaju promotivne publikacije.

Za razliku od našeg vodiča, ove publikacije usko su tematski ograničene na određene muzejske artefakte ili jedan lokalitet i nisu dostupne u turističkim agencijama. Nama je cilj da turisti prilikom posjete Sarajevu u turističkim agencijama, čije usluge koriste, mogu uzeti primjerak Vodiča i time biti ponukani da, naprimjer, posjete ostatke rimskih toplica na Ilidži ili antičku zbirku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Nadamo se da će ova publikacija biti početni korak za izdavanje opće publikacije namijenjene turističkoj promociji antičkog naslijeđa Bosne i Hercegovine”, kazala je Šačić-Beća, izrazivši uvjerenje da će ova publikacija pomoći zaposlenicima u oblasti turizma u promociji kulturne baštine. Posebno je naglasila da je cilj autora da ova dvojezična publikacija privuče veći broj visokoobrazovanih posjetilaca u Bosnu i Hercegovinu.

PROČITAJTE I...

U jednoj poruci navodi se da su “škole u Bosni prebačene opet ‘Hizmetu’, ali da je učiteljima rečeno da njihove plaće nisu ‘prebačene’”, te da su na taj način oduzete mnoge plaće učiteljima. “Učitelje su stavili na mjesto budala, ja im haramim”, stoji u istoj poruci. U jednoj drugoj piše da je pokušaj državnog udara najviše koristio školama na Balkanu. “Na Balkanu su govorili da će poslije uplatiti pa su ljudi strpljivo čekali, poslije se desio državni udar i onda su rekli da ne mogu isplatiti”, objavljeno je u jednoj od poruka

U junu 1944. godine, na sastanku s Churchillom u Napulju, Tito je bio je prinuđen na izvjesno priznanje legitimiteta izbjegličke vlade u Londonu, što je indirektno otvorilo vrata infiltraciji velikosrpskog interesa u narodnooslobodilački pokret. Uslijedili su ustupci velikosrpski orijentiranoj izbjegličkoj vladi, među kojima je bila jedna od najvrednijih i najvećih žrtava ukidanje ZAVNOS-a i podjela Sandžaka između Srbije i Crne Gore

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!