Udruženje “Bosna-Sandžak” – čuvari bošnjačke tradicije u Istanbulu

Bošnjaci su u općini Bayrampaşa na unajmljenom zemljištu sagradili veleljepni kulturni centar s tri sprata, koji ima više od 1.000 kvadratnih metara korisnog prostora. Ove godine uduženje "Bosna Sandžak" proslavlja trideset godina postojanja

 

Piše: Bajro PERVA

Muhameda Sandžaktara, predsjednika, i Hilmiju Erdema, potpredsjednika bošnjačkog Udruženja “Bosna-Sandžak” iz Istanbula, upoznao sam prije dvije godine u Sarajevu kad su oni bili gosti Muslimanskog dobrotvornog društva “Merhamet”. Tada smo dogovorili da ću ih mojim prvim dolaskom u Istanbul posjetiti i napisati slovo o aktivnostima Udruženja koje, ponajprije i ponajviše, preferira humanitarne i kulturne aktivnosti.

Početkom jula ove godine sa šejhom Sirijom ef. Hadžimejlićem posjetio sam Istanbul i, obilazeći neke od njegovih znamenitosti, oživio sjećanja na neke ranije dolaske u ovu svjetsku metropolu. Stupio sam u kontakt s Hilmijom i našli smo se u lijepom istanbulskom kvartu Aksaray. Dogovorili smo da svratimo do kulturnog centra u kojem su smještene prostorije Udruženja “Bosna-Sandžak”.

 

POMAGALI BOSNU I BOŠNJAKE

Jedan od aktivista u Udruženju, koji ima veletrgovinu odjevnih predmeta, čiji je poslovni prostor blizu hotela u kojem sam boravio, naišao je autom po mene i povezao me do kvarta Bayrampaşa, gdje je sjedište Udruženja “Bosna-Sandžak”. Ondje su me, kao da se znamo decenijama, dočekali Erdem i Sandžaktar. Prije nego što su došli i ostali članovi rukovodstva Udruženja, jer su imali zakazanu sjednicu, s Hilmijom sam obišao kulturni centar koji me svojom funkcionalnošću impresionirao. I dok smo obilazili multimedijalne sale, kancelarijske prostore, muzej, biblioteku i apartmane, Hilmija mi je govorio o radu Udruženja: “Udruženje je osnovano 1989. godine u Istanbulu. Bilo je to prvo osnovano udruženje Bošnjaka u Turskoj. S početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu Udruženje je dobilo sadašnje ime ‘Bosna-Sandžak’. Pomagali smo Bosnu i Bošnjake. Primili smo više od 30.000 izbjeglica. Prvo smo ih zbrinjavali ovdje po familijama, potom smo osnovali kamp u Kırklareliju. Primali smo i zbrinjavali i ranjenike. Dali smo naš doprinos i kod saniranja posljedica poplava u Bosni i Hercegovini 2014. godine. U prošloj, 2018. godini stipendirali smo 150 učenika i studenata. Njihov se broj iz godine u godinu povećava. Stipendije odlaze i u Bosnu i u Sandžak. Pomažemo i oko 500 siromašnijih familija.”

Nakratko prekidamo šetnju odajama Centra jer su u kancelariju predsjednika Sandžaktara pristupili članovi Upravnog odbora Udruženja “Bosna-Sandžak” i aktivisti. Pozivaju nas na kahvu, a ja koristim priliku da se upoznam sa svakim od njih ponaosob. Muhamed Sandžaktar inženjer je hemije, rođen 1965. u Tutinu, a naredne, 1966. godine njegovi su doselili u Istanbul i njega kao bebu donijeli. Dvadeset je godina u Udruženju ‘Bosna-Sandžak’, a četvrtu godinu obavlja predsjedničku funkciju. Himija Erdem, potpredsjednik Udruženja, rođen je 1956. u Rožajima, mašinski je inženjer. Jedanaest je godina u Udruženju. Husein Agović je iz Gornje Vrbice ponad Berana, Crna Gora. Po zanimanju je novinar. Urednik je njihovog biltena koji izlazi na turskom jeziku. Zaposlen je u jednoj istanbulskoj televiziji. Njegovi su doselili 1963. godine, a on je rođen 1983. godine u Istanbulu. Alija Hot porijeklom je iz okoline Tutina. Studirao je elektrotehniku u Skoplju, sada je trgovac. Njegovi su došli u Tursku 1968. godine. Ševket Halilov Redžić rođen je 1962. godine u Rožajima, a njegovi su 1968. doselili u Tursku. Građevinski je poduzetnik. Rifet Atasever rođen je u Sjenici. Munir Gul Omerović 1967. godine doselio se iz Rožaja, bavi se trgovinom. Sabahudin Demić rođen je u Tutinu, a njegova je porodica doselila 1966. godine. Dr. Adem Fazolu ljekar je specijalista, urolog. Rođen je 1967. godine u Sjenici. U Udruženju ‘Bosna‑Sandžak’ vodi odjel za kulturu i historiju. Dr. Sedad Zijadić profesor je na Vakufskom univerzitetu u Istanbulu. Muhamed Bajraktar rođen je u Istanbulu.

Aktivisti su otišli na redovni sastanak, a Hilmija i ja smo nastavili s obilaskom preostalog dijela kulturnog centra i pričati o Udruženju.

 

SJEĆANJE NA SREBRENICU

Hilmija je ponosan na činjenicu da Bošnjaci u Turskoj nikada neće zaboraviti Srebrenicu i genocid nad Bošnjacima koji su u Srebrenici i njenoj okolini počinile srpske snage u julu 1995. godine. Ove godine su na najfrekventnijem trgu na Taksimu izložili fotografiju Majka Srebrenice uglednog autora Almina Zrne. Fotografija je dimenzija 16 x 8 metara. Za tri dana, koliko je trajala njena postavka, gledalo ju je stotine hiljada Turaka i turista iz čitavog svijeta.

Hilmija je s velikim pijetetom govorio o bošnjačkom narodu u Turskoj: “Naš narod je radin. Turci su ga uvijek priznavali. Dobro su radili i bili su traženi kao radnici. Dobro su se snašli. Kad je Udruženje osnovano, nisi mogao naći desetericu Bošnjaka s fakultetom, a danas nema porodice koja nema nekog od članova sa završenim fakultetom. Ima slučajeva gdje su svi završili fakultet. Vrlo su pošteni. Bavim se instalacijama. Mnogo poslova dobijam na ime imidža o Bošnjacima, jer slovimo kao pošteni ljudi. Cijela Turska voli Bošnjake i voli Bosnu.”

Rekao mi je i to da se prilikom izgradnje Centra u Istanbulu vodilo računa da on i arhitektonski ima bošnjačke obrise. U redovnim aktivnostima imaju kurseve bosanskog i turskog jezika. Imaju hor koji izvodi sevdalinke. U osnivanju je i folklorna sekcija. Cilj im je da se ne izgubi bošnjačka tradicija, jer, po njemu, bošnjačka kulturna tradicija spada među najljepše u svijetu. Svadbe su zadržale naše običaje. Žele da sačuvaju naš, bosanski jezik. U jednoj familiji gdje žive dedo i nana i unuci govore bosanski jezik. Nažalost, treća generacija Bošnjaka u Turskoj slabo govori bosanski.

PROČITAJTE I...

Podsjetimo, Spahić je bio nekadašnji savjetnik za sestrinstvo u kabinetu tadašnjeg generalnog direktora KCUS-a Rusmira Mesihovića. Tada je za taj posao bio plaćen 3.992 maraka mjesečno. U široj javnosti postao je poznat kao glavni akter audiosnimka koji se prije tri godine pojavio na internetu, a na kojem mu navodno prijeti generalna direktorica KCUS-a prof. dr. Sebija Izetbegović.

Osim Perućice, ostale bosanskohercegovačke prašume jesu Ravna vala na Bjelašnici, Mačen do kod Kladnja, Trstionica kod Kaknja, Janj kod Šipova, Bobija na Grmeču, Crni vrh kod Bosanskog Petrovca, Lom kod Drinića, Plješevica kod Bihaća, zatim prašumski rezervat Malovčića dolina kod Sanskog Mosta, Golija i Masna luka u parku Blidinje

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!