Tužni crveni pajaci

Riječ je jednostavno o sitnoj pakosti rođenoj iz očaja vlastite propasti, o potrebi da se pokvare odnosi između Turske i Bosne i Hercegovine, o signaliziranju svoje podobnosti i klijentističke nagodnosti stranim centrima i sponzorima koji nisu naklonjeni Turskoj i istovremenom označavanju SDA kao problematične.

Iako se SDP doslovno raspada iz dana u dan, njegovo sadašnje rukovodstvo, ponajviše odgovorno za političku kataklizmu i nestanak nekad najveće ljevičarske stranke kao važnog i relevantnog političkog faktora, ipak ima vremena baviti se izbacivanjem ridikuloznih saopćenja.

Doduše, takvo uveseljavanje javnosti glupavim floskulama i parolama možda je i jedino što je preostalo priučenim diletantima, nemoralnim amaterima i ambicioznim političkim patuljcima, kako bi skrenuli pažnju s činjenice da su podobro sahranili socijaldemokratiju kao ideju, a skoro u potpunosti SDP kao relevantnu stranku. Gotovo je komično posmatrati klovnove iz boljševičke “Embell Rive”, koji, iako im stranku potresaju skandali vezani za kadroviranje, frakcijske i klanovske borbe, ideološki, moralni i finansijski bankrot, drastičan pad utjecaja, osipanje članstva, odlazak čitavih kantonalnih organizacija te podvrgavanje interesima Naše stranke, ignoriraju takve probleme izvodeći nešto što se u najboljem slučaju može nazvati političkim cirkuzanjem.

Naime, u svoj svojoj muci SDP-ovi pajaci našli su vremena i živaca da se bave odbranom kurdskih marksističko-leljinističkih terorističkih organizacija i antagoniziranjem prijateljske turske države i naroda. Iako je Turska pokrenula sasvim legitimnu i legalnu operaciju uklanjanja dokazane terorističke prijetnje sa svojih granica, SDP-ovci su takvu vojnu operaciju odlučili nazvati “turskom invazijom”.

Također, iako je odlično poznato iz izvještaja relevantnih međunarodnih organizacija za ljudska prava da je YPG, sirijski ogranak terorističke organizacije PKK, odgovoran za ogroman broj izbjeglica – pretežno etničkih Arapa, Turkmena, ali i Kurda, koji ne podržavaju niti terorističko nasilje niti militantnu ljevičarsku ideologiju PKK-a – koje su našle utočište u Turskoj, SDP-ovi pajaci ipak tvrde da turska antiteroristička operacija može rezultirati “dodatnim prilivom migranata u BiH”.

Ne samo da SDP-ovim poglavicama nije jasna razlika između migranata i izbjeglica, i ne samo da izbjegavaju činjenicu da je antiteroristička operacija Republike Turske pokrenuta upravo da bi došlo do povratka miliona protjeranih osoba, SDP-ovci također kao da ne čitaju izvještaje domaćih, bosanskohercegovačkih, sigurnosnih institucija u kojima jasno stoji da je među migrantima u Bosni i Hercegovini zanemarivo mali broj osoba iz Sirije, te da je uglavnom riječ o ljudima iz Pakistana, Afganistana i Iraka.

A za tešku situaciju u tim zemljama nije odgovorna Turska nego neke druge države, upravo one čiju politiku servilni SDP-ovci, naravno, ne smiju niti pomisliti kritizirati. Rukovodstvo SDP-a otišlo je čak dotle da je demoniziralo Tursku optužujući je da proljeva krv “nevinih sirijskih civila”, što je termin pod kojim valjda podrazumijevaju teroriste YPG-a.

Očekivano, takva retorika upotrijebljena je da se napadne i Bakir Izetbegović zbog, tobože, “vazalskog odnosa prema Erdoğanovoj invaziji” i “zalaganja države u miraz Erdoğanu”. Interesantno je da su SDP-ovi kozmopoliti odjednom otkrili pogrešno usmjeren patriotizam i suverenizam iako su za vrijeme SDP-ove vlasti državljani Bosne i Hercegovine, potpuno nezakonito, protivno ustavu, međunarodnim i domaćim zakonima i odlukama sudova, predani u ruke stranih agencija i poslani na Guantánamo.

Naravno, sve ovo ne znači da pajace koji vode SDP zaista zanimaju Kurdi ili Turska, niti da su SDP-ovi salonski ljevičari i crveni buržuji nekakvi internacionalno solidarni militantni marksisti, pogotovo ne kalibra što ide u šume i planine.

Riječ je jednostavno o sitnoj pakosti rođenoj iz očaja vlastite propasti, o potrebi da se pokvare odnosi između Turske i Bosne i Hercegovine, o signaliziranju svoje podobnosti i klijentističke nagodnosti stranim centrima i sponzorima koji nisu naklonjeni Turskoj i istovremenom označavanju SDA kao problematične.

No, (tragi)komični performans SDP-ovih tužnih pajaca nije završio samo na takvim nemuštim pokušajima prošenja pred zapadnim ambasadama. Svu tragiku političkog vandalizma nad vlastitom strankom iz SDP-a odlučili su prebaciti na druge, pa su tako optužili i medije, ali i SDA, da djeluju kako bi uništili SDP, koji je ne samo “stub multietničnosti” nego, pazite sada, “jedini garant nepodijeljene Bosne i Hercegovine temeljene na ZAVNOBiH-ovskim konceptima”.

Stranka, ideološka, kadrovska i pravna  nasljednica iste one politike koja je oružje Teritorijalne odbrane BiH mirno predala u ruke agresorskoj JNA i koja je za vrijeme agresije “zamrznula” svoj rad, sasvim ozbiljno tvrdi da je upravo ona garant nepodijeljene Bosne i Hercegovine! Kakve akrobacije s istinom, kakvo žongliranje s činjenicama, kakvo klovnovsko ponašanje, kakav cirkus! /M. Drnišlić/

 

PROČITAJTE I...

Vrlo je potrebno uočiti da dirigirane migracije preko Bosne i Hercegovine predstavljaju ogroman sigurnosni izazov i prijetnju u prvom redu za Bošnjake. Macron je izrekao nesuvislost o tzv. džihadistima povratnicima koja se oslanja na narativ Christophera Delisa, a koji opet uporište ima u velikosrpskoj propagandi s početka devedesetih godina 20. stoljeća.

Sve ovo možda i ne bi bilo toliko alarmantno da nije činjenice da se baš u ovom kontekstu dešava gotovo sinhronizirano etiketiranje BiH kao “tempirane bombe” ili “legla džihadista” od mnogo važnijih političkih faktora iz Evrope i svijeta.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!