fbpx

Svi Bazdulji na jednom mjestu

No, eto, Bazduljeve suze ima ko brisati, jer upravo zato i postoje portali poput onoga za koji i sam piše, medijski projekti kojima je cilj da na jedno mjesto okupe sve one koji su doživjeli mentalni i duševni preokret kakav je i sam Bazdulj nekada davno prošao.

 

Muharem Bazdulj rijetka je, te samim time, barem u određenim kolekcionarskim krugovima koji se bave sakupljanjem, okupljanjem i uzgajanjem takve vrste faune tražena novinarska zvjerka. On je takav status zaslužio prije svega zbog neumorne demonstracije vlastite srbofilije, koja je intenziteta neviđenog još od 1945. godine. Vrijedno i predano radio je na izgradnji takvog imidža.

Uručivao je književne nagrade četničkom vojvodi Bori Čorbi, i to nigdje drugo nego u dva puta poklanom Višegradu, danas gotovo sasvim etnički očišćenom od svojih bošnjačkih starosjedilaca; učestvovao u velikosrpskim manifestacijama na kojima se slavilo “ujedinjenje Banje Luke sa Kraljevinom Srbijom”; pokušavao minimalizirati sasvim jasne veze između rastućeg desničarskog rasizma i islamofobije u Evropi s velikosrpskom idejom; četovao po Crnoj Gori kako bi odbranio “pismo koje je ugroženo raspadom Jugoslavije” te vazio na skupovima u kojima se “progon ćirilice” naziva “genocidom nad pismom”, svrstao se među branitelje lika i djela Petera Handkea i tako dalje.

Takvo pregalaštvo za “krst časni i slobodu zlatnu” Bazdulju su osigurali dovoljnu količinu potražnje pa je uspio uspostaviti ideološku i kulturološku novinarsku transverzalu Beograd – Sarajevo – Mostar.

Svoj status kolumniste u beogradskoj Politici i sarajevskom Oslobođenju podebljao je kolumnom na portalu Preokret. Iako svakako daleko manje prestižan, ovaj Bazduljev angažman ipak je zanimljiv jer je riječ o izrazito prosrpskom portalu čiji je zamjenik urednika notorni Vuk Bačanović. Prisjetimo se da je Bačanović nekadašnji miljenik sarajevskih neokomunista i malograđanskog polusvijeta koji je bosanski jezik nazivao verzijom srpskog jezika, Agresiju na Bosnu i Hercegovinu građanskim ratom, tvrdio da je referendum za nezavisnost kriv za početak rata, Bošnjake označavao kao bivše Srbe, navijao za srpsko-hrvatski savez protiv Bošnjaka, relativizirao Genocid, javno promišljao kako izbrisati sramnu mrlju zločina s manjeg bh. entiteta da bi se lakše osamostalio i tome slično. Danas je, pak, Bačanović malo reterirao, više se bavi promocijom Kraljevine Jugoslavije kao civilizacijskog ideala te ujedinjenjem Srba i Bošnjaka ili, bolje rečeno, posrbljavanjem Bošnjaka.

U tom kontekstu, Bačanoviću, koji je prešao tipični put iz nekadašnjeg srbomarksiste u današnjeg srpskopravoslavnog litijaša, kao da je pošlo za rukom ono što su mnogi mislili da je nemoguće. Koliko god to zvučalo nevjerovatno, osim akvizicije Muharema Bazdulja, uspio je naći još nekoliko rijetkih primjeraka sličnih Bazdulju te ih okupiti oko sebe, čime je dokazao da Muharem Bazdulj nije jedini Atretochoana eiselti naših prostora!

Iako su ovi primjerci, naravno, daleko manje ugledni pa čak, ako je to uopće i moguće, manje talentirani od Bazdulja, oni ipak imaju onu energiju, onaj žar i plamen novog konvertita koji je krasio i mladog Bazdulja onda kada je prvi put nabasao na utvaru “ikone na tavanu” te tako ograjisan krenuo u misiju istraživanja mračnih i primamljivih dubina političkog i kulturološkog srpstva. Ipak, Bazdulj ima dovoljno širine da se ne osjeća ugrožen od konkurencije te se, štaviše, može očekivati da, prekaljen i iskusan kakve jeste, bude mentor ovim, možda godinama matorim, ali u srpstvu još mladim, novinarskim nadama.

Upravo u tom didaktičkom duhu Bazdulj još jednom demonstrira kako patetično i empatično srbovati. U tekstu objavljenom na Preokretu on lamentira jer čak i oni “pozitivni i dobronamjerni odbijaju ideju da se ikad više o Srbima i Bošnjacima, o južnoslavenskim pravoslavcima i muslimanima istog jezika, koji žive zajedno od Kosovske Mitrovice do Velike Kladuše, može govoriti kao o suštinski istom narodu. Oni kažu, sa izvjesnim pravom, da je previše krvi proliveno i da to više nema smisla”, te se bolno i s nevjericom pita: “Ali opet, da Milić Vukašinović i Hanka Paldum nisu isti narod?”

No, eto, Bazduljeve suze ima ko brisati, jer upravo zato i postoje portali poput onoga za koji i sam piše, medijski projekti kojima je cilj da na jedno mjesto okupe sve one koji su doživjeli mentalni i duševni preokret kakav je i sam Bazdulj nekada davno prošao. /M. Drnišlić/

PROČITAJTE I...

Najznačajniji modul ili metoda u postizanju cilja ipak je obezglavljivanje bošnjačkog političkog subjekta. Oduzimanjem kapaciteta SDA kao kičmi bošnjačke političke scene oduzima se snaga ostalim akterima koji stoje na probosanskoj političkoj platformi. Razvidno je kako bi eliminacijom Bošnjaka (dakle, i političkim minimiziranjem SDA) kao političkog subjekta nestalo i Bosne i Hercegovine. Otud brine kada politički analitičar iz Sarajeva ne vidi ovu poveznicu jer, kako kaže, atak na Bošnjake nije isto kao i atak na državu

Za razliku od ostatka Bosne i Hercegovine, u Mostaru će lokalni izbori, prvi nakon onih iz 2008. godine, biti održani 20. decembra 2020. godine, tako da mostarska dijaspora ima nešto više vremena za pripreme za sudjelovanje na izborima. Svi Mostarci širom svijeta mogu se prijaviti za glasanje do 6. oktobra u ponoć

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!