Stećci i nišani razasuti jedni pokraj drugih

Brojnost zajedničkih nekropola u kojima jedni pored drugih leže stećci i nišani nedvosmisleno ukazuje na činjenicu da su Bošnjaci, uglavnom bosanski muslimani, u najvećoj mjeri potomci srednjovjekovnih Bošnjana jer su njihovi nadgrobni spomenici, kakvih nema u ostatku muslimanskog svijeta, u sebi sačuvali osobine srednjovjekovnih bosanskih stećaka

Piše: Elvir RESIĆ

Nakon sto godina u kojima je bila potisnuta, marginalizirana, zanemarena i od susjednih centara falsificirana, spoznaja o Bosni afirmiranjem istina i otvaranjem važnih pitanja o njenoj prošlosti, kulturi i tradiciji u posljednjih nekoliko decenija polahko, ali sigurno dolazi na svoje. Historičari, arheolozi, etnolozi, jezikoslovci, historičari književnosti danas se ozbiljno bave Bosnom, njenom državnom, političkom, vjerskom i kulturnom tradicijom, a rezultati tih istraživanja jednom za svagda razbijaju zablude i pseudonaučne tvrdnje o Bosni, koje su u najvažnijim decenijama 20. stoljeća izvana podmetane ne samo ovoj zemlji i njenom narodu nego i evropskoj i svjetskoj nauci i javnosti. Iako je nezahvalno izdvajati istraživače i autore ili ih redati po značaju, jer je svako djelo napisano s ciljem otkrivanja i ispravljanja historijskih falsifikata dragocjeno, neki od njih zaslužuju posebno mjesto u našoj naučnoj i kulturnoj povijesti.

Jedan od najznačajnijih istraživača bosanske prošlosti, naučnik s čijim ćemo se epohalnim rezultatima rada kao društvo tek baviti u godinama koje su ispred nas, jer to do sada nismo učinili, jeste historičar Ibrahim Pašić, autor nekoliko studija koje snažno osvjetljavaju bosansku daleku prošlost, prije svega predslavensku i srednjovjekovnu, kao što su u naučnom smislu revolucionarna djela Predslavenski korijeni Bošnjaka, Kulin i Prijezda i druga. Za kulturnu povijest Bosne i njenog naroda od ogromnog značaja, koji šira javnost još nije dovoljno spoznala, svakako je posljednje veliko Pašićevo naučno djelo, studija iz 2017. godine Od stećka do nišana.

Na osnovu analize svega što je o srednjovjekovnoj Bosni napisano, vlastitog terenskog istraživanja i detaljno obrađenih materijalnih dokaza, Pašić kroz naučnu sintezu daje krupne i duboko utemeljene odgovore na mnoga važna pitanja o bosanskom srednjovjekovlju, ali i o prirodnom kontinuitetu duhovnog i kulturnog naslijeđa Bosne kroz stoljeća.

U studiji Od stećka do nišana Ibrahim Pašić proučava odnos između srednjovjekovnih bosanskih nadgrobnih spomenika i bosanskih muslimanskih nišana, ukazujući na, kako sam kaže, “organsku i generičku vezu” između njih. Autor ove studije terenski je istražio 107 lokacija na kojima se jedna uz drugu nalaze nekropola stećaka i nekropola muslimanskih nišana, od kojih je na desetine ranije bilo potpuno neistraženo i nepoznato. Lokacije na kojima se jedni uz druge nalaze i bosanski stećci i bosanski nišani rasprostranjene su po cijeloj Bosni, od Krajine do istočne Hercegovine, načičkani su po brdima i dolinama, ali i uz same srednjovjekovne gradove Ključ, Vinac, Prusac, Dubrovnik, Gradac, Visoki, Hodidjed, Kom i druge.

Teško da se u regiji, pa i cijeloj Evropi može naći tako snažan i autentičan simbol kulture, tradicije i duhovnog života kakav je bosanski stećak, što potvrđuje i ona Krležina kako “samo Bosna ima spomenike kulture – stećke”. Iako stećke nauka proučava još od kraja 19. stoljeća, od Truhelke, Hangija, Mujezinovića, Bešlagića, Lovrenovića i drugih, nikada ranije ti “simboli Bosne” nisu tako precizno kulturološki objašnjeni kao kod Ibrahima Pašića, koji ovom studijom naučnoj i široj javnosti podastire čvrste dokaze da su stećci prije svega nadgrobni spomenici Bošnjana, pri čemu pojam Bošnjanin istovremeno podrazumijeva etnički identitet bosanskog čovjeka i njegovu pripadnost “vjeri bosanskoj”. Ova je naučna istina posebno značajna u vremenu pseudonaučnog definiranja stećka kao spomenika koji pripada i drugim kulturama na Balkanu – srpskoj, hrvatskoj i crnogorskoj – naročito nakon što se bosanski stećak 2016. godine (dakle godinu prije ove studije) našao na listi spomenika kulturne baštine kao zajedničko blago četiri susjedne države, pri čemu je zanemareno da se nekropole stećaka izvan Bosne i Hercegovine nalaze isključivo na onim područjima koja su nekada pripadala Bosni, odnosno koja su bili izložena snažnom utjecaju bosanske srednjovjekovne kulture i Crkve bosanske. A i danas se, od svih pronađenih nekropola stećaka, najmanje četiri petine nalaze unutar granica Bosne i Hercegovine.

Doduše, najnoviji pokušaj prisvajanja bosanskog stećka, kroz proces “zajedničkog” nominiranja na listu svjetske kulturne baštine, niti je prvi niti će biti posljednji jer je, kako Pašić naglašava u ovoj studiji, “srpsko i hrvatsko svojatanje Bosne i Hercegovine staro koliko i bosanskohercegovačka povijest”.

Druga nezaobilazna činjenica o bosanskim nadgrobnim spomenicima, a koju Pašić nepobitno dokazuje, jeste upravo organska veza između stećaka i prvih muslimanskih u Bosni nišana i bosanskih nišana uopće. Sam autor istražio je više od stotinu lokacija na kojima se bosanski stećci i muslimanski nišani nalaze jedni uz druge, nalikujući jedni na druge, kako po svojoj veličini, tako i po izgledu, pa čak i po samoj ornamentici.

Zanimljivo je da, recimo, veliki broj uspravnih stećaka nastaje od sredine 15. stoljeća, upravo po uzoru na muslimanske nišane. Osim po obliku, prvi nišani u Bosni liče na stećke i po veličini, orijentaciji i ukrasima. Također, brojnost zajedničkih nekropola u kojima jedni pored drugih leže stećci i nišani nedvosmisleno ukazuje na činjenicu da su Bošnjaci, uglavnom bosanski muslimani, u najvećoj mjeri potomci srednjovjekovnih Bošnjana jer su njihovi nadgrobni spomenici, kakvih nema u ostatku muslimanskog svijeta, u sebi sačuvali osobine srednjovjekovnih bosanskih stećaka.

Cjelokupan Pašićev rad, a ova studija posebno, naučno postavlja tezu koju više nije moguće osporiti da su Bošnjaci autohtoni starosjedioci Bosne i okolnih krajeva, a da došljaci i u Bosnu i u razum mogu biti samo oni koji naučne činjenice uporno negiraju.

PROČITAJTE I...

Njegova žrtva ostat će zabilježena kao veliki zalog konačnoj pobjedi kojom je 12. septembra 1994. godine prekinuta višednevna neprijateljska ofanziva i osujećen plan Ratka Mladića o razdvajanju Bihaćkog okruga na dva dijela

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Ivan Drljo 09.07.2019.

    Pa valjda je bilo stanovnistva koje nije prihvatilo
    Islam , sta je sa njima , izumrli valjda po vasoj teoriji. Sta je sa krizevima na nekim steccima
    slucajnost ? Osim toga ” bosanska crkva” je nestala
    prije dolaska Osmanlija i Islama. Zasto je Papa krunio neke Bosanske kraljeve ako nisu bili katolici.
    Tanka vam je teorija , pokusavate nategnut koliko se da , ili jednostavno izmislit.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!