fbpx

Šta se desilo Ronaldinhu

Uskoro će napuniti 40 godina i možda će provesti rođendan iza rešetaka. U međuvremenu, uvijek ima fudbal. Sa zatvorenicima je igrao na zatvorskom turniru. Postigao je pet golova i podijelio šest asistencija. Snimci majstorija već kruže internetom. Jer, kada se sve skloni ustranu, Dinho je i dalje Ronaldinho.

 

Iako je već odavno prestao igrati ozbiljan fudbal, Ronaldinho Gaúcho nikad nije izgubio auru idola koja ga je oduvijek okruživala, čak i u zatvoru u kojem se nalazi zbog sumnje da je falsificirao pasoš u Paragvaju. Iako je uhapšen, ne postoji navijač ili policajac koji se nije poželio fotografirati s njim. To hapšenje najmračnija je epizoda u desetljeću uspona i padova genija (39 godina) koji je obilježio jedno razdoblje u Barceloni.

Nakon što je sišao s pozornice u Milanu i najavio da će se vratiti i igrati u Brazilu 2011. godine, svi su mislili da će se to desiti u dresu jednog kluba. “Jako mi se sviđa ‘Gremio’, toliko da bih uz prepun stadion i navijače igrao besplatno. Ono što je važno jeste ljubav prema bojama”, obećao je 1999. godine. Međutim, izjave o vječnoj ljubavi ostale su samo floskule nakon što je potpisao za “Flamengo” po povratku u zemlju, unatoč činjenici da su pregovori s klubom iz Porto Alegrea već bili uznapredovali. Navijači mu nikad to nisu oprostili i njega i njegovog brata Roberta de Assisa Moreiru, također bivšeg fudbalera, tretiraju kao izdajnike.

Assis je preuzeo ulogu bratovog menadžera 2002. godine. Oduvijek je imao očinsku ulogu tokom Ronaldinhove karijere, koji je imao osam godina kada je izgubio oca. Upravo je brat više želio “Flamengo” umjesto “Gremija”. Njegovo vrijeme u Rio de Janeiru obilježeno je naslovom prvaka, ali i razuzdanim zabavama koje je organizirao u svom dvorcu.

Iznerviran kašnjenjem plaća, Assis je raskinuo ugovor s “Flamengom” i na kraju potpisao za “Atlético Mineiro”. Tamo je “desetka” postala glavni igrač brazilskog drugoligaša i kluba iz kojeg je otišao 2013. godine odigrati posljednju utakmicu za brazilsku reprezentaciju.

Već u padu karijere Ronaldinho je raskinuo ugovor s “Atléticom” i odlučio prihvatiti poziv “Querétara” iz Meksika, ali njegovo igranje tamo trajalo je samo jednu sezonu. Godine 2015. vratio se u brazilski fudbal, ovaj put u dresu “Fluminensea”.

Zamijenjen tokom meča, iznerviran zvižducima navijača, više nije uživao igrati. Nosio je dres samo devet puta i nije postigao pogodak. Nakon toga, proveo je dvije godine bez ikakvog profesionalnog angažmana i njegov brat Roberto najavio je oproštaj.

Od tada su javni nastupi ikone postali neobični. Počeo je sudjelovati u sponzorskim mečevima poput futsalskih turnira u Indiji, te glumio u najrazličitijim marketinškim spotovima, od rijalitija u Ujedinjenim Arapskim Emiratima do filma s Mikeom Tysonom. Također se upustio u svijet muzike, svoju drugu veliku strast, što je već pokazao za vrijeme svog boravka u Barceloni. Među snimkama se ističe Garra, protestna pjesma protiv korupcije.

Ipak, poslovni neuspjesi firmi bivšeg fudbalera počeli su stvarati glavobolju u porodici. U 2015. godini on i njegov brat osuđeni su na novčanu kazne od 1,57 miliona eura za ilegalnu gradnju u područjima čuvanog okoliša. Krajem 2018. godine oduzet mu je pasoš, a Ronaldinho se morao suočiti s još jednim postupkom, optužen je da je dio piramidalne prevare.

Iste godine kad mu je oduzeta putovnica Ronaldinho se pridružio brazilskoj konzervativnoj stranci i izrazio potporu kandidaturi sadašnjeg predsjednika Jaira Bolsonara, ali Assis je uvijek negirao namjeru da bivšeg fudbalera uvede u politiku, iako ga je 2019. godine vlada Bolsonara imenovala ambasadorom turizma.

Uskoro će napuniti 40 godina i možda će provesti rođendan iza rešetaka. U međuvremenu, uvijek ima fudbal. Sa zatvorenicima je igrao na zatvorskom turniru. Postigao je pet golova i podijelio šest asistencija. Snimci majstorija već kruže internetom. Jer, kada se sve skloni ustranu, Dinho je i dalje Ronaldinho.

Prethodni članak

Sujevjerni Simeone

PROČITAJTE I...

Nakon njegove smrti, Rolanda Garrosa u tenis dovodi njegov dobar prijatelj Emile Lesieur, koji je s njim igrao u ragbi timu na Stade Françaisu. U dogovoru s predsjednikom kluba Lesieur je predstavio prijedlog za izgradnju teniskog stadiona koji bi bio domaćin finala Davisovog kupa 1928. godine.

Prema tvrdnjama iz Fudbalskog saveza, pehar je mogao nestati tokom “požara i pljačkeˮ koju je 2013. godine počinila skupina ultrasa u sjedištu Saveza u Kairu. U to su vrijeme navijači Al-Ahlyja protestirali zbog oslobađajuće presude za 28 optuženih za ubistvo 72 navijača nakon meča odigranog u Port Saidu u februaru 2012. godine.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!