fbpx

Slijedi žestoka politička kampanja: SANDŽAK I JUNSKI PARLAMENTARNI I LOKALNI IZBORI

U Sandžaku je uvijek na sceni neka pošast. Sandžački Bošnjaci kontinuirano su na udaru pandemije. Ako nije virus političke netrpeljivosti, onda je u ofanzivi Covid-19. Razlika je jedino što virus Covid-19 ima ograničeno vremensko djelovanje, a virus političke netrpeljivosti i neprestanih gloženja ima trajni kontinuitet. Razlika je i u tome što je Covid-19 ubačen iz Kine, a nesloga i gloženje iz Beograda. Covid-19 ćemo nekako prevazići, a ovaj drugi i mnogo otporniji virus, po svemu sudeći, bit će trajna kob sandžačke regije

 

Piše: Esad RAHIĆ

Vanredno stanje zaustavilo je politički život i kampanju najvećeg dijela političkih stranaka u Republici Srbiji. Naravno, ovo je bila izvanredna prilika onim strankama i liderima koji su dio vladajuće strukture da svoju vladajuću poziciju i svakodnevno djelovanje s državničkih pozicija maksimalno eksploatiraju kao fenomenalnu platformu za nastavak političke kampanje samo u drugačijim, rekli bismo, kamufliranim formama. Spašavanje naroda od zla zvanog Covid-19 bila je jedinstvena i neponovljiva prilika za kontinuiranu promociju dežurnog i nezamjenjivog narodnog spasioca, izbavitelja i mesije. Naravno, tu priliku koristile su za vlastitu promociju i ostale stranke koje su dio aktuelne vladajuće oligarhije.

Oni koji nisu pripadali vladajućim strukturama bili su potpuno potisnuti sa srbijanske, pa i sandžačke političke i medijske scene. Svako prozivanje vladajuće garniture da na taj način zloupotrebljava nesreću i tragediju koja je snašla Republiku Srbiju dočekivano je kanonadom najpogrdnijih kvalifikacija i svrstavanjem u tabor neprijatelja naroda i države. U ratovima se uvijek izrodi sloj ratnih profitera, a u ratu protiv Covid-19 pojavio se sloj političkih profitera.

Aleksandar Vučić i SNS doveli su opoziciju do stanja političkog i psihološkog rastrojstva i istrebljenja. S druge strane, u okviru opozicionih stranaka nije se pojavilo nijedno novo lice s jakom harizmom i novim i svježim programskim idejama, koje bi moglo povući cijelu kompoziciju opozicionog bloka snažno naprijed. U pitanju su uglavnom stara i dobro poznata lica, od kojih su mnogi prije dolaska na vlast SNS-a obnašali veoma visoke partijske i državne funkcije. Mnogi od njih na ovaj ili onaj način vuku za sobom duži ili nešto kraći rep kompromitacije. Najveći tragičar i talac novonastale situacije jeste Demokratska stranka, koja se u međuvremenu raspala na više novih stranaka, a koja je ujedno i glavni i odgovorni krivac, čak i pomagač, u procesu nastanka SNS-a i njenog uspona prema vlasti. Kada se svojevremeno dio poslanika Srpske radikalne stranke odvojio od svoje stranke i formirao samostalnu poslaničku grupu na čelu s Tomislavom Nikolićem, Demokratska stranka ih je čak podsticala i pomagala u tome. Na tada opravdane zahtjeve radikala da odmetnuti poslanici moraju vratiti svojoj stranci poslaničke mandate, što je bilo u skladu s tadašnjim izbornim zakonom, vladajuća Demokratska stranka se oglušila, svjesno kršeći aktuelne zakonske odredbe, i iz potaje pomagala da novonastalo stanje ostane. Nisu tada bili svjesni da pomažu svog budućeg političkog dželata. Mislili su da naude Srpskoj radikalnoj stranci, a naudili su prije svega samim sebi. Kasnije je Aleksandar Vučić detronizirao svog bivšeg šefa Tomislava Nikolića i uspostavio čvrstu i apsolutnu kontrolu nad SNS-om. Nakon toga je potpuno zagospodario nad medijima i cjelokupnim državnim aparatom.

Sandžak se još jednom potvrdio kao zasebna regija sa svojim specifičnostima i u periodu od sredine marta do sredine maja ove godine. Svaki pokušaj promoviranja u Sandžaku beogradskog političkog i medijskog establišmenta završavao se tragično, s primjesama komičnog. Dolazak Vučića u Novi Pazar s medicinskom opremom, umjesto političkog i ličnog trijumfa, pretvorio se u nešto potpuno neočekivano. Povodom te posjete oglasio se na svom Facebooku tadašnji pomoćnik gradonačelnika Novog Pazara Emir Aščerić, inače kadar SDA Sandžaka, ocijenivši ovu posjetu Aleksandra Vučića, kojom prilikom je isporučeno Opštoj bolnici u Novom Pazaru 13 respiratora, kao ”zloupotrebu i brutalnu političku kampanju”. Uslijedila je ekspresna smjena Aščerića s funkcije koju je obnašao od 2017. godine od strane gradonačelnika Novog Pazara Nihata Biševca, uz obrazloženje da je Vučićeva posjeta “značila mnogo za Novi Pazar u ovim teškim trenucima”, a oni koji neće to da shvate “sigurno nisu dobronamjerni i samo žele da ovu veoma značajnu i dobru akciju omalovaže i iskoriste za svoje stranačke poene”.

Ova smjena, na zaprepaštenje svih aktera, dostići će neočekivano veliki publicitet i ogroman odjek. Mladi Aščerić je preko noći postao medijska i politička zvijezda, ne samo u Sandžaku već i u cijeloj Republici Srbiji i šire. Čak je dobio podršku i od dijela srpske opozicije. U političkom pogledu, ovaj potez Aščerića i njegova brzopotezna smjena za njega i njegovu stranku pokazali su se kao isplativa politička investicija. Aščerićev stav o političkom promoviranju učesnika ovog događaja u posrednom je smislu potvrdila i izjava predsjednika SPP-a Muamera Zukorlića, koji je i sam u ovom događaju uočio elemente političke promocije.

Ovo je jedini događaj u Vučićevom Covid-19 putešestviju po Srbiji koji je poprimio karakter kontraefekta.

Slično se dogodilo i s posjetom Novom Pazaru medijskog magnata Željka Mitrovića. Njegovo slijetanje helikopterom u krug novopazarske kasarne podiglo je ogromnu medijsku prašinu diljem Republike Srbije.

Čak je i Vojni sindikat Srbije javno pitao predsjednika Vučića ko je dozvolio vlasniku kompanije “Pink” Željku Mitroviću da 24. aprila privatnim helikopterom sleti u krug kasarne u Novom Pazaru, da se u kasarni neometano kreće i rukuje s pripadnicima vojske dijeleći im zaštitne maske, odnosno, ko je dao dozvolu civilnom licu da s civilnom letjelicom sleti u krug kasarne u kojoj važe posebna pravila pristupa, naročito u vanrednom stanju?!

Najtragikomičniji dio ovih posjeta bio je svakako onaj trenutak kada Vučić i Mitrović drže predavanja ljekarima o odlikama i načinu primjene dopremljene medicinske opreme.

Nakon što je ukinuto vanredno stanje u Republici Srbiji, nastavljena je predizborna kampanja. Svi su nastavili tamo gdje su stali. Tri vodeće sandžačke bošnjačke političke stranke nastavljaju svoju političku kampanju. Svako na svoj način i sa svojim očekivanjima. Najmanje što svaka od njih želi jeste da bar zadrži postojeće političke pozicije. Naravno, očekivanja sežu i dalje. Svaka od njih nastoji da u sandžačkim općinama pojača svoj utjecaj i eventualno preuzme vlast od svojih političkih protivnika. U nekim od sandžačkih općina situacija je skoro izvjesna, dok u drugim dostiže kulminaciju neizvjesnosti. Naročito su za bošnjačke stranke interesantne i značajne četiri sandžačke općine: Novi Pazar, Sjenica, Tutin i Prijepolje.

U Novom Pazaru uvjerljivi je favorit Sandžačka demokratska stranka, koja je i do sada predstavljala okosnicu vlasti u ovoj općini. Čak postoji realna mogućnost da ova stranka sama osvoji natpolovičnu većinu glasačkog tijela.

U općini Tutin već tri decenije u kontinuitetu neprikosnoveno vlast drži Stranka demokratske akcije Sandžaka. Iako je ova stranka i dalje favorit u ovoj općini, ipak, u međuvremenu su se dogodile izvjesne promjene koje mogu ugroziti situaciju da ova stranka uvijek osvaja natpolovičnu većinu glasačkog tijela. Veliki hendikep za SDA Sandžaka jeste tragični događaj od 12. oktobra 2017. godine, kada je u saobraćajnoj nesreći život izgubio neprikosnoveni politički lider tutinskog kraja rahmetli Šemsudin Kučević, inače potpredsjednik SDA Sandžaka. Prije nekoliko mjeseci, dvojica također veoma utjecajnih i uglednih bivših rukovodilaca SDA Sandžaka iz tutinskog kraja, Bajro Gegić i Esad Džudžo napustili su ovu stranku i osnovali grupu građana koja izlazi na predstojeće izbore, što će također unijeti nove impulse i sadržaje u izborne rezultate. Tutin je inače do sada bio glavni politički bastion SDA Sandžaka. Ne treba potcijeniti ni kadrovski ojačalu poziciju SPP-a u ovoj općini. Nema sumnje da će SDA Sandžaka opet biti najjača stranka u općini Tutin, ali je već pod velikim znakom pitanja da li će ona uspjeti i ovaj put da osvoji natpolovičnu većinu glasačkog tijela.

Svakako, najveća enigma na junskim izborima bit će općina Sjenica. Dosad je glavna politička poluga vlasti u ovoj općini bila u rukama SDA Sandžaka, koja je u koaliciji sa SPS-om i SDP-om vladala Sjenicom. U međuvremenu je značajno svoje političke pozicije ojačala SDP, a nije za potcjenjivanje niti politička snaga SPP-a. Aktuelnu vlast u Sjenici potresaju i afere koje se direktno odražavaju na političku poziciju sjeničkog ogranka SDA Sandžaka. U Sjenici su sve opcije i izborni rezultati mogući. Ono što je pouzdano, nakon izbora dogodit će se prekompozicija snage bošnjačkih političkih stranaka u ovoj općini.

U općini Prijepolje vodi se žestoka politička bitka oko učešća u općinskoj vlasti između SDP-a i SPP-a. Ono što će ostati isto je svakako činjenica da će sigurni koalicioni partner u vlasti biti SNS, ali je velika dilema ko će sa SNS-om biti drugi koalicioni partner. SDP ima realne šanse da na junskim izborima potisne SPP i da se nakon četverogodišnje pauze ponovo vrati na vlast.

Dakle, u Sandžaku slijedi žestoka politička kampanja i borba za glasačko tijelo. Vlast, ta magična i za političare najljepša i najslađa riječ, jeste pokretač i pogonsko gorivo cijelog ovog procesa.

Veliku medijsku prednost tokom kampanje imat će SDP i SPP. Ove dvije stranke imaju jake medijske platforme iza sebe na sandžačkom nivou.

SDA Sandžaka ima izlaznu strategiju, odnosno politički džoker koji vjerovatno u doglednoj budućnosti neće iskoristiti. Riječ je o mlađim kadrovima u SDA koji pokazuju političku britkost i nužni su u procesu pomlađivanja svake stranke, odnosno glasači vole vidjeti da neka stranka unosi novi život i perspektivu u svoje redove. No, informacija da je na listi SDA Sandžaka, uz nosioca dr. Sulejmana Ugljanina, ime mladog i perspektivnog političara Enisa Imamovića, govori da je došlo do pozitivnih promjena.

Kao što često čujemo u medijima da stanje u svijetu nakon epidemije Covid-19 neće više biti kao što je prije toga bilo, tako i stanje u Sandžaku nakon junskih izbora neće biti istovjetno kao prije izbora. Neki lideri i stranke opravdat će svoje postojanje, a drugima će ovi izbori biti uvertira u postepeno nestajanje s političke scene. Da li će sandžački Bošnjaci nakon ovih izbora biti bliže izlasku iz perioda političke adolescencije? Bojimo se da neće.

 

 

PROČITAJTE I...

HDZ je stranka desnog centra, unatoč svojim nacionalističkim korijenima i dijelu članstva, još od Sanadera nastoji se profilirati kao pristojnija evropska stranka centra, narodnjačke i demokršćanske provenijencije. Konačno, HDZ je na vlasti od 2015, a skretanje udesno bilo je karakteristika tih izbora jer je tada opasno u desni nacionalizam poljuljan HDZ na vlast kroz koalicijske aranžmane doveo opskurne ustašoidne marginalce. Već s dolaskom Plenkovića na čelo partije, godinu poslije, HDZ se vraća u mainstream, po uzoru na EPP, u desni centar, ali dubinski se ne mijenja i ostaje nacionalistički, što se posebno vidi u odnosu prema “jednakopravnosti Hrvata u BiH”. U ovom potonjem ne zaostaje niti SDP, samo je retorički nešto umjereniji

I zato, sve nas hrabri što se, uslijed masovnog širenja virusa korone među Bošnjacima u Sandžaku, na sarajevskoj Vijećnici emitira slika podrške, sandžačke zastave s ljiljanima i polumjesecom na kojoj piše “Jedno srce – jedan narod”. Dušmani laju i negoduju. Uzalud im je jer – sve dok je jednog srca, bit će i jednog naroda.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!