fbpx

SKUPŠTINA SRBIJE NE MOŽE BEZ RATNIH ZLOČINACA

U maju i junu 1992. godine brigada kojom je komandirao Andrić protjerala je bošnjačko stanovništvo iz više od dvadeset sela u općini Vlasenica. U martu naredne godine pripadnici brigade kojom je Andrić komandirao spalili su selo Gobelje u istoj općini.

Nakon što je ratni zločinac Vojislav Šešelj, koji je, iako haški osuđenik, bio šef poslaničke grupe Srpske radikalne stranke u Skupštini Srbije, ostao bez poslaničkog mjesta u najvišem zakonodavnom organu Srbije, “naslijedit” će ga Svetozar Andrić, general Vojske Republike Srpske i osnivač zloglasnog logora “Sušica” kod Vlasenice. Na tu funkciju izabran je kao član Predsjedništva Srpske narodne partije. Riječ je o partiji koja u svom stranačkom biltenu Glas naroda propagirala krilaticu “Kosovo je Srbija, Krim je Rusija”. Prije nego što mu je potvrđen mandat za narodnog poslanika, Andrić je bio višegodišnji zamjenik predsjednika općine Novi Beograd.

Podsjetimo, prije dvije godine Fond za humanitarno pravo (FHP) podnio je krivičnu prijavu Tužilaštvu za ratne zločine protiv tada zamjenika predsjednika Opštine Novi Beograd Svetozara Andrića, nekadašnjeg komandanta Birčanske brigade Vojske Republike Srpske, a kasnije i načelnika Štaba Drinskog korpusa VRS-a. Iz FHP-a navode da je Andrić kao komandant Birčanske brigade VRS-a, u čijoj su se zoni odgovornosti nalazile između ostalih i općine Vlasenica i Zvornik, 28. maja 1992. godine naredio “iseljavanje” bošnjačkog stanovništva iz Zvornika, što je za posljedicu imalo progon više od 10.000 Bošnjaka na prostor Malog Zvornika, Kalesije, sela Snagovo i Kula-Grada.

U maju i junu 1992. godine brigada kojom je komandirao Andrić protjerala je bošnjačko stanovništvo iz više od dvadeset sela u općini Vlasenica. U martu naredne godine pripadnici brigade kojom je Andrić komandirao spalili su selo Gobelje u istoj općini.

Ukazom tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića Andrić je 14. jula 1995. godine imenovan za načelnika Štaba Drinskog korpusa VRS, u vrijeme dok su još trajale masovne egzekucije srebreničkih Bošnjaka.

U periodu kad je protjerivano bošnjačko stanovništvo iz okoline Vlasenice, 31. maja 1992. godine Andrić je izdao naređenje o osnivanju logora “Sušica”. Logor je postojao sve do 30. septembra 1992. godine. U tom su periodu zatočenici boravili u nehumanim uvjetima – spavali su na betonu, dobijali po jedan dnevni obrok i nisu imali osnovne higijenske uvjete za život. Iz FHP-a su za srbijanski Danas u januaru naglasili da je većina ljudi svakodnevno prebijana, da su žene koje su bile zatvorene u logoru silovane, a oko 160 logoraša je ubijeno. Međutim, valja naglasiti da je tačan broj ubijenih u logoru “Sušica” još nepoznat.

Od kraja maja do oktobra 1992. godine približno 8.000 bošnjačkih civila iz Vlasenice i drugih istočnobosanskih mjesta bilo je sukcesivno zatočeno u hangarima logora “Sušica”. Broj zatočenika koji su u logoru boravili istovremeno obično se kretao između 300 i 500. Zbog velikog broja zatvorenika koji su istovremeno bili zatvoreni, objekti su bili ozbiljno pretrpani i uvjeti koji su vladali u logoru bili su izuzetno loši.

Andrić je u nekoliko navrata svjedočio pred Haškim tribunalom pokušavajući minimizirati svoju odgovornost za zločine, pa je za logor “Sušica” tvrdio da ga nije osnovao već “organizovao”, da nije naredio “iseljavanje” Bošnjaka iz Zvornika, već da su oni sami željeli otići, da nije naredio paljenje sela Gobelje, već da se “paljenje” odnosi na mjesto Paljevina, u kojem su se nalazili pripadnici Armije RBiH, te da je dužnost načelnika Štaba Drinskog korpusa preuzeo tek 8. augusta 1995. godine.

Pretresno vijeće Tribunala u predmetu “Karadžić” zaključilo je da je Andriću tokom svjedočenja “bilo u interesu da svoje lično učešće u događajima u Zvorniku minimizira, kao i da njegovo svjedočenje u tom pogledu karakterišu protivrječnosti, evazivnost i pokazatelji neiskrenosti”. /H. R./

PROČITAJTE I...

Mahir Dević, šef Kluba SDA u Skupštini KS, nakon usvajanja spomenutih zaključaka, izjavio je za Faktor da su usvojeni zaključci nezakoniti i da će Klub zastupnika SDA pokrenuti apelaciju prema Ustavnom sudu FBiH, jer smatraju da ovaj zaključak nije u skladu s Ustavom ni zakonskim propisima

z današnje perspektive, moglo bi se reći da se sabornici IZ mogu smatrati sretnim što Tandir nije potegao pride i svoje čekiće za meso kako bi svima u glavu utuvio bespogovornu poslušnost i poštovanje spram “profesora, doktora, muftije, predsednika, velikog vođe” i, srećom, nesuđenog reisa – Muamera Zukorlića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!