fbpx

Senahid ‘mjesto Senahida

Halilović tvrdi da je prvo izdanje Pravopisa manjkavo jer je nastalo u ratnim uvjetima i u okvirima koje je odredila jednonacionalna komisija, tj. komisija sastavljena od pripadnika bošnjačkog naroda. Nije jasno šta je Haliloviću sporno u toj činjenici jer su Bošnjaci ionako jedini narod u Bosni i Hercegovini koji prihvata bosanski jezik kao vlastiti i koji se njime svakodnevno koristi.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Nakon što je njegovo drugo, politizirano, izdanje Pravopisa bosanskog jezika naišlo na hladan prijem struke i gnušanje autentične bošnjačke javnosti, Senahid Halilović pokušava mu iznova priskrbiti legitimitet predstavljajući kritičare malicioznim, a kritike napadima na vlastitu ličnost. Međutim, u pokušaju da imputira neobjektivnost bilo kakvoj kritici, Halilović upravo pokazuje da je njegovo novi Pravopis duboko politički čin, nastao iz prizemnih i sasvim ličnih razloga i da uopće nije riječ o pravopisu bosanskog jezika nego prije mutantskog BHS-a.

Halilović tvrdi da je prvo izdanje Pravopisa manjkavo jer je nastalo u ratnim uvjetima i u okvirima koje je odredila jednonacionalna komisija, tj. komisija sastavljena od pripadnika bošnjačkog naroda. Nije jasno šta je Haliloviću sporno u toj činjenici jer su Bošnjaci ionako jedini narod u Bosni i Hercegovini koji prihvata bosanski jezik kao vlastiti i koji se njime svakodnevno koristi.

Halilović danas tvrdi da je imao zadnje namjere kada se svojevremeno prihvatio tog posla, predviđajući nova vremena, nove okolnosti i nove političke sponzore kako bi konačno mogao, kao što je to uradio u drugom izdanju, napraviti ono što stvarno misli i želi.

Opravdanja za neka svoja nova / stara rješenja Halilović upravo i traži u promijenjenim okolnostima, pa svoj revizionistički tretman glasa “h” legitimizira žalosnom činjenicu da taj glas uporno ignorira medijski dominantna manjina koja ima problem čak i s bošnjačkim nacionalnim imenom i koja se neprestano klati između prihvatanja naziva bosanski za jezik kojim govori i svoje višedecenijske odanosti srpsko-hrvatskom jeziku.

Halilovićeva objašnjenja za vlastite skandalozne postupke klize i u područje nadrealnog i tragikomičnog kada pokušava opravdati neke višestrukosti, naprimjer uvođenje riječi kava kao dubleta za riječ kahva tvrdnjom da, eto, neki njegovi poznanici kahvu nazivaju kavom?! Iz toga je sasvim jasno da Halilović pišući drugo izdanja Pravopisa nije imao u vidu jezičku praksu ogromne većine onih koji govore bosanski, dakle bošnjačkog naroda, već stečene navike određene identitarne manjine kojoj je ideološki i politički blizak, a čija je jezička praksa direktna posljedica kulturološkog nasilja bivših sistema.

Indikativno je i da je upravo ta dominantna manjina i najveći zagovaratelj postojanja tzv. zajedničkog jezika, a čiju je deklaraciju Halilović potpisao, te da ona sebe artikulira javno djelujući kroz političke stranke koje su svojevremeno napadale odluku Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo da rogobatnu kovanicu BHS korištenu za predmet maternjeg jezika zamijeni ispravnim nazivom bosanski jezik. Uostalom, i sam je profesor Halilović tada stao uz naziv BHS-a, a protiv odluke Ministarstva.

Upravo zbog svega nabrojanog, nije u domenu fantastičnog zamisliti hronologiju budućih izdanja Halilovićevog pravopisa kojim bi se eventualno zatvorio taj krug, ako ga Bog dovoljno dugo poživi i ako se za to steknu povoljni politički uvjeti: Pravopis BHS jezika, Pravopis zajedničkog jezika i Pravopis srpsko-hrvatskog jezika. Živi bili pa ne vidjeli!

PROČITAJTE I...

Ako pogledamo rezultate izbora za Kantonalnu skupštinu 2018. godine, imali smo oko 2.500 glasova više, dakle, kada saberemo glasove koje su dobile te dvije koalicije. Naravno, rezultat će puno zavisiti i od izlaznosti birača, puno će zavisti i od broja registriranih u inostranstvu. Na izborima 2018. svi smo išli samostalno, ovaj put kroz ove dvije koalicije ćemo, nadam se, dobiti većinu u Gradskom vijeću. S druge strane, imamo značajna četiri politička subjekta s hrvatskim predznakom prijavljena za izbore, ovaj put ne izlaze u okviru HNS-a, te očekujemo zanimljivu političku borbu za glasove građana Mostara, u kojoj će, uvjeren sam, pobijediti Koalicija za Mostar 2020.

U Konakovićevim istupima da se naslutiti pokušaj blefiranja i smekšavanja mogućih budućih “papaka” – a njih, sudeći po svemu, trenutno ipak neće naći u Stranci demokratske akcije. Zašto? Pa naprosto zato što su dovoljno zreli i razumni da uvide kako prolaze i neki ozbiljniji “SDA disidenti” u svojim političkim karijerama. O Čampari i ne govorimo, jer on je, barem u ovom trenutku, i dalje član SDA – makar njegovo ponašanje posljednjih mjeseci ličilo na “izlazak u ratama”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!