SDP na zanovljenim kliničkim aparatima

Ogrezao u propagandi koju provodi trenutni kantonalni režim u Sarajevu, Stojanović otvoreno i drsko poručuje da je glavni cilj kantonalnog režima kontrola utroška sredstava KCUS-a, tačnije mijenjanje svrhe doznačenih sredstava jer je takvo (inače sasvim diletantsko) uplitanje i prenamjena, kako sasvim ozbiljno Stojanović tvrdi, dužnost skupštinske većina koja zna bolje od menadžmenta KCUS-a kako i gdje trebaju takva sredstva ići.

 

Nakon što je Sebija Izetbegović reizabrana za generalnu direktoricu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), nije bilo političkih i medijskih reakcija na kakve smo do sada navikli. Barem ne onakvog intenziteta i ostrašćenosti kakvom se do sada tretirala Izetbegović u javnosti. Gotovo da se osjeti rezigniranost onih političkih snaga i njihovih medija koji kao da su shvatili da stalni pokušaji problematizacije mandata Sebije Izetbegović, a pogotovo njene kompromitacije na profesionalnom planu te kampanje demonizacije nje kao javne ličnosti, izazivaju kontraefekt i kod struke i kod laičke javnosti, te daju rezultate suprotne od onih priželjkivanih.

Nema dovoljno prostora niti da se nabroji kakvim je sve pritiscima, unutrašnjim sabotažama i medijskoj kampanji javnog linča bila izložena Izetbegović tokom svog prvog mandata. Iako se dijelom povod za te silne atake svakako nalazi u prezimenu koje nosi, ipak je osnovni razlog za višegodišnji progon bila njena namjera da reformira i na drugačije osnove postavi jedan u suštini zatvoreni, okoštali i samom sebi dovoljni sistem kakav je već decenijama bio KCUS.

Neminovno je da će se svako ko i pokuša dirnuti u to osinje gnijezdo, isparcelirano na brojne, gotovo pa lične feude kojima su suvereno vladale umišljene doktorske veličine, naći izložen bijesnim ubodima, i to uglavnom od mnogobrojnih trutova koji su se namnožili u zabrinjavajućem broju. Činjenica da se radi o doktorici prezimena Izetbegović takvima je poslužila da svoje protivljenje reformama stave u politički kontekst pa su jedni svoje neprofesionalizam i nerad sakrivali izmišljajući političke razloge, a drugi su opet pokušali politički kapitalizirati svoju ulogu “žrtve Sebijine čistke”.

Nije potrebno ni spominjati da su mnogobrojni, društveno neodgovorni, kantonalni politikusi objeručke prihvatili takav narativ te su od neizbježnih reformi zdravstvenog sektora napravili političko pitanje gdje se na reforme napadalo s političkog, a ne stručnog stajališta, radi čega su u suštini ponajviše trpjeli građani. Kako bilo, svaki od tih ostrašćenih, ali slabo argumentiranih napada na kraju je neslavno propao, a Sebija Izetbegović će na čelu najvećeg zdravstvenog kolektiva u Bosni i Hercegovini ostati do januara 2024. godine.

Ipak, iako znatno utihnuli, ovi napadi svakako neće prestati. To je potvrdio i nastup Igora Stojanovića, SDP-ovog zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo. Stojanović, do sada zapažen jedino po šovinističkom pokušaju da transparent s citatima rahmetli Alije Izetbegovića, koji su na fudbalskoj utakmici raširili navijači FK “Željezničar”, stavi u kontekst “bošnjačkog nacionalizma”, svojim izjavama samo je dodatno potvrdio da je većina napada na Sebiju Izetbegović koji dolaze iz kantonalnih skupštinskih klupa isključivo političke prirode.

Osim subjektivnih stavova o prvom mandatu Izetbegović, Stojanović se požalio kako nije uspio plan “frankenštajn-koalicije” u Kantonu Sarajevo da imenovanjem “svoja nova dva člana UO” KCUS-a pokušaju zaustaviti reizbor Izetbegovićke te je ponešto nebulozno izvalio kako “Sebija Izetbegović kao zastupnica u Parlamentu FBiH iz SDA nije izbor Kantona Sarajevo”. Nije baš najjasnije šta ova Stojanovićeva glasno izrečena polumisao znači, no zanimljivo je da Stojanović, koji je na izborima dobio 2.292 glasa, negira legitimitet Izetbegovićki, koja je dobila rekordnih 13.217 glasova, broj koji je gotovo potpuno jednak broju od 13.712, a što je zbir glasova koje su zajedno dobili ama baš svi SDP-ovi kandidati za Parlament FBiH iz izborne jedinice 11.

Također, nije jasno kako i od kada općine Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Vogošća i Ilijaš, a koje sačinjavaju izbornu jedinicu 11, nisu Kanton Sarajevo? Ili je možda Sarajevo samo tamo gdje žive glasači SDP-a, baš kao što je rad KCUS-a zadovoljavajući jedino ako su mu na čelu SDP-ovi kadrovi i “guzonjini sinovi”?

Ogrezao u propagandi koju provodi trenutni kantonalni režim u Sarajevu, Stojanović otvoreno i drsko poručuje da je glavni cilj kantonalnog režima kontrola utroška sredstava KCUS-a, tačnije mijenjanje svrhe doznačenih sredstava jer je takvo (inače sasvim diletantsko) uplitanje i prenamjena, kako sasvim ozbiljno Stojanović tvrdi, dužnost skupštinske većina koja zna bolje od menadžmenta KCUS-a kako i gdje trebaju takva sredstva ići.

Nevjerovatno je da ovakve izjave kojima se brutalno ponižava jedna društveno i civilizacijski izuzetno važna struka i zvanje nauštrb politike, gdje jedan priučeni politikus glasno i drsko tvrdi da on i njegovo društvance iz skupštinskih klupa znaju bolje i više od stručnjaka i profesionalaca koji vode KCUS, nisu naišle na glasne osude od onih zdravstvenih radnika koji možda podržavaju kantonalnu vladu ili se ne slažu sa Sebijom Izetbegović. Ovo je udar na čitavu ljekarsku profesiju, i to vrlo opasan udar koji predstavlja svojevrstan presedan u kontekstu odnosa jednog nivoa vlasti prema zdravstvu. Šta je sljedeće, iz Skupštine KS će dijagnosticirati, izdavati nalaze, propisivati lijekove, vršiti operativne zahvate?

Nakon ovakvog neviđenog bezobrazluka, Stojanović, član SDP-a, stranke koja je u stanju dekompozicije i bankrota, potpunog raspada i rasula, uspio je da ispadne i ponešto humorističan izjavom da će kantonalna politička himera trpjeti Izetbegovićku sve dok “šestorka ne pobijedi i ne preuzme vlast na nivou Federacije BiH”. Duhovito! Čitav ovaj Stojanovićev nastup u suštini samo potvrđuje da će se od uobičajenih sabotera nastaviti s uobičajenim subverzijama i sabotažama prema KCUS-u, i to isključivo radi političkih razloga. A što će ponajviše obični građani ispaštati radi takve politike, kantonalni režim očigledno nije briga. /R. S./

PROČITAJTE I...

U pismu upućenom načelniku Bjelopoljskog okruga 21. maja 1924. godine Jusuf Mehonić veli: “I tako, s Božijom pomoći, jedanaest godina borim se uz prkos neprijatelju, najprije (protiv) Crne Gore, pa protiv Nesretnog Švabe, pa protiv vas, evo pet godina. Što ste znali i umjeli marifetluka kurisali ste (preduzeli), i sa novcem, i sa patrolama, i sa špijunima – da nas smirite, i nije vam dao Bog”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!