fbpx

SANDŽAK U ZEMLJI ČUDA

Aprilski izbori, kako parlamentarni, tako i lokalni, u Sandžaku će riješiti mnoge nedoumice i pokazat će stvarnu snagu triju najjačih političkih stranaka u Sandžaku i stvarni rejting triju najutjecajnijih sandžačkih političkih lidera

Piše: Esad RAHIĆ

Aprilski lokalni i parlamentarni izbori u Republici Srbiji imaju i svoju posebnu sandžačku storiju. Tri sandžačke bošnjačke stranke: SDA Sandžaka, Sandžačka demokratska partija i Stranka pravde i pomirenja i tri partijska lidera Sulejman Ugljanin, Rasim Ljajić i Muamer Zukorlić spremaju se za aprilski izborni Gazimestan.

Borbe se vode na dvjema geografskim destinacijama: borba za pozicije u Sandžaku i borba za pozicije u Beogradu. Što se tiče Sandžaka, u prethodnom četverogodišnjem periodu sva tri sandžačka lidera držala su kao svoj feudalni posjed po dio ove regije, i to Sulejman Ugljanin Tutin i Sjenicu, Rasim Ljajić Novi Pazar, a Muamer Zukorlić Prijepolje. Ambicije svakog od njih narasle su i, naravno, rado bi prigrabili onu općinu koja do sada nije bila njihova. Predizborna kampanja u Sandžaku već je u toku, pri čemu u dosadašnjem toku kampanje naročito veliku agilnost pokazuje SDP. SPP je zasad aktivna u dijaspori, dok SDA Sandžaka još nema neke zapaženije predizborne aktivnosti niti u Sandžaku niti u dijaspori, što ne znači da ih u budućnosti neće biti.

Pozornost birača izazvao je iznenadni poziv i prijedlog lidera SPP-a Muamera Zukorlića da na republičkim parlamentarnim izborima sve tri bošnjačke sandžačke stranke formiraju jednu zajedničku listu i da na taj način svi bošnjački glasovi završe na jednom mjestu, kako bi se osvojio maksimalan broj poslaničkih mjesta koji bi uživao respekt u republičkom parlamentu.

Zukorlić je unaprijed znao da je ova inicijativa osuđena na neuspjeh. Ali samo njeno pokretanje nije bilo besmisleno i necjelishodno. Zukorlić zna da svaki poziv na jedinstvo sandžačkih političkih faktora ima snažno emotivno pokriće u srcima sandžačkih Bošnjaka, koji već godinama i decenijama žele da do toga dođe. Drugo, to je potez koji u svakom slučaju ne škodi, a čim ne škodi, onda je sigurno od neke koristi. Nakon ovog, on može da kaže biračkom tijelu: “Evo, ja sam pozivao na jedinstvo i na zajednički nastup na aprilskim izborima, ali oni neće. Prema tome, svu odgovornost za nastavak nejedinstvene i razuđene politike sandžačkih Bošnjaka ne snosim ja, već oni drugi.”

Reakcije na ovu inicijativu uglavnom su protekle u duhu otvorene sumnje u iskreni nijet predlagača i inicijatora ove ideje. Ljajić, poznat po svojoj umjerenosti i opreznosti, reagirao je s izjavom da su njemu i njegovoj partiji prioritetni pregovori o zajedničkom nastupu na parlamentarnim izborima s vladajućom SNS, a ako ovi razgovori i pregovori dožive fijasko, razmotrit će i druge opcije. Ugljanin je znatno burnije reagirao, da bi u naknadnim izjavama zatražio od Zukorlića da bilo kakvo razmatranje o zajedničkom nastupu i zajedničkoj listi na republičkim parlamentarnim izborima dolazi u obzir tek nakon što se Zukorlić izvini za sve uvrede iz prethodnog perioda i ako opovrgne i demantira izjave da je SDA Sandžaka bila umiješana u naoružavanje sandžačkih Bošnjaka devedesetih godina, pri čemu je spomenuta cifra od više hiljada pušaka. Zukorlić je potom izrazio navodnu spremnost da se izvini, uz zadršku da izjave koje je davao imaju pokriće u realnim činjenicama iz tog perioda.

Sve u svemu, po starom sandžačkom političkom običaju, sve se završilo u duhu narodne poslovice: Tresla se gora, rodio se miš. Svako je nastavio svojim putem i sve je ostalo po starom.

U međuvremenu su događaji spontano išli svojim tokom. Ipak, neke zagonetne nepoznanice dobile su svoj epilog. Ljajićeva SDPS definitivno se ponovo udomila i skrasila na zajedničkoj listi SNS‑a, dobivši 9 poslaničkih mjesta, i na taj način osigurala je svoj daljnji opstanak i boravak u republičkom parlamentu, a po svemu sudeći i u Vladi Republike Srbije. Jedina novina u tom pogledu svakako je činjenica da je na prethodnim izborima ova stranka imala na zajedničkoj listi 10 poslaničkih mjesta i da je svojevremeno Rasim Ljajić bio pod rednim brojem dva na listi, a sada ga na listi uopće nema. To izaziva logična potpitanja: Da li Ljajić ostaje dosljedan u ranijim, nekoliko puta ponovljenim izjavama da više neće biti ministar u narednoj vladi, ali da će se i dalje aktivno baviti politikom? S druge strane, da bi neko bio ministar u Vladi Republike Srbije, nije neophodno da bude poslanik u republičkom parlamentu. Konačan odgovor na ovu dilemu dat će period nakon izbora, kada će biti konstituirana nova Vlada Republike Srbije.

Nakon ovoga, još je jedna nedoumica otklonjena. Koalicioni partner SNS-a, Zukorlićeva SPP, nije na zajedničkoj listi SNS-a, čime je Vučić javno, jasno i decidno dao do znanja svima da u Sandžaku prije svega računa na saradnju s Ljajićem, koji mu i dalje ostaje prevashodni politički partner, naglasivši pri tom da se radi o političaru koji je jako popularan i uvažen kako u Novom Pazaru, tako i u Beogradu.

Na taj je način Zukorlićeva SPP nastavila vlastito traganje za svoje mjesto pod političkim nebom Srbije, našavši ga u koaliciji s manjinskom partijom Makedonaca nastanjenih u Vojvodini. Naravno, njegova ambicija da ostane blizak Vučiću i nakon ovih izbora nije prestala. On i dalje javno i otvoreno podržava Vučića i njegovu politiku i računa da će on i njegovi ljudi naći svoje mjesto i u budućoj Vladi Republike Srbije.

Ugljanin, za razliku od Ljajića i Zukorlića, nema slične ambicije. On ne pledira, bar ne u zvaničnim izjavama, da bude koalicioni partner vladajuće SNS i zasad ima oštar i kritički verbalni kurs u javnim nastupima prema Vučiću i SNS-u. Ali politika je čudo. Na prethodnim izborima za predsjednika Republike Srbije aprila 2017. godine, na zaprepašćenje čitave javnosti, Vučić je dobio u općinama u kojima je SDA Sandžaka na vlasti, odnosno u Sjenici i Tutinu, najviše glasova u cijeloj Republici Srbiji, odnosno preko 90 posto glasova.

Neki događaji, naizgled lokalnog karaktera, veoma bitno utječu na izbornu volju sandžačkih Bošnjaka. Događaj koji je uzbudio strasti i izazvao ogromno negodovanje većeg dijela građana svakako je rušenje berbernice u centru grada, u neposrednoj blizini Arap džamije, čiji je vlasnik već 50 godina porodica Dugopoljac.

Iako je spor oko ovog objekta već bio predmet sudskog razmatranja, Islamska zajednica u Srbiji, tvrdeći da je objekt na vakufskoj zemlji, a istovremeno plašeći se da će taj spor biti riješen u korist Ramiza Dugopoljca, u ranim jutarnjim časovima 23. februara ove godine odlučila je da spornu situaciju riješi intervencijom bagera u njihovoj svojini.

Islamska zajednica u Srbiji najprije se oglasila saopćenjem da uopće ne znaju kako je došlo do rušenja berbernice. Zatim su elektronski mediji bliski Islamskoj zajednici prenijeli vijest da je automobil udario u berbernicu, što je izazvalo njeno rušenje. Nakon što su se na društvenim mrežama pojedinačno javljali građani i spominjali sporne snimke nadzornih kamera u Ulici Prvi maj, Islamska zajednica izašla je s javnim stavom da je bager građevinske službe Islamske zajednice prolazio i slučajno udario u radnju Ramiza Dugopoljca. Ovakvo zvanično saopćenje Islamske zajednice da je navodno bager slučajno i nenamjerno udario u berbernicu izazvalo je ogromno negodovanje i revolt kod građana koji su se počeli protestno okupljati ispred porušene berbernice. Nakon ovakve reakcije javnosti, zvaničnici Islamske zajednice priznali su istinu i jasno izjavili da su službenici “građevinske službe” Islamske zajednice namjerno srušili berbernicu Ramiza Dugopoljca zato što je Islamska zajednica načula da će izgubiti sudski spor i prava nad objektom i zemljištem. Na snimku koji se kasnije pojavio jasno se vidjelo da su, osim bageriste, čiji je identitet u međuvremenu policija utvrdila, još trojica ljudi učestvovala u logističkoj podršci.

Iako se zvanično ne nalazi na funkciji muftije, oči sandžačke javnosti bile su uprte u Muamera Zukorlića, koga su javno prozivali i članovi porodice Ramiza Dugopoljca. Zukorlić se naravno branio da on već nekoliko godina nije čelnik Islamske zajednice, već da tu funkciju obnaša Mevlud ef. Dudić. Ali sandžački Bošnjaci imaju svoj način razmišljanja i rezoniranja o stvarnom stanju stvari i hijerarhije u Islamskoj zajednici, što je sve skupa ostavilo i bitne posljedice na aktuelni politički rejting SPP-a u Sandžaku i šire.

Našavši se u vrlo nelagodnoj situaciji, Zukorlić je u narednim javnim nastupima izražavao žaljenje zbog ovog događaja, apelirao na Islamsku zajednicu da iznađe rješenje koje će zadovoljiti i njih i porodicu Dugopoljac. Islamska zajednica je potom izašla s prijedlogom da se njima dozvoli da potpuno uklone berbernicu, na čijem će mjestu podići novi objekt u okviru kojeg će pod vrlo povoljnom kirijom dozvoliti Ramizu Dugopoljcu da nastavi sa svojom djelatnošću. Čak se spominjalo da će porodica Dugopoljac, koju oni i cijeli grad veoma cijeni, na ovaj način učiniti jedan human gest i biti i u bogougodnoj ulozi vakifa. U međuvremenu je Ramiz Dugopoljac o ovim događajima obavijestio i reisul-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseina ef. Kavazovića, koji mu je uskoro odgovorio i zatražio i od sandžačkog muftije Mevluda ef. Dudića i gradonačelnika Novog Pazara Nihada Biševca da preduzmu sve što je u njihovoj moći kako bi se ovaj nemili slučaj pozitivno riješio.

Krajnji epilog za sada jeste da Ramiz Dugopoljac želi da se ovaj spor riješi sudskom odlukom i da u skladu s njom bude riješeno pitanje statusa njegove berbernice. Zukorlić je u međuvremenu izašao s još jednim prijedlogom, da gradske vlasti u Novom Pazaru poklone Ramizu Dugopoljcu građevinsku parcelu, a on će preko donatora osigurati novčana sredstva da se izgradi i opremi nova berbernica.

Uskoro se na ovoj nemili slučaj nadovezala još jedna neprijatna situacija u ovom predizbornom periodu. U OŠ “Avdo Međedović” u Novom Pazaru, koju je Bošnjačko nacionalno vijeće proglasilo za školu od posebnog nacionalnog značaja i u kojoj svi učenici pohađaju nastavu na bosanskom jeziku, nakon dva puta ponovljene procedure, za izbor novog direktora škole (jer dotadašnji direktor škole odlazi u penziju), na kojima je oba puta pobijedio kandidat Zahir Gudžević, nastavnik matematike u toj školi, ministar prosvjete Republike Srbije Mladen Šarčević je, na iznenađenje čitave javnosti, za vršioca dužnosti direktora za period od šest mjeseci izabrao nastavnika fizike Safeta Smailovića, koji nije radnik ove škole i koji je važan partijski funkcioner u Zukorlićevom SPP-u. Ovo je izazvalo otpor kod roditelja, zaposlenih i od Bošnjačkog nacionalnog vijeća, čija je pravna služba podnijela krivičnu prijavu protiv ministra prosvjete, zbog, kako oni tvrde, drastičnog kršenja zakona. Podnošenje krivične prijave protiv ministra prosvjete najavio je i Školski odbor ove škole. Roditelji i zaposleni ne dozvoljavaju novoimenovanom vršiocu dužnosti direktora škole da uđe u školski objekt i preuzme dužnost, što opet na svoj način ima političke reperkusije koje na određen način utječu na raspoloženje bošnjačkog glasačkog tijela u Sandžaku.

Dok se u Novom Pazaru očekuje da će pobjednik na izborima biti Ljajićeva SDP, koja kao nikada do sada ima šansu da sama osvoji preko polovinu potencijalnih glasova, i dok je u Tutinu opet najvjerovatniji favorit SDA Sandžaka, veoma ozbiljna borba za promjene u vladajućoj oligarhiji bit će u Sjenici i Prijepolju. Ono što je izvjesno u ovim dvjema općinama jeste da će dio vladajuće koalicije u Prijepolju sigurno biti SNS, a u Sjenici SPS. Ali velika je borba među bošnjačkim strankama ko će biti njihovi koalicioni partneri. U Prijepolju u prethodnom četverogodišnjem periodu vlast su držali SNS i SPP, a u Sjenici SDA Sandžaka, SPS i kasnije pridružena SDP. Sandžačka demokratska partija u ovim dvama gradovima ulazi u predizbornu kampanju s veoma velikim ambicijama i težnjama. Oni se nadaju da će bošnjačko glasačko tijelo ovdje dati znatno više glasova njima nego prije četiri godine i da mogu poremetiti na taj način i izmijeniti sastav i snagu vladajućih koalicija. Naravno, SDA Sandžaka u Sjenici i SPP u Prijepolju olahko se ne predaju i borit će se svim snagama da ostanu na vlasti u ovim općinama.

Sve u svemu, aprilski izbori, kako parlamentarni, tako i lokalni, u Sandžaku će riješiti mnoge nedoumice i pokazat će stvarnu snagu triju najjačih političkih stranki u Sandžaku i stvarni rejting triju najutjecajnijih sandžačkih političkih lidera.

Ono što je sigurno, nekim strankama i nekim liderima nakon aprilskih izbora bit će sigurno bolji status nego do sada, a da li će i građanima Sandžaka biti bolje, pokazat će naredni četverogodišnji period.

 

PROČITAJTE I...

Kad je rulja zatražila ime, stariji brat je lagao rekavši da je "Raju",  uobičajeno hinduističko ime. Ali mlađi brat je popustio i rekao istinu. Zatim, "tražili su da mi otkopčaju gaće", prisjetio se Nizamuddin. Provjera da li su muškarci obrezani postala je zaštitni znak hinduističkih mafijaša koji žele identificirati muslimane prije nego što ih napadnu. Nizamuddin je odbio, ali bilo je prekasno.

Napadna histeričnost i otvoreno politikantstvo tolike su i takve neprijatne frekvencije da se čini kako mnogi žale što na prostoru Sarajeva i Federacije nema većeg broja oboljelih kako bi onda za takvu situaciju mogli optuživati trenutnu vlast i prikazivati je nesposobnom i nedoraslom situaciji. Morbidno, odvratno i dušmanski

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Sledi vam 18.03.2020.

    Krivicna prijava

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!