Salonski humanizam i fašizam salonaca

Upravo ovakav salonski snobizam prema vlastitom narodu, ovakvo etiketiranje običnog čovjeka od metropolskih patricija i umišljenih moralnih veličina, ovakvo odsustvo empatije i saosjećanja s vlastitim sugrađanima i sunarodnjacima, bili oni u Sarajevu ili Krajini, a kakvo su pokazali Vele i Mustafić, jedan je od razloga zašto danas u Evropi svakim danom zamire liberalizam, a jača najekstremnija desnica.

 

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Visokoumno moraliziranje izdaleka, olahko baratanje teškim terminima i etiketama te sasvim neprikladna i nepristojna poređenja bile su i ostale karakteristike onoga što bi kod nas voljelo da se naziva građanskom i društvenom elitom.

Upravo je to slučaj sa salonskim samoproglašenim antifašistima poput Faruka Vela ili Dine Mustafića, koji zaštićeni kao bijeli medvjedi i ušuškani ispred televizora iz strogog centra glavnog grada signaliziraju vlastitu moralnu superiornost nad građanima Bosne i Hercegovine koji muku muče s ogromnom navalom ilegalnih migranata u njihove lokalne sredine.

Nema sumnje da su neke od scena iz Bihaća, poput zaustavljanja vozova i autobusa da bi se iz njih izbacili i prema Sarajevu vratili migranti, bile uznemirujuće i sa zakonske i moralne strane nedopustive, ali Veleovo baratanje teškim terminima i etiketama poput fašizma i njegovo dovođenje u pitanje merhametluka i humanizma običnog naroda, kao i Mustafićevo poređenje takvih scena s vremenima kada su, kako kaže, drugi to činili Bošnjacima, pri čemu se valjda referira na godišnjicu masakra šesnaest Bošnjaka iz Sjeverina, nisu samo krajnje neprimjerena nego i duboko uvredljiva i sasvim idiotska.

Građani Krajine već skoro godinu pokazuju nezapamćen merhametluk i humanizam prema migrantima i najmanje od svega što su zaslužili jeste da im sada, kada je situacija postala neizdrživa, dociraju salonski humanisti iz svojih tornjeva od slonovače, a koji su inače najglasniji u negodovanju i kuknjavi kada i ako im nešto poremeti vlastitu idilu.

Da ne spominjemo da građani nisu pretraživali autobuse, ma koliko taj čin bio uznemirujući i neprihvatljiv, tražeći migrante da bi ih izvodili, mučili i prebijali do smrti, kako se to desilo Bošnjacima Sjeverina, već da bi ih vratili ondje odakle su sjeli u te autobuse.

Upravo ovakav salonski snobizam prema vlastitom narodu, ovakvo etiketiranje običnog čovjeka od metropolskih patricija i umišljenih moralnih veličina, ovakvo odsustvo empatije i saosjećanja s vlastitim sugrađanima i sunarodnjacima, bili oni u Sarajevu ili Krajini, a kakvo su pokazali Vele i Mustafić, jedan je od razloga zašto danas u Evropi svakim danom zamire liberalizam, a jača najekstremnija desnica.

Narodne mase site su izoliranih elitista koji bi da budu liberalni, humani i kozmopoliti preko leđa običnog čovjeka kojeg će, ako se pobuni zbog takvog tretmana, etiketirati nehumanim, fašistom ili zločincem.

PROČITAJTE I...

“Sarajevo i Tirana mnogo su slični po ljudima koji u njima žive, slične su naše džamije, zajednička osmanska prošlost i još mnogo toga. Ovo je knjiga o razumijevanju Bosne i bošnjačkog pitanja od jednog Albanca. Kontinuirano sam tokom proteklih petnaest godina, od 2003. do 2018, objavljivao političke analize kao osvrt na bošnjačko pitanje”

“Merhamet” je, dijeleći tokom svoje historije sudbinu bošnjačkog naroda, djelujući kroz četiri različite države, odnosno državna ustrojstva, preživio brojne političke, ekonomske, društvene turbulencije i ratove, pa će preživjeti i napade zlonamjernih pojedinaca. Naš nijet i naša misija isuviše su značajni da nas takva podmetanja i prepreke mogu skrenuti s puta dobročinstva koji je započet daleke 1913. godine, a koji su trasirali naši preci, tada najznamenitiji Bošnjaci, među kojima su bili i prvi predsjednik “Merhameta” dr. Mehmed Spaho i veliki reis Džemaludin ef. Čaušević, a kasnije i naš rehmetli predsjednik Alija Izetbegović

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!