fbpx

Robovi Mauritanije

Službeni mauritanijski diskurs ropstvo demantira, ali u stvarnosti se s vremena na vrijeme pojavi kakav novi slučaj koji dospije do sudova, ponavljajući uvijek istu shemu: bijeli poslodavac s nedokumentiranim haratinima koji žive i rade u njegovoj službi.

 

Ropstvo, stigma koja prati Mauritaniju gotovo od osamostaljenja, danas tamo postoji na nekoliko načina. Okovi se više ne koriste i nema tržnica robova kao prije dva stoljeća, ali sve poslove omražene u društvu obavljaju “haratini”, djeca i unuci robova. Bili muškarci ili žene, oni su čuvari, kočijaši, radnici na deponijama smeća…

Ti su poslovi i dalje u rukama ove etničke skupine, čije ime znači “oslobođeni” jer potječu od bivših robova. “Haratini” su crne rase, arapskog jezika i kulture i u tom se smislu razlikuju od Afrikanaca s juga Mauritanije, koji imaju svoje jezike srodne onima iz Senegala.

U nedostatku pouzdanih statistika, vjeruje se da “haratini” predstavljaju, s postotkom između jedne trećine i polovice, većinu stanovništva u Mauritaniji, da ih ima više od Afrikanaca i arapsko‑berberske elite nazvanih beidán (bijelo) na lokalnom jeziku.

Službeni mauritanijski diskurs ropstvo demantira, ali u stvarnosti se s vremena na vrijeme pojavi kakav novi slučaj koji dospije do sudova, ponavljajući uvijek istu shemu: bijeli poslodavac s nedokumentiranim haratinima koji žive i rade u njegovoj službi.

To su robovi koje u Mauritaniji svi prepoznaju kao takve i oni dijele tri značajke. Siromaštvo, nepismenost i nedostatak dokumenata.

Advokat El Id Mohamed M’barek, predsjednik Manifesta za politička, ekonomska i socijalna prava Haratina, kaže za agenciju “Efe” da bi Mauritanija trebala transparentnom istragom utvrditi stvarno stanje, posebno u najugroženijim regijama zemlje.

Država, nastavlja on, također ima obavezu stvoriti sistem koji će prepoznati žrtve ropstva, jer će u suprotnom ti ljudi prenijeti svoj status na djecu i unuke.

M’barek je svjestan da ponekad ropstvo održavaju i sami haratini. Suočeni sa siromaštvom, šalju svoju djecu da odmalena zarađuju za hljeb. “Kako onda da ta djeca idu u školu?”, ogorčeno će. M’barek pojašnjava da je mauritanijsko zakonodavstvo, koje od 2007. godine definira ropstvo kao zločin protiv čovječnosti, “jedno od najboljih na svijetu, ali ga ne primjenjuje”.

Iako su osnovana tri specijalizirana suda za rješavanje slučajeva ropstva, na njih dolaze samo slučajevi povezani s krijumčarenjem droge.

PROČITAJTE I...

Bjeloruski čelnik je 16. marta izjavio da bi, umjesto što brinu o virusu, ljudi trebali raditi na poljima. "Evo, rad na traktoru če sviju izliječiti. Polja liječe sve." 'Ostali' lijekovi "za Covid-19 o kojima se šalio su visoke temperature karakteristične za saunu i dezinfekcijska svojstva alkohola.

Zbog činjenice da danas nismo u stanju živjeti s virusom kao svakodnevicom, a što bi praktično značilo živjeti u uvjetima 19. stoljeća, morat ćemo živjeti u uvjetima 20. stoljeća, tačnije s granicama, restrikcijama i redukcijom životnog standarda. U suštini, svjedočimo povratku u svijet kakav znamo iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!