Robovi Mauritanije

Službeni mauritanijski diskurs ropstvo demantira, ali u stvarnosti se s vremena na vrijeme pojavi kakav novi slučaj koji dospije do sudova, ponavljajući uvijek istu shemu: bijeli poslodavac s nedokumentiranim haratinima koji žive i rade u njegovoj službi.

 

Ropstvo, stigma koja prati Mauritaniju gotovo od osamostaljenja, danas tamo postoji na nekoliko načina. Okovi se više ne koriste i nema tržnica robova kao prije dva stoljeća, ali sve poslove omražene u društvu obavljaju “haratini”, djeca i unuci robova. Bili muškarci ili žene, oni su čuvari, kočijaši, radnici na deponijama smeća…

Ti su poslovi i dalje u rukama ove etničke skupine, čije ime znači “oslobođeni” jer potječu od bivših robova. “Haratini” su crne rase, arapskog jezika i kulture i u tom se smislu razlikuju od Afrikanaca s juga Mauritanije, koji imaju svoje jezike srodne onima iz Senegala.

U nedostatku pouzdanih statistika, vjeruje se da “haratini” predstavljaju, s postotkom između jedne trećine i polovice, većinu stanovništva u Mauritaniji, da ih ima više od Afrikanaca i arapsko‑berberske elite nazvanih beidán (bijelo) na lokalnom jeziku.

Službeni mauritanijski diskurs ropstvo demantira, ali u stvarnosti se s vremena na vrijeme pojavi kakav novi slučaj koji dospije do sudova, ponavljajući uvijek istu shemu: bijeli poslodavac s nedokumentiranim haratinima koji žive i rade u njegovoj službi.

To su robovi koje u Mauritaniji svi prepoznaju kao takve i oni dijele tri značajke. Siromaštvo, nepismenost i nedostatak dokumenata.

Advokat El Id Mohamed M’barek, predsjednik Manifesta za politička, ekonomska i socijalna prava Haratina, kaže za agenciju “Efe” da bi Mauritanija trebala transparentnom istragom utvrditi stvarno stanje, posebno u najugroženijim regijama zemlje.

Država, nastavlja on, također ima obavezu stvoriti sistem koji će prepoznati žrtve ropstva, jer će u suprotnom ti ljudi prenijeti svoj status na djecu i unuke.

M’barek je svjestan da ponekad ropstvo održavaju i sami haratini. Suočeni sa siromaštvom, šalju svoju djecu da odmalena zarađuju za hljeb. “Kako onda da ta djeca idu u školu?”, ogorčeno će. M’barek pojašnjava da je mauritanijsko zakonodavstvo, koje od 2007. godine definira ropstvo kao zločin protiv čovječnosti, “jedno od najboljih na svijetu, ali ga ne primjenjuje”.

Iako su osnovana tri specijalizirana suda za rješavanje slučajeva ropstva, na njih dolaze samo slučajevi povezani s krijumčarenjem droge.

PROČITAJTE I...

Ishitreni zaključci da se sve poslije “malo džapanja” vratilo na staro i da bi obje strane mogle da tvrde neki dobitak – Trump je bar nakratko skinuo poglede s procesa opoziva koji mu visi nad glavom i usput ispao “deeskalator” tenzija, a Iranci ujedinjenje / homogenizaciju naroda – bili su površni i brzo se pokazali pogrešnim. Vruće ratne situacije po pravilu donose neželjene posljedice. Neželjena posljedica ovih limitiranih (ratnih) operacija bilo je obaranje civilnog putničkog aviona “Boeing 737-800” ukrajinske kompanije na letu PS752 Teheran – Kijev od protivzračne odbrane Iranske revolucionarne garde

Anis Bajrektarević šef je katedre i profesor međunarodnog prava i globalnih političkih studija u Beču, autor šest knjiga (izdatih od američkih i evropskih izdavača), te brojnih znanstvenih članaka na temu geopolitike energije i tehnologije. Urednik je njujorškog stručnog magazina GHIR (geopolitika, povijest i međunarodni odnosi), kao i član uredničkog odbora nekoliko sličnih specijaliziranih časopisa na tri različita kontinenta

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!