fbpx

Roboti dolaze u bosanskohercegovačke fabrike

Pojedine kompanije već su razvile i upotrebljavaju AI čipove, tako da sada imaju čitavu lepezu kućanskih aparata s umjetnom inteligencijom – frižider koji analizira navike korisnika i u uobičajeno vreme preduzima odgovarajuće operacije ili podešava sistem u skladu s temperaturom okruženja; veš‑mašine s ovom tehnologijom aktiviraju se glasovnim komandama, a i sama se oglašava ako ste stavili premalu količinu praška ili napravili neki drugi propust, dok su klima‑uređaji također sposobni da reagiraju na glasovne komande iz bilo koje prostorije u stanu, prepoznaju prostor i, u skladu s informacijama od različitih senzora, mijenjaju pravac, u zavisnosti od toga koliko su korisnici udaljeni od njih. Tu su i samozacjeljujuće mašine koje automatski detektiraju i popravljaju svoje kvarove

Piše: Jakub SALKIĆ

 

Američka kompanija “Deloitte” objavila je 19. izdanje Predviđanja tehnologije, medija i telekomunikacija za 2020. godinu.

U 2020. godini, tvrdi “Deloitte”, kompanije će blisko sarađivati kako bi što bolje uvezale tehnologije poput čipova umjetne inteligencije (Artifical Intelegence – AI), robota i privatne 5G mreže. Također, očekuje se da konačno zažive inovacije poput satelita u niskoj Zemljinoj orbiti. Osim toga, očekuje se povratak TV antene, ali i rast dostavljanja videosadržaja koji je podržan oglasima, te rast prodaje audioknjiga.

ČIPOVI UMJETNE INTELIGENCIJE

Mnogo su frustrirani zbog funkcije pretvaranja govora u tekst na pametnom telefonu radi diktiranja e-pošte, jer funkcija neće raditi zato što telefon nije povezan s internetom. Rješenje za to jesu čipovi umjetne inteligencije. “Deloitte” predviđa da će se u 2020. godini prodati više od 750 miliona AI čipova koji na uređaju izvršavaju ili ubrzavaju zadatke mašinskog učenja, umjesto da se to radi na udaljenom podatkovnom centru. Ovaj broj, koji predstavlja 2,6 milijardi američkih dolara prihoda, više je nego dvostruko veći od 300 miliona AI čipova prodatih u 2017. godini. Do 2024. godine očekuje se da će prodaja AI čipova premašiti 1,5 milijardi jedinica. To predstavlja godišnji rast prodaje od najmanje 20 posto.

Ovi čipovi vjerovatno će se naći u sve većem broju potrošačkih uređaja, poput pametnih telefona, tableta i drugih pametnih uređaja. Koristit će se i na više korporativnih tržišta: roboti, kamere, senzori i ostali IoT (Internet of Things – internet-stvari) uređaji uopće. Šta rade AI čipovi? Možda je bolje pitanje šta oni ne rade. Mašinsko učenje danas stoji u osnovi svih vrsta mogućnosti, uključujući biometriju, otkrivanje i prepoznavanje lica, sve u vezi s proširenom i virtualnom stvarnošću, zabavnim filterima fotografija, prepoznavanjem glasa, prevođenjem jezika, glasovnom pomoći, fotografijama – od skrivanja bora i primjene 3D efekata do omogućavanja nevjerovatnih fotografija. AI hardver i softver, a ne objektiv ili broj megapiksela senzora, sada su ono što razlikuje najbolje kamere za pametne telefone od ostalih.

Iako se svi ovi zadaci mogu obaviti na procesorima bez AI čipa, ili čak u Cloudu, oni rade puno bolje, rade mnogo brže, troše manje energije i mogu raditi sve ove stvari čak i kada nisu povezani na mrežu.

Za podatke koji se obrađuju u Cloudu uređaj mora biti povezan na internet. U nekim slučajevima, međutim, povezivanje je uređaja nepraktično. Uzmite dronove kao primjer. Održavanje povezanosti s dronom može biti teško ovisno o mjestu gdje rade, a i sama veza i prijenos podataka u Cloudu mogu smanjiti životni vijek baterije. U Novom Južnom Velsu u Australiji bespilotne letjelice s ugrađenim čipovima za mašinsko učenje nadziru plaže. Mogu prepoznati plivače koje su uhvatili grčevi ili upozoriti plivače na morske pse i krokodile prije napada, a sve to bez internetske veze.

Pojedine kompanije već su razvile i upotrebljavaju AI čipove, tako da sada imaju čitavu lepezu kućanskih aparata s umjetnom inteligencijom – frižider koji analizira navike korisnika i u uobičajeno vreme preduzima odgovarajuće operacije ili podešava sistem u skladu s temperaturom okruženja; usisivač koji uči o svim karakteristikama prostora u kome se sam kreće i radi kućanske poslove; veš‑mašine s ovom tehnologijom aktiviraju se glasovnim komandama, a i sama se oglašava ako ste stavili premalu količinu praška ili napravili neki drugi propust, dok su klima‑uređaji također sposobni da reagiraju na glasovne komande iz bilo koje prostorije u stanu, prepoznaju prostor i, u skladu s informacijama od različitih senzora, mijenjaju pravac, u zavisnosti od toga koliko su korisnici udaljeni od njih. Tu su i samozacjeljujuće mašine koje automatski detektiraju i popravljaju svoje kvarove.

USLUŽNI ROBOTI

Ideja da roboti biraju predmete s polica skladišta možda se i danas čine futurističkom, ali budućnost je možda bliža nego što mnogi misle. Od skoro milion robota za koje se očekuje da će biti prodati za poslovnu upotrebu u 2020. godini, nešto više od polovine njih bit će profesionalni uslužni roboti koji će generirati više od 16 milijardi američkih dolara prihoda – 30 posto više nego u 2019. Štaviše, s obzirom na potrošnju preduzeća, tržište za profesionalne uslužne robote raste mnogo brže od onog za industrijske robote. Tržište profesionalnih robota za usluge potaknuto je razvojem 5G mreže i čipovima umjetne inteligencije (AI).

Problemi koji su do sada ograničavali širu upotrebu robota za usluge sada su riješeni. Naime, održavanje pouzdane povezanosti za profesionalne uslužne robote, koji obično trebaju biti mobilni, često je teško. Povezivanje putem žice jedno je rješenje, ali to ograničava mobilnost. Wi-Fi je jeftina bežična opcija, ali kvaliteta usluge nije zagarantirana, a primopredaja između pristupnih tačaka često nije pouzdana. 4G bežične mreže mogu biti skupe (često naplaćuju mjesečnu naknadu za vezu), a kašnjenje može biti veliko, što ograničava sposobnost robota da brzo reagira. Upotreba 5G mogla bi riješiti sva ova pitanja. S druge strane, napredni AI čipovi mogu imati koristi od profesionalnih uslužnih robota u pogledu performansi i potrošnje energije. Budući da mobilni profesionalni roboti rade na baterije, snaga često ograničava ono što mogu postići. Pokretanje algoritama mašinskog učenja u pokretu koristeći tradicionalne čipove, poput grafičkih procesorskih jedinica, koji troše stotine ili čak hiljade vati, neprimjereno je za robota koji radi na baterije. Čipovi dizajnirani posebno za AI učenje troše mnogo manje energije, a ne moraju biti povezani na internet.

Kao što industrijski roboti dominiraju u automobilskoj industriji i elektronici, profesionalni uslužni roboti dominiraju u logistici.

Na tržištu Bosne i Hercegovine profesionalni uslužni roboti još nisu traženi, uostalom, tek smo dobili 4G mrežu, 5G je na dugom štapu, a o 6G mreži, koju Japan počinje uvoditi, možemo samo sanjati. No, zanimljivo je da je velika potražnja za industrijskim robotima.

Vlasnik firme “Autotech BH” iz Ilijaša, koja se bavi programiranjem, proizvodnjom i implementiranjem industrijskih robota, Seudin Softić kaže da je potražnja za industrijskim robotima veća nego u Sloveniji. Razlozi za veliku potražnju, između ostalog, jesu to što bh. tržištu već nedostaje radne snage, ali i zbog toga što proizvodnja nije u dovoljnoj mjeri automatizirana. Najtraženiji su roboti za rad u metalskoj i drvnoj industriji, jer je riječ o teškim poslovima za koje je potreban veliki broj radnika, mada ima određene tražnje i u prehrambenoj industriji.

“Naša želja je pomoći bh. kompanijama da nadoknade gubitak radne snage, čak i iznajmljivanjem robota”, kaže Softić. Primjera radi, pet robota u prehrambenoj industriji na pakovanju proizvoda može zamijeniti 12 radnika, a troškovi za firmu neuporedivo su niži.

PRIVATNA 5G MREŽA

Da bi kompanije imale ultrapouzdanu, brzu, energetski efikasnu bežičnu konekciju velike gustine, mogu se povezati s javnom 5G mrežom ili se odlučiti za privatnu 5G mrežu, bilo kupovinom vlastite infrastrukture s operativnom podrškom od mobilnog operatera, ili izgradnjom i održavanjem vlastite 5G mreže.

“Deloitte” očekuje da će više od 100 kompanija širom svijeta započeti testiranje privatnih 5G mreže do kraja 2020. godine, kolektivno uloživši nekoliko stotina miliona dolara u rad i opremu. U sljedećim godinama potrošnja na privatne 5G instalacije naglo će se povećati.

I premda neće sve poslovne 5G mreže biti privatne, mnoge će organizacije imati dobre razloge da to žele. Za razliku od javne mreže, privatna 5G mreža može se konfigurirati prema specifičnim potrebama lokacije jer se konfiguracije mogu razlikovati ovisno o vrsti rada, ovisno o vrsti posla koji se provodi u svakom mjestu. Privatna mreža omogućava kompanijama da određuju raspored rada i kvalitetu pokrivanja mreže. Mrežu može instalirati i održavati osoblje na licu mjesta, omogućujući brži odgovor na probleme. Sigurnost može biti veća, omogućavajući vlasnicima mreža stepen kontrole koji na javnoj mreži možda nije moguć.

INTERNET PREKO SATELITA

“Deloitte” predviđa da će do kraja 2020. godine postojati više od 700 satelita u niskoj Zemljinoj orbiti (LEO) koji žele ponuditi globalni širokopojasni internet. Krajem 2019. bilo ih je otprilike 200. Iako ih neće biti dovoljno za povezivanje svih svjetskih potrošača i preduzeća, mogu ponuditi djelomičnu uslugu krajem 2020. ili početkom 2021. godine.

Da bismo ovaj pokušaj stavili u perspektivu, uzmimo u obzir da je otprilike 8.700 objekata lansirano u svemir od početka svemirskog doba, od čega više od 2.000 aktivno djeluje putem satelita koji orbitiraju oko zemlje. Ove nove “megakonstelacije” orbitirajućih širokopojasnih stanica potencijalno će tome dodati više od 16.000 pojedinačnih satelita tokom narednih godina. Svijet može izvući historijsku korist od njihovog raspoređivanja, ali u isto vrijeme oni mogu učiniti prostor mnogo rizičnijim i složenijim.

Otkako je Arthur C. Clarke 1945. predvidio i popularizirao geostacionarne satelitske komunikacije, svjetsku maštu zaokupljala je ideja globalne komunikacije iz svemira. U šezdesetim godinama prošlog stoljeća njegova su predviđanja postala stvarnost. Kompanije danas raspoređuju “megakonstelacije” stotina ili hiljada satelita povezanih međusobno, ali i sa zemaljskim stanicama.

Motiv zarade dovoljno je jasan. Povezivanje onih koji se trenutno nalaze u područjima koja nisu pokrivena internetom može stvoriti milione novih kupaca i omogućiti nove poslovne modele. Potencijalno tržište je ogromno. Međunarodna unija za telekomunikacije (ITU) kaže da je samo oko 51 posto svjetske populacije koristilo internet od kraja 2018. godine. Čak ni mnoge razvijene zemlje nemaju univerzalni pristup internetu ili barem pristup podnošljivom brzinom. Organizacije koje stvaraju megakonstelacije ukazuju i na druge, nefinansijske koristi. Naprimjer, “Kuiper Systems”, “Amazonov” svemirski program, navodi tri glavne društvene koristi svoje planirane megakonstelacije. Osim izravne prednosti povezivanja kupaca širokopojasne mreže u trenutno nepokrivenim područjima, “Kuiper” tvrdi da će povećani pristup potaknuti opći ekonomski razvoj, kao i podršku vladinim agencijama, organizacijama za pomoć u katastrofama i brzim odgovorima. “OneWeb”, još jedan novi učesnik satelitske širokopojasne mreže poslovanja, naglašava svoju viziju “pristupa internetu svuda za sve”, ističući kako njihovi sateliti povezuju škole u kojima ranije nije postojao pristup internetu.

Iako ovo nije novo, današnji satelitski širokopojasni uređaji nastoje izbjeći sudbine svojih prethodnika, nudeći veće brzine, manje kašnjenje i niže cijene korisnicima.

POVRATAK TV ANTENE

U sedamdesetim godinama 20. stoljeća TV antene dominirale su domovima širom svijeta. 2020. godine to će možda ponovo učiniti. “Deloitte” predviđa da će 2020. godine najmanje 1,6 milijardi ljudi širom svijeta, koji predstavljaju 450 miliona domaćinstava, dobiti barem dio svog TV signala putem antene. Razlog je što antenska televizija pomaže globalnoj TV industriji da nastavi rasti uprkos padu minuta gledanja televizije. Istovremeno, na nekim tržištima sve je veći broj potrošača koji se isključuju s kablovske TV.

Velik broj antenskih TV gledalaca u dobu alternativnih zabavnih sadržaja pokreće zanimljiva pitanja. Prvo, koliko je veliko tržište antene? Drugo, s kakvim se vjetrovima suočava cjelokupna TV industrija? I treće, zašto tržište TV oglasa ne propada nego raste?

Ne postoji nijedna globalna studija koja bi ispitala koliko ljudi pogleda barem neke TV sadržaje pomoću antene. Procjena “Deloittea” od 1,6 milijardi antenskih TV gledalaca 2020. godine temelji se na provjerenim podacima iz 83 zemlje s kombiniranim stanovništvom od 6,6 milijardi ljudi. To je otprilike 50 posto više nego svi ljudi koji plaćaju gledanje televizije putem kabla, telekomunikacijskog internetskog protokola (IPTV) i direktnog satelitskog emitiranja. “Deloitte” predviđa da će se u 2020. u Sjedinjenim Državama broj pretplatnika koji plaćaju televiziju smanjiti za 5 miliona.

VIDEOZAPISI KOJE PODRŽAVAJU OGLASI

Preko 100 miliona ljudi u Indiji gledalo je utakmicu Svjetskog prvenstva u kriketu između Indije i Pakistana na “Hotstaru”, usluzi streaminga videosadržaja (koju ćemo nazvati “videozapisom koji podržava oglas”). “Hotstar” ima preko 300 miliona aktivnih korisnika mjesečno. Na gotovo 50 posto indijskih pametnih telefona instalirana je mobilna aplikacija “Hotstar”. Zahvaljujući oglasima, “Hotstar” nudi većinu svog sadržaja besplatno, što je pomoglo da brzo poveća broj svojih gledalaca i poveća prihod. U Kini, Indiji i čitavoj azijsko‑pacifičkoj regiji video podržan oglasima predstavlja dominantan model isporuke videozapisa potrošačima. Ponekad se kombinira s uslugama pretplate, a u drugim slučajevima prihod dolazi samo od oglasa. To je veliki posao koji je spreman za ozbiljan rast. “Deloitte Global” predviđa da će prihodi od videousluga koje podržavaju oglasi dostići 32 milijarde američkih dolara 2020. Azija će 2020. godine donijeti 15,5 milijardi američkih dolara prihoda, što je gotovo polovina globalnog iznosa.

Nadalje, sljedeći put kada se posložite s dobrom knjigom, hoćete li posegnuti za slušalicama umjesto za e-čitačem? Izdavači audioknjiga nadaju se tome, a očekivani rast tržišta daje značaj njihovim težnjama. U 2020. godini, predviđa “Deloitte”, globalno će se tržište audioknjiga povećati za 25 posto, na 3,5 milijardi USD.

 

 

 

PROČITAJTE I...

“Trenutno imamo deficit s određenim radnicima, to su prvenstveno bravari, varioci i čistačice. U prethodnom periodu, za vrijeme prošle uprave, primljeni su određeni ljudi bez planova s pogona i njihovih potreba, pa i angažirana treća lica za određene poslove. Zatekli smo ugovor potpisan s privatnom firmom o angažmanu varilaca i bravara, kojoj je plaćano godišnje 100.000 maraka za angažiranje njihovih radnika u našem rudniku. Među oko 3.000 zaposlenih u Rudniku nema bravara i varilaca”

Bez obzira na nedostatke naše statistike i ozbiljne ekonomske analize, podaci ukazuju na to da smo u teškoj situaciji. Najrelevantniji pokazatelj svakako je prihod od indirektnih poreza, u prvom redu poreza na dodanu vrijednost, koji čini većinu tih prihoda. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u prvih šest mjeseci ove godine naplaćeno je 3,4 milijarde maraka indirektnih poreza, što je smanjenje od 369 miliona u odnosu na isti period 2019. godine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!