Propali povratak otpisanih

Sve u svemu, krajnje otužno, potencijalno opasno, ali pomalo i smiješno kada se pogledaju parole i broj učesnika, a i njihova prosječna životna dob. Upravo je ovo posljednje svojevrsna sreća u nesreći, jer jasno pokazuje da, mimo jugonostalgije i političke zloupotrebe, ova ideološka i stranačka instrumentalizacija antifašizma nema odjeka u društvu, pogotovo kod omladine.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Kao i svakog 9. maja, koji se inače u svijetu slavi kao Dan pobjede, jer je na taj dan kapitulirala nacistička Njemačka, i ove smo godine mogli svjedočiti lokalnim, čisto ideološkim zloupotrebama ovog datuma. Naravno, nije sporno što se taj dan kod nas u Bosni i Hercegovini, kao nastavak tradicije iz bivše Jugoslavije, slavi kao Dan pobjede nad fašizmom, već što se poraz jednog totalitarizma, onog nacističkog, koristi da bi se promovirao drugi, podjednako krvoločni totalitarizam, onaj komunistički.

To je nastavak nekadašnje komunističke monopolizacije antifašizma kojom se svaki ideološki protivnik jednopartijskog režima proglašavao fašistom ili reakcionarom. Sve je gore time što se proslavom ovog dana, ali i simbolima i obilježjima koji se na njima pojavljuje, pokušavaju rehabilitirati historijski promašene i moralno bankrotirane tvorevine poput SFRJ i njene oružane sile Jugoslavenske narodne armije, ali i prisvojiti titula antifašizma za određene političke stranke i partije.

Upravo takav slučaj bio je i s ovogodišnjom proslavom 9. maja, nazvanom “Marš antifašista”, a koja je upriličena na Baščaršiji u organizaciju SABNOR-a, SDP-a i Naše stranke.

I datum, ali i sami naziv ovog skupa zloupotrijebljeni su da bi se pokušao rehabilitirati komunistički totalitarizam.

Tako smo, baš kao da smo se našli u zoni sumraka, mogli slušati pjesme poput Druže Tito, mi ti se kunemo, a mogli smo, što se čini potpuno nevjerovatnim, nasred Baščaršije 2019. godine gledati zastave Jugoslavije, tvorevine čija je vojska započela opsadu i razaranje Sarajeva!

Naravno, nije izostala ni uobičajena idolatrija vezana za kult ličnosti Josipa Broza Tita.

A šta tek reći za čisto političku zloupotrebu, jer su u prvim redovima ovog skupa bili visokopozcionirani članovi SDP-a i Naše stranke, od kojih su neki, poput Nermina Nikšića, predsjednika SDP-a, arlaukali o tome kako se “zna ko je bio taj koji je vodio borbu i bio na pravoj strani”, te kako se danas “ljudi koji su bili na strani fašizma pokušavaju prikazati kao patriote”.

Ko su ti navodni “fašisti” koji se danas pokušavaju podvesti pod patriote, Nikšić nije pojasnio, ali je u tom smislu indikativna i izjava još jednog učesnika ovog skupa, Predraga Kojovića, predsjednika Naše stranke, koji je ustvrdio kako se “zasigurno osjeti drugačija atmosfera za 9. maj nego prethodnih godina u Sarajevu, a razlog tome je što se danas – više nego ikada – moramo boriti protiv fašizma koji je kod nas poprimio drugačiji oblik i involvirao se u razne političke ideje koje djeluju u našem društvu”.

Ovakve izjave pokazuju ne samo krajnju ideološku politiziranost ovog tzv. “Marša antifašista”, koji se koristi da bi se pozvalo na konfrontaciju s ideološkim neistomišljenicima, pokušavajući ih etiketirati kao nekakve neofašiste – nego i sasvim prizemnu dnevnopolitičku zloupotrebu kako bi se vladajuća “frankenštajn-koalicija” u Kantonu Sarajevo pokušala prikazati čak i antifašističkom.

Sve u svemu, krajnje otužno, potencijalno opasno, ali pomalo i smiješno kada se pogledaju parole i broj učesnika, a i njihova prosječna životna dob. Upravo je ovo posljednje svojevrsna sreća u nesreći, jer jasno pokazuje da, mimo jugonostalgije i političke zloupotrebe, ova ideološka i stranačka instrumentalizacija antifašizma nema odjeka u društvu, pogotovo kod omladine.

PROČITAJTE I...

Danas, skoro tri decenije kasnije, tu zastavu ne možete vidjeti u Historijskom muzeju. “Sklonjena je iz postavke izložbe o opkoljenom Sarajevu. To je odluka uprave Muzeja, na čelu s direktoricom Elmom Hašimbegović, njoj se jednostavno zastava s ljiljanima ne sviđa”, tvrde u razgovoru za Stav neki od uposlenika Muzeja iziritirani načinom na koji već šest godina Hašimbegović upravlja Muzejom

Čak 86% učenika smatra da će im veliki trud u školi pomoći da nađu dobar posao, a 88% misli da će im trud u školi omogućiti da se upišu na dobar fakultet. Ovo pokazuje da su učenici svjesni važnosti učenja i truda u školi, ali, uprkos tome, rezultati cjelokupnog istraživanja za Bosnu i Hercegovinu to ne pokazuju

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!