fbpx

Prijete da će mi zagorčati život, ali prevarili su se

Ulaganje u sport jeste ulaganje u zajedništvo, u vezivno tkivo naše zemlje. Za približavanje tri naroda u Bosni i Hercegovini nema boljih saradnika od kulture i sporta, nema jačeg prijatelja za osiguravanje suživota. Naravno, mi ovdje govorimo o dijalogu kultura naroda Bosne i Hercegovine i njihovih istaknutih predstavnika, kao i o širem bosanskohercegovačkom kulturnom sistemu koji zajednički gradimo. Ne govorimo o monologu koji često prevladava u našoj javnosti i na našoj kulturnoj sceni jer to nekima tako odgovara i čini ih povlaštenim

 

Razgovarao: Filip Mursel BEGOVIĆ

Mr. Kenan Alikadić novi je ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a magistrirao na Fakulteta za upravu u Sarajevu. Četiri godine je radio u kabinetu načelnika Općine Vogošća (2012–2016), a posljednje četiri godine vršio je funkciju direktora JU KSC “Vogošća”. Alikadić iza sebe ima impresivnu sportsku biografiju. U Karate reprezentaciji BiH nizao je uspjehe punih 10 godina. Svoj put započeo je 1996. godine u KK “Stari Grad”, da bi 2002. prešao u “Bosnu”, a 2006. u karate-klub “Sambon”, u kojem je trener već 17 godina.

Nosilac je majstorskog zvanja 5. dan, osvajač mnoštva državnih, internacionalnih, balkanskih, mediteranskih, evropskih i svjetskih medalja, juniorski prvak države u teškoj i apsolutnoj kategoriji, najperspektivniji sportist Kantona Sarajevo u 2002. godini, pet puta proglašavan najuspješnijim s ekipom. Dobitnik je priznanja Zahvalnica Općine Vogošća za razvoj sporta i promoviranja Općine širom svijeta, sportist općine Vogošća za 2005, 2006. i 2007. godinu, dobitnik “Zlatne plakete” Općine Vogošća u 2006. godini, najuspješniji trener općine Vogošća. S takmičarskim karateom prestaje 2009. godine. Za Stav otkriva svoju viziju na mjestu ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo te otkriva s kojim se nevoljama susreo od kada je na funkciji.

STAV: Winston Churchill, na prijedlog jednog ministra da se novac koji je nedostajao za odbranu od nacističkih napada “namakne” iz fondova namijenjenih kulturi, izgovara čuvenu misao (parafrazirano): Ako osiromašimo kulturu, šta ćemo onda (uopće) braniti? Kako na ovo gledati iz naše perspektive u uvjetima krize izazvane aktuelnom pandemijom?

ALIKADIĆ: Kultura je ogledalo svakog naroda. U njoj je sadržano sve što je u historiji obilježilo postojanje jedne države i kao takva mora imati poseban tretman u svim uvjetima. Kako u agresiji na BiH pod kišom granata i snajperskih zrna kultura nije stala i imala je svoju svrhu, tako ni danas u vrijeme ove pošasti ne smije biti ugrožena. Međutim, kao što mnoge tvornice mijenjaju linije svoje proizvodnje tokom pandemije i prilagođavaju ih općem dobru i općoj koristi, tako i institucije kulture moraju imati svoju svrhu u izmijenjenim okolnostima. Naprimjer, mi smo vidjeli da naša pozorišta i druge kulturne ustanove imaju online aktivnosti tokom izolacije, što je, smatram, bilo vrlo bitno za održavanje psihičkog zdravlja građana, ali i za održavanje kulture u životu. One institucije koje nisu našle svoju svrhu u vremenima ove krize trebale bi dobro preispitati razloge svog postojanja, a mi smo sa svoje strane pratili aktivnosti i zalaganje.

Složit ćemo se, i kultura i sport su vrlo potcijenjene djelatnosti, a kolektivni duh direktno zavisi od njih. Naučili smo da pojedini kulturni radnici, umjetnici te sportski radnici i sportisti uglavnom u javnosti istupaju s jakim kritizerskim nabojem, ističući nedovoljna sredstava za svoj rad. Rekao bih da je ocjena o zanemarivanju kulture i sporta najčešće opravdana kao dijagnoza općeg stanja, ali smatram da je licemjerno kada neki koji su dobro profitirali od kulture i sporta izlaze i govore o katastrofalnom općem stanju u ovim sektorima. Mi ćemo svakako sve uraditi da kultura i sport dodatno ne potonu, štaviše, da napreduju što je više moguće.

Godinama se kod nas priča o potrebi jačanja osjećaja pripadnosti Bosni kao našoj domovini. Neki o tome govore “u oblacima”, tj. samo teoretski i bez svijesti da u ovoj zemlji žive i oni koji ne vole i ne žele ovu državu, ali meni kao sportisti to izgleda puno drugačije. Mnogi nisu svjesni koliko za osjećaj našeg bosanskog zajedništva mogu doprinijeti uspjesi jedne reprezentacije, u fudbalu, rukometu, bilo kojem sportu… Svi se priklanjaju pobjedniku, naime, pobjede se zajednički slave, sportske pobjede su pitanje doprinosa jačanju patriotskog duha. Ulaganje u sport je ulaganje u zajedništvo, u vezivno tkivo naše zemlje. Za približavanje tri naroda u Bosni i Hercegovini nema boljih saradnika od kulture i sporta, nema jačeg prijatelja za osiguravanje suživota. Naravno, mi ovdje govorimo o dijalogu kultura naroda Bosne i Hercegovine i njihovih istaknutih predstavnika, kao i o širem bosanskohercegovačkom kulturnom sistemu koji zajednički gradimo. Ne govorimo o monologu koji često prevladava u našoj javnosti i na našoj kulturnoj sceni jer to nekima tako odgovara i čini ih povlaštenim.

STAV: Hoće li kantonalna izdvajanja za kulturu i sport biti umanjena u narednom periodu?

ALIKADIĆ: Budžet je doživio rezove u svakom resoru, pa je tako bilo i u Ministarstvu kulture i sporta. Izdvajanja su umanjena za jedan milion, ali pravilnom raspodjelom sredstava kultura u KS neće biti ugrožena. Pored toga, vode se pregovori s jednom ambasadom, uvjeren sam da će razgovori biti produktivni, a podrazumijevaju određenu pomoć grantovima kulture i sporta.

STAV: Po kojem principu ćete vršiti smanjenja s obzirom na to da imate podosta privatnih udruženja na budžetu koja ne mogu biti u istoj ravni s institucijama kulture od posebnog značaja?

ALIKADIĆ: Kulturne institucije koje su nosioci kulturnog života imaju osigurana sredstva za sve svoje aktivnosti, kako je to bilo i prije početka pandemije virusa korona. Imamo kvalitetnu saradnju s javnim institucijama kulture i njihovim direktorima te će oni u narednom periodu imati moju punu pažnju, podršku i predanost. Kulturna udruženja, međutim, bit će predmetom detaljne analize s akcentom na finansiranje onih koja su uistinu nosioci kvalitetnih projekata i čija realizacija ima višestruki značaj za Kanton Sarajevo, a ne onih koja, zapravo, tek “sišu” budžet po nekom automatizmu, a ne ostvaruju pri tome neku stvarnu i društveno korisnu vrijednost. Sredstava će, dakle, biti za ona kulturna udruženja koja stvarno doprinose našem društvu, a ne za ona čiji bi vlasnici i dalje htjeli zloupotrebljavati javne novce. Jer, u nekim slučajevima to nisu stvarna kulturna udruženja već privatne firme pod imenom udruženja.

STAV: Po Vašim riječima, stječe se dojam da ste izloženi pritiscima u vezi s budžetom. Ima li, dakle, pritisaka i ko to radi?

ALIKADIĆ: Postoje dugogodišnji monopolistički i privatni lobiji u sektoru kulture koji su mi već nekoliko puta slali poruke s ciljem vršenja pritiska ako im se finansiranje ne nastavi po automatizmu. Pritom mi je dato do znanja da je to tek početak zagorčavanja mog života, jer će oni preko svojih ljudi u medijima pokrenuti kampanje protiv mene. No, što se tiče mene, prevarili su se, nisam njihove sorte i nije me moguće preplašiti, a kamoli da je moguće nad ministrom kulture i sporta jednog kantona vršiti specifični oblik reketiranja, koje možemo svrstati u atipično kriminalno djelovanje u kulturi. Takve pojave bilježimo i pratimo, te će one biti adekvatno tretirane od nadležnih organa.

Paradoksalno jeste to da se ovakvo djelovanje događa u kulturi i da to često rade oni koji se u javnosti predstavljaju kao moralne umjetničke gromade i koji se kunu u svoju urbanost i kulturnu uzvišenost. Mene to podsjeća na ono što rade seoski šibicari i nije mi, nažalost, trebalo dugo da primijetim da decenijama pojedinci monopoliziraju i privatiziraju kulturu u Kantonu Sarajevo, i sve to rade prije svega za svoju ličnu korist. Imate, tako, neke naše razvikane umjetnike i kulturne radnike koji su redovni kritičari svega i svakoga, posebno vlasti, a u isto vrijeme iz budžeta suptilno crpe stotine hiljade maraka, nekad i za projekte koje nisu ni realizirali. Kada se zarovite u papire kao što sam se ja zarovio, vidjet ćete da su neki zaradili i čitave milione, a vrlo je upitno kako su i jesu li zapravo opravdali javna sredstva koja su dobili. Međutim, to više neće biti moguće jer su nas upravo zloupotreba, monopolizam i privatiziranje kulture i doveli do situacije u kojoj jesmo, gdje su neki povlašteni po automatizmu i imaju sve, a drugi su “ništa” i dobivaju ništa ili gotovo ništa, bez obzira na kvalitet. Dakle, da bude jasno: ja sam strogo protiv ovakvih pojava jer sve to znači i zloupotrebu javnih novaca isključivo za privatne svrhe. Umjesto toga, ja zagovaram punu društvenu i finansijsku odgovornost, a posebno ravnopravnu raspodjelu u skladu s jasnim kriterijima vrijednosti i kvaliteta, raznolikost i ravnotežu, a protiv sam svake monopolizacije i privatizacije kulture i zloupotrebe sredstava za kulturu.

Nedavno sam slušao jednog zabrinutog budžetskog korisnika koji 12 dana nakon početka pandemije kaže da je kultura na niskim granama i da se brine zbog dolaska novog ministra iz porodice sporta koji je imenovan prije 20 dana, dok on upravlja (jaše na budžetu) u istoj toj kulturi koja je na niskim granama više decenija. Ne može niko za 20 dana ugroziti ono što neki decenijama rade, kao što ne može ni unaprijediti za 20 dana ono što neki rade više decenija u kulturi eliminirajući mnoštvo mladih koji nikada nisu dobili svoju priliku. To ćemo morati mijenjati za dobrobit kulture općenito, kolika god to bila cijena za ovog ministra iz porodice sporta… A sve se ovo isto odnosi, naravno, i na sport.

STAV: Očito je da je počela vaša diskvalifikacija. No recite nam koje su vaše kvalifikacije za ovu poziciju.

ALIKADIĆ: Molim vas, ministarstvo koje vodim je Ministarstvo kulture i sporta, pa zašto ja kao sportist ne bih bio kvalificiran?! Jesu li prošli ministri (jedan je bio uvaženi operni pjevač, a drugi poznati dramski umjetnik) bili kvalificirani za sektor sporta? Mislim da je besmisleno na ovaj način definirati poziciju ministra kulture i sporta, jer ona je prije svega, uvjetno rečeno, menadžerska. Naravno, ako nemate neku vrstu vizije, nemoćni ste, ili ako ne znate prepoznati kvalitetu, bit ćete prevareni od raznoraznih šibicara, ali ova pozicija prije svega traži dobrog menadžera i organizatora koji će se voditi transparentnošću u radu.

STAV: Sugerirate da kultura podrazumijeva zajednicu, a ne privatizaciju i monopol pojedinaca, pa šta je onda Vaša razvojna vizija kulture u KS?

ALIKADIĆ: Shvatajući kakvo nepregledno bogatstvo leži u nama samima, želimo poticati izvornost i utemeljenje u vlastitoj kulturi. To je, uostalom, i primarna obaveza države i njenih organa vlasti na različitim nivoima, pa tako i u Kantonu Sarajevo – da promoviraju i unapređuju ono što su naše vlastite kulturne vrijednosti. Ne želimo poticati samoponižavajuće trendove u kojima se proizvodi stid od vlastitog, od onog što jesmo, u kojima se bježi od vlastite tradicije te se ona prepoznaje kao nešto navodno seljačko i nacionalističko, nazadno i prevaziđeno. Vidite, ja podržavam svaku vrstu saradnje, koprodukcije, razmjene, umrežavanja, ali sasvim je pogrešno reći da internacionalna kultura ima primat nad nacionalnim kulturama. Pa internacionalno izvire iz nacionalnog, internacionalno je zbir nacionalnih kulturnih bogatstava. Kada govorim o tradiciji, podrazumijevam da je djelo jednog Nedžada Ibrišimovića, Zilhada Ključanina ili Ilije Ladina, iako je nastajalo u savremenosti, već sada dio tradicije. Ovdje govorimo o preminulim autorima, ali tako je i sa živima. Naprimjer, jedan Edin Numankadić predstavlja same temelje našeg savremenog slikarstva, baš kao i Braco Dimitrijević. Time su još za života postali dio tradicije.

E, sad, osnova moje vizije jeste da vratimo povjerenje u vlastiti kulturni kredo, da on bude osnova iz koje crpimo svoju snagu, a ne da postanemo bijedni epigoni tuđih kulturoloških obrazaca. Mislim da se ne trebamo odricati niti jednog dijela u historiji našeg višeslojnog identiteta, od srednjeg vijeka, osmanskog perioda, austrougarskog, komunističkog pa sve do danas. Meni lično ne smetaju oni koji drugačije misle i žive, ali smetaju mi oni koji su pritom isključivi i misle da je njihova istina ispred tuđe istine. Naša vizija je da naše kulturne raznolikosti pretvorimo u kreativni nagon i pogon, a ne u nepomirljive ideološke sukobljenosti. Neko je, naime, vrlo vješto polarizirao društvo, pogurao nas po ladicama, polijepio nam etikete i ideološki nas rascjepkao. Sanacija tog stanja bit će dugotrajan i mukotrpan posao.

STAV: Institucije kulture u Kantonu Sarajevo već dva mjeseca ne zarađuju, muzeji, pozorišta, galerije, kulturni centri, koliko to može utjecati na njihov budući rad, odnosno može li Vlada nadoknaditi te gubitke?

ALIKADIĆ: Institucije su u mjesec dana, poredeći s prihodima iz prošle godine u istom periodu, propustile da ostvare prihod od 45.000,00 KM. Kada se stabilizira stanje izazvano pandemijom te nam prilike dozvole, napravit ćemo radni sastanak sa svim predstavnicima ustanova i definirati put prevazilaženja posljedica pandemije. Do tada, plaće uposlenicima kao i svi ostali troškovi bit će redovno servisirani.

STAV: Da li je došlo do otpuštanja u institucijama kulture i sporta koja finansira Kanton Sarajevo?

ALIKADIĆ: Ne. Imali smo neke uposlenike kojima su istekli ugovori na određeno vrijeme, a prijeko su potrebni ustanovama i stvorili smo uvjete da im se ugovori produže. Postoje opravdani zahtjevi da se dosta tih uposlenika uposli na neodređeno s obzirom na to da neki glumci svake godine prolaze istu proceduru, audiciju i ugovor na 12 mjeseci iako bez njih ustanove ne mogu proizvoditi svoje sadržaje. Zapošljavanje jeste uvijek pod lupom, ali neophodno je izvršiti detaljnu procjenu potreba institucija kulture i radna mjesta u istim popuniti neophodnim kadrovima u cilju što efikasnijeg djelovanja.

STAV: Možete li nam reći o odnosima u vladajućoj koaliciji na razini Kantona. Kakva je komunikacija između ministara SDA, DF-a i SBB-a, ima li nesuglasica?

ALIKADIĆ: Koalicija je primjer sinhroniziranog djelovanja različitih politika i ideja za dobrobit građana Kantona Sarajevo. Od početka mandata u stalnom smo zasjedanju na dnevnoj osnovi, i to je rezultiralo mnoštvom dobrih mjera kada je u pitanju stanje izazvano pandemijom virusa korona. Većinu stvari Vlada je usvojila i realizirala ili prva ili jedina u Federaciji Bosne i Hercegovine. Sve odluke se donose jednoglasno i zaista je primjer jednog kompaktnog tima. Kada bi bio neskroman i bezobrazno samouvjeren kao neki, usudio bih se reći da smo već sada najbolja vlada u historiji Kantona Sarajevo. Budući da nisam od takve sorte, hvala Bogu, ocijenio bih da smo vrlo dobro reagirali na krizu, ali da su veliki izazovi pred nama i da ćemo morati dati nadljudski napor od sebe.

STAV: Kako ocjenjujete rad premijera Nenadića, je li se, po Vašoj ocjeni, snašao u novoj ulozi? Naime, iza vas je bila trakavica sa sastavljanjem vlasti koju je opstruirao ponajviše Konaković, da bi se već u prvim danima vlasti susreli s izazovima pandemije.

ALIKADIĆ: Premijer Nenadić je po prvom utisku energična osoba, prvi među jednakim i najveća zasluga za kompaktnost i ovako produktivan rad Vlade jeste upravo njegova zasluga. Činjenica da je do danas, u nepunih 60 dana mandata, održao desetine sjednica Vlade, bio inicijator i predlagač mnoštva mjera koje su rezultirale suzbijanjem pogubnijih posljedica pandemije govori o tome kako se snašao. Ovo je vrlo teško vrijeme za svijet pa tako i BiH i KS i bitno je da je u ovom trenutku na čelu Vlade KS osoba koja je politiku ostavila po strani i sav svoj nepresušan izvor energije i pragmatičnosti usmjerila ka zaštiti života i zdravlja građana te prevazilaženju posljedica. U vremenu u kojem političke sile ne prezaju u širenju dezinformacija kada je u pitanju rad Vlade, kada pokreću sukobe sa svima, nezadovoljni neprisustvom u odlučivanju kako su naučili i navikli, vrlo je bitno da je s druge strane osoba koja na to ne reagira kao oni politikantstvom nego djelima. Takav su premijer Nenadić i Vlada KS.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!