fbpx

Prepuna mezarja zbog pandemije u Evropi

Repatrijacija tijela bila je mjera koja je ublažila pritisak na mezarja u Španiji i Evropi, posebno za migrante prve i druge generacije, koji se tražili povratak u domovinu, makar i kao mejtovi.

 

Marokanski emigranti s prebivalištem u Španiji ostaju bez mezara u malim muslimanskim haremima jer je zatvaranje granica zbog pandemije privremeno obustavilo praksu koju su prakticirali godina, da tijela umrlih pošalju na ukop u domovinu.

Maroko je španskim vlastima najavio da će se pobrinuti za ukop u Španiji svojih državljana, posebno onih čije porodice nemaju novaca za dženaze koje u Španiji koštaju do 3.000 eura ili za repatrijaciju tijela. Marokanska je vlada reagirala nakon što su se pojavile brojne glasine o tome kako se tijela preminulih kremiraju, što je u islamu neprihvatljiva praksa. Španska vlada je izjavila kako garantira da će tijela preminulih biti pokopana na prikladan način.

U Španiji postoji ukupno 35 posebno muslimanskih grobalja uz neke parcele koje su za to odredile neke općine posebno. Međutim, to nije dovoljno da zadovolji potrebe muslimanske zajednice koja premašuje dva miliona ljudi. “Problem groblja za muslimane nije nov, ali pogoršao se sada kada je više smrtnih slučajeva i nakon što je obustavljena repatrijacija tijela“, kazao je jedan neimenovani imam španskoj novinskoj agenciji.

Muslimansko mezarje Griñón u Madridu postalo je sada mjesto gdje se ukoipavaju tijela preminulih iz drugih španskih gradova. U Kataloniji su muslimanska groblja na rubu zasićenja, naglasio je Mohamed Alami Susi, predsjednik Udruženja prijatelja marokanskog naroda (Itran), koji se žalio tvrdeći da su narušena prava muslimanske zajednice pred španskom državom.

Repatrijacija tijela bila je mjera koja je ublažila pritisak na mezarja u Španiji i Evropi, posebno za migrante prve i druge generacije, koji se tražili povratak u domovinu, makar i kao mejtovi.

Teško je znati broj tijela koja svakog mjeseca ili svake godine budu vraćena u Maroko, ali na primjer, marokanski konzulat u francuskom Rennesu prima prosječno dvadeset zahtjeva za prijenos tijela svaki mjesec. Postoji više od šezdeset marokanskih konzularnih ureda u Evropi, od kojih je dvanaest u Španiji.

Prednost pokopu na marokanskom tlu objašnjava se kulturološkim, ali i vjerskim razlozima: mnogi vjeruju da će se samo u njihovoj zemlji muslimanski obred gasuljenja i dženaze poštovati onako kako je propisano. Nameću se i drugi ekonomski razlozi. Pogrebni troškovi iznose 3.000 eura, koliko košta prijenos iz Španije ili Francuske u Maroko.

Uobičajena je praksa da nekoliko marokanskih banaka ima “ad hoc” osiguranje – između 30 i 50 eura godišnje – koje pokriva sve troškove transporta tijela. A ako neki iseljenici nisu ugovorili osiguranje, uobičajeno je da džamije skupe dobrovoljne priloge među vjernicima kako bi mogle platiti posljednje putovanje.

Situacija nametnuta koronavirusnom krizom i zatvaranjem marokanskih zračnih i pomorskih granica zbog širenja COVID-a 19, učinila je ukop na evropskim grobljima jedinom mogućom opcijom. Svjesni situacije, Evropsko vijeće marokanskih ulema (sa sjedištem u Bruxellesu), član službenog Višeg vijeća Maroka, uvjerava marokanske iseljenike da razmisle o mogućnosti ukopa svojih rahmetlija na javnim grobljima, na parcelama određenim za muslimane. A kako se ne bi zatvorila vrata isopunjeju želje rahmetlije, Povjerenstvo je pojasnilo da se može ostaviti oporuku da ga se premjesti u rodni kraj kad to okolnosti dopuste.

 

PROČITAJTE I...

Politike beogradskog i zagrebačkog režima, i to bez obzira koje ih partije profiliraju, ne pomišljaju ni sada ni u sagledivoj budućnosti da odustanu od svog patronatskog odnosa nad Bosnom i Hercegovinom i definitivno našu državu izbace uz svojih megalomanskih državnih aspiracija – Bosna i Hercegovina će, po svemu sudeći, zadugo biti bolna i neizbaciva kost u grlu, neovelikodržavnih apetita

Mi danas ni svoju državnost ni svoju nezavisnost ne slavimo samo kao puke datume, ta dva događaja obuhvataju, prihvataju i grle sve ono što ova država jeste i što je čini Bosnom i Hercegovinom. Dan državnosti je, prema tome, prilika da se prisjetimo godišnjica značajnih događaja iz povijesti Bosne, godišnjica koje su nerijetko i same u prošlosti označavale neke nove početke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!