fbpx

Predizborna basanja predsjednice Hrvatske stazama Slobodana Praljka

Ako se smatra predsjednicom Hrvata u Bosni i Hercegovini, je li svjesna da time negira legitimitet i legalitet po Ustavu i zakonu izabranog Predsjedništva BiH, odnosno da, ne priznajući Željka Komšića jer na njegovom mjestu nije izvjesni Dragan Čović, preuzima neustavnu, nelegalnu i međunarodno nepoznatu funkciju šefa svih Hrvata, odnosno dijela bosanskih građana hrvatske nacionalnosti

Piše: Faris NANIĆ

 

Na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj u februaru 2015. godine tijesnu pobjedu nad protukandidatom lijevog centra i dotadašnjim predsjednikom Ivom Josipovićem izborila je Kolinda Grabar Kitarović kao kandidat “retuđmaniziranog” HDZ-a i njegovih ultradesnih satelita. Uprkos općem povratku desnice na vlast u Evropi, rastu ultradesnih, šovinističkih stranaka i njihovom učešću u vlasti u sve većem broju zemalja, posebno u Srbiji, izbjegličko‑migrantskoj krizi kao katalizatoru, na iracionalnim strahovima uzburkanog novog vala nacionalizma i šovinizma, raspirivanju vjerskih predrasuda, aktualna predsjednica Republike ne bi pobijedila bez glasova Hrvata iz Bosne. Mehanizam koji omogućava Hrvatima izvan Hrvatske, bez obzira na njihov status u pojedinim državama, samo zato što su Hrvati da glasaju za najviše organe vlasti u Hrvatskoj, pokazao se krucijalnim za stranku koja ga je inaugurirala da osvaja vlast, bez obzira na stvarne političke odnose u zemlji. S obzirom na brojnost i interes te odaziv na izbore Hrvata koji žive u Evropi, SAD-u, Australiji i Africi, od početka je jasno da ovaj mehanizam omogućava izborni inženjering koji koristi glasački potencijal Hrvata isključivo u Bosni i Hercegovini. I dok njihov utjecaj na parlamentarne izbore nije toliko velik, jer ne mogu biti presudan činilac stvaranja postizborne koalicije (zbog fiksne kvote zastupnika Hrvata izvan Hrvatske, što je zaključeno dogovorima Sanadera i Račana tokom prve dekade ovog milenija), na predsjedničkim izborima mogu donijeti ključnu prevagu glasova za jednog kandidata, posebno u drugom krugu.

MARŠRUTA FRANJE TUĐMANA

Stoga, nije čudno da je u pokušaju osvajanja drugog mandata Kolinda na samom početku neslužbene izborne kampanje (još se skupljaju potpisi za kandidaturu) odmah odjezdila u Bosnu, pritom se, naravno, iako je predsjednica susjedne države, nije nikome najavila i došla na dernek u organizaciji Čovićevog udruženja građana u Mostaru te se ukazala u Bugojnu i Vitezu. Ovakvo “špartanje” hrvaćanskih političara hrvatske nacionalnosti po Bosni i Hercegovini nije ništa novo kao što niti jednodimenzionalne poruke koje odašilju jednoetničkoj publici nisu ništa drugo doli floskule. Međutim, kako pokazuju izborni rezultati, posebno oni o odazivu i realnom utjecaju glasova bosanskih katolika, poruke padaju na plodno tlo, taman da donesu prevagu.

Tokom boravka u Mostaru poručila je da nikada neće odustati od Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ukazala je na značaj zajedništva i povezivanja među Hrvatima koji “žive u dvije domovine”. Stoga je, kako kaže, došla prenijeti svom hrvatskom narodu Bosne i Hercegovine najvažniju poruku da je Hrvatska uvijek bila i uvijek će stajati uz bosanske katolike, pripisavši sebi da je tokom svog mandata to i pokazala. Zajedništvo “Hrvata dviju domovina” posebno se iskazalo tokom tzv. Domovinskog rata, da bi se nastavilo i tokom svih poslijeratnih godina, tvrdi prva plavuša u Hrvata dviju domovina, s posebnim se pijetetom prisjetivši svih hrvatskih branitelja i njihovih porodica. Šta, pak, ovo znači, da su se Hrvati u Bosni i Hercegovini borili za Hrvatsku, u kojoj je za odbrambeni rat od 1991. do 1995. usvojena Staljinova nominacija “domovinski”? Šta je onda s odbrambeno-oslobodilačkim ratom u Bosni i Hercegovini? Jesu li Hrvati u njemu, po Kolindi, uopće sudjelovali? Odnosno, svrstavaju li se u te “hrvatske branitelje” i pravomoćno osuđeni HVO bašibozuci zbog zločina nad Bošnjacima i Srbima. Konačno, ali ne i najmanje važno, na koga se odnosi sintagma – branitelje Hrvatske ili branitelje Hrvata? Kako se u hrvatskom jeziku ne razlikuju imenice i pridjevi za državno i narodno, moguće je i jedno i drugo, već prema potrebi.

Ponijela ju je valjda publika u bivšem Društvenom domu pa je izjavila da Hrvati imaju dvije domovine, Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, ali su jedna duša i jedan narod. Zato, nastavila je, neće stati dok Hrvatima Bosne i Hercegovine ne osigura ono što im pripada historijski, politički i po Ustavu BiH. To je puna ravnopravnost i ostvarivanje svih njihovih prava kao “konstitutivnog” naroda. Hrvatskom narodu u BiH više niko drugi ne smije birati predstavnike, a varaju se oni koji misle kako će Hrvati pokleknuti i kako će nestati iz Bosne i Hercegovine. E neće, lupila je šačicom o stol, pardon, govornicu. Ona će uz njihovu pomoć i dalje biti jamac da se neće ponoviti navodno zanemarivanje Hrvata. To je ključno pitanje naše nacionalne vjerodostojnosti, opstanka našeg razvoja i naše budućnosti – poručila je Grabar Kitarovićka u Mostaru.

Iza ove eskapade nameće se logično pitanje: Koja je onda domovina Hrvatima koji stoljećima žive u Srbiji i Crnoj Gori ili Austriji, Italiji – Hrvatska i/ili BiH? Ovo je glupost koja je opasna za modernu ideju da svi građani jedne države nju vide kao domovinu, jer takva logika onda daje za pravo Srbima u Hrvatskoj koji su digli pobunu 1990. godine. Zar ne? No, za ovu i ovakvu predsjednicu te su misaone kategorije nedokučive. Kolinda je sklona davati bombastične najave i obećanja, pa ni ova da neće stati dok ona, valjda, ne osigura Hrvatima u Bosni ravnopravnost (kao da je nemaju) još je i umjerena jer je nakon pobjede 2015. godine najavljivala da će Hrvatska dok je ona predsjednica postati kao Švicarska, jedna od najrazvijenijih država svijeta.

U Bugojnu je otišla korak dalje, što je izazvalo burnije reakcije bošnjačkih dužnosnika i bosanske javnosti. Prvo je sve prisutne pozdravila kao “njihova predsjednica”, ergo predsjednica Hrvata, pa i Hrvata u Bosni. Nakon poruke da je Hrvatska uz ove potonje i da će se boriti za njihova prava kao jednakog i konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini, ponovila je frazu da Hrvati moraju birati svoje političke predstavnike i biti jednakopravni u svakom pogledu s ostala dva naroda. Spomenula je i evropsku budućnost Bosne i Hercegovine koja će omogućiti da Hrvati zajedno žive “bez granica među nama”, čime će moći ostvariti veći prosperitet i prava u EU. Predsjednica Hrvatske kao da je zaboravila notornu činjenicu da nije predsjednica svih Hrvata, već Republike Hrvatske. No, ako prihvata ovu nepostojeću i nemoguću kategoriju, onda se ne bi trebala čuditi da danas-sutra građani Hrvatske nju prestanu doživljavati kao predsjednicu države. Ako se smatra predsjednicom Hrvata u Bosni i Hercegovini, je li svjesna da time negira legitimitet i legalitet po Ustavu i zakonu izabranog Predsjedništva BiH, odnosno da, ne priznajući Željka Komšića jer na njegovom mjestu nije izvjesni Dragan Čović, preuzima neustavnu, nelegalnu i međunarodno nepoznatu funkciju šefa svih Hrvata, odnosno dijela bosanskih građana hrvatske nacionalnosti? Osim što je riječ o kontinuitetu Tuđmanovog bespuća misaonih zbiljnosti, ovdje se očitava apsolutna neobrazovanost dotične gospođe koja će, kako se sada čini, vrlo vjerovatno osvojiti i drugi mandat predsjednice Republike Hrvatske koji će ekstenzivno proširiti na Hrvate u Bosni i Hercegovini.

Vide li to u Evropskoj uniji ili se, pushbacka radi, pretvaraju da ne primjećuju te se zadovoljavaju formom da Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju pravo birati šefa hrvaćanske države? Ovakvo flagrantno miješanje u unutrašnje stvari suverene države naglasio je prije dva mjeseca predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić tokom susreta s generalnim sekretarom UN-a Antonijom Guterresom, kada se osvrnula na Izborni zakon u Bosni i Hercegovini. Komšić je kazao da se Izborni zakon treba mijenjati u mnogo segmenata, i ne samo po odluci Ustavnog suda u predmetu “Ljubić” već posebno presudama Suda Vijeća Evrope, ali da je to isključivo unutrašnje pitanje Bosne i Hercegovine o kojem će se odlučivati samo unutar Bosne i Hercegovine.

Kolinda Grabar Kitarović svoju predizbornu kampanju u Bosni i Hercegovini u prvoj fazi usmjerila je na Mostar, Bugojno i Vitez. Dakle, samo po teritorijama nekadašnje Herceg-Bosne, prema haškoj presudi udruženog zločinačkog poduhvata. U Sarajevo, gdje živi više od 17 hiljada Hrvata, koji bi prijedlogom njezine sestrinske stranke trebali ostati bez prava glasa, naravno, nije došla. Kao niti u leno Milorada Dodika, intimusa njezinog stranačkog šefa u Bosni Dragana Čovića. Tako se briga o Hrvatima u Bosni i Hercegovini, njihovoj “konstitutivnosti”, izmjenama Izbornog zakona, ravnopravnoj zastupljenosti, svela na basanje po zamišljenoj Herceg-Bosni.

ULJE NA VATRU, VRIJEĐANJE BOŠNJAKA

Komentator Faktora skreće pažnju na tajming ovih zapaljivih poruka i njihove posljedice. U posljednjih nekoliko mjeseci aktualizirano je pitanje izmjena izbornog zakonodavstva, kako bi se konačno provele presude Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić”, na kojoj HDZ zasniva svoje zahtjeve i očekivanja od aktuelnih pregovora. Rješenje podrazumijeva kompromis, kojem uzburkane političke i nacionalne strasti ne pogoduju. Svjesni te činjenice, u HDZ-u BiH promijenili su retoriku poput one o građanskoj kao “islamskoj državi”, koja je zamijenjena sintagmom “braća Bošnjaci” i historijskim pomirenjem dvaju naroda.

Ta se retorika osjetila u porukama nakon sastanaka stranačkih delegacija HDZ-a BiH i SDA, čiji ekspertni timovi trenutno rade na definiranju okvira u kojem će se tražiti konačno rješenje za izmjene Izbornog zakona. U takvom delikatnom političkom trenutku, u kojem HDZ bez pristanka predstavnika probosanski orijentiranih stranaka ne može promijeniti postojeće izborno zakonodavstvo, Grabar Kitarovićka pod krinkom zaštite interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini te šanse bitno umanjuje.

Posebnu reakciju člana Predsjedništva Šefika Džaferovića i SDA izazvala je porukom kako neće dopustiti da Bosnu i Hercegovinu “prisvaja jedan narod”, aludirajući na Bošnjake, a već je u Mostaru priznala i da redovno zadire u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine pri susretima s međunarodnim dužnosnicima. Međutim, zvanični stavovi institucija Evropske unije, izneseni u Mišljenju o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u EU, suprotni su njezinim, što dovoljno govori o efikasnosti Grabar Kitarovićkine “diplomatske ofanzive”.

Komentirajući slične nastupe hrvatskih europarlamentaraca, Džaferović je podsjetio kako se pozicija Hrvatske u Evropskoj uniji zloupotrebljava kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, te da su i zvaničnici Evropske unije već shvatili tu stvar. “Takva politika ne prolazi i ne može proći u Evropskoj uniji. Proći će izbori i u Republici Hrvatskoj. Valja uvijek govoriti hladne glave. Doći će vrijeme kada treba da rješavamo otvorena pitanja, a ona postoje. Hrvatska i Bosna i Hercegovina su dvije države koje su neobično međusobno upućene jedna na drugu i mi treba da razvijamo dobrosusjedske, prijateljske odnose i da rješavamo otvorena pitanja. Ako ih možemo riješiti dogovorom, dobro ih riješili. Ako ne, onda da uključimo standarde međunarodnog prava i na taj način rješavamo odnose između naših država”, kazao je Džaferović.

Bez obzira na ovu izvrnutu logiku vođenja predizborne kampanje u drugoj državi koja nužno proizvodi zapaljivu retoriku, bilo bi pogrešno vjerovati da Kolinda ovako nastupa samo zbog kampanje. Ovo je samo nastavak dosadašnjih izjava koje su graničile s namjernim izazivanjem neprijateljstava (poput one o povratku hiljada boraca tzv. Islamske države u Bosnu i Hercegovinu). Sva formalna izjašnjavanja predsjednice Hrvatske o podršci Bosni i Hercegovini na putu u Evropsku uniju i NATO, ne odražavaju njezin stvaran stav o Bosni, a time niti njezine stranke. Kako je prenio Faktor, bečki dnevni list Der Standard optužio je ove godine u augustu Kolindu Grabar Kitarović za “islamofobnu kampanju” i za “miješanje u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine”. Der Standard je pisao o njezinoj izjavi o nestabilnosti Bosne i Hercegovine za Jerusalem Post, koja je izazvala burne reakcije u Bosni i Hercegovini.

Šefik Džaferović kazao je i da je aktualna predsjednica Hrvatske svojom izjavom zapravo optužila čitav jedan narod u Bosni i Hercegovini kako Bosnu i Hercegovinu želi priskrbiti za sebe. To ne rade ozbiljni političari. Ozbiljni političari ne vrijeđaju narode, nikoga. Dodaje da je narod na kojeg je Grabar Kitarovićka mislila doživio genocid u ovoj zemlji, te da su nad njim izvršeni masovni zločini, protjeran je s ogromnog dijela teritorije i bori se za cjelovitu i demokratsku državu u kojoj će svi narodi i građani biti ravnopravni na svakom njenom pedlju.

Retrogradne snage, kojima očigledno i gospođa Kitarović pripada, zalažu se za nešto drugo, za teritorijalne ili etničke podjele, naglasio je i dodao da nema nikakvih dodatnih ni teritorijalnih, ni etničkih podjela u Bosni i Hercegovini. Izborni zakon treba se promijeniti, ali prije svega se moraju ispoštovati presude Evropskog suda za ljudska prava, kojima treba osigurati ravnopravnost svakom građaninu jer su danas obespravljeni oni građani koji ne pripadaju niti jednom od konstitutivnih naroda. To treba biti put i mi ćemo slijediti evropske standarde – poručio je Džaferović i poentirao da će svi narodi, svi građani i političke opcije krojiti svoju sudbinu Bosne, a ne predsjednica Hrvatske.

ŽIVIO UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT

Kolinda Grabar Kitarović ovu je ilegalnu turneju završila potezom koji ne dolikuje ni živopisno slučajnom članu parlamenta, a kamoli predsjednici države, ali u mnogočemu karakterizira njezin i mentalni i moralni sklop njezinih mentora u HDZ-u. Na društvenim mrežama objavila je fotografiju Slobodana Praljka, koji je prije dvije godine u Haškom tribunalu pravomoćno osuđen kao ratni zločinac. Kako ova dama mnogokojih posljedica svojih istupa i ekscesa očito nije svjesna, ovakav skandal ne čudi. Čudi izostanak reakcije Evropske unije, kojom će Hrvatska na čelu s njom predsjedavati idućih šest mjeseci, naročito zbog činjenice da veličanjem pravomoćno osuđenog ratnog zločinca demonstrira da ne priznaje sudske odluke i to, ni manje ni više, suda koji su osnovale Ujedinjene nacije.

Praljak je bio instant, neobrazovani general Hrvatske vojske i tzv. Hrvatskog vijeća obrane, kojeg je na 20 godina zatvora osudio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju za zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona ili običaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija, konkretno za ubistvo, hotimično lišavanje života, progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, deportaciju, protupravno zatočenje civila, prisilni rad. Osuđen je u procesu protiv “hrvatske šestorke” kojom je potvrđeno da je postojao udruženi zločinački poduhvat, na čelu s tadašnjim predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom.

Istovremeno, Hrvatski sabor većinom je glasova dopunio Zakon o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske, kojim se uvodi odlikovanje Velereda Predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom. Novo visoko državno odlikovanje u redu je najviših državnih priznanja, veleredova, kojih je do sada bilo četiri, a nose imena kraljeva Tomislava, Petra Krešimira IV i Dmitra Zvonimira i kraljice Jelene. Predviđeno je da se dodjeljuje svake godine 10. decembra, na godišnjicu Tuđmanove smrti, “hrvatskim državljanima kao izraz najvišeg priznanja Republike Hrvatske za promicanje hrvatskih državnih i nacionalnih interesa u zemlji i inozemstvu”. Novo odlikovanje peto je najvažnije u Hrvatskoj. Po važnosti je ispred kneževa Trpimira, Branimira i Domagoja, Nikole Šubića Zrinskog, bana Jelačića, Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Ante Starčevića, Stjepana Radića, Marka Marulića, Ruđera Boškovića, Nikole Tesle i drugih. Odlikovanje se uvodi baš na prijedlog predsjednice Grabar Kitarović, a prvi odlikovani novim veleredom trebao bi biti pokojni kardinal Franjo Kuharić. Zanimljivo je da je ranije planirano da se dodjeljuje na Tuđmanov rođendan 14. maja, ali je naknadno pomaknuto na dan smrti, neposredno pred izbore.

Dakle, Hrvatska uvodi najviše odlikovanje po vođi UZP-a. Ko god drži do sebe i etičkih vrijednosti, ne bi ga trebao prihvatiti. Zato će biti zanimljivo kakvim će se opravdanjima služiti dobitnici ordena ratnog zločinca što su ga primili. Kuharić odavno nije među živima, pa se ovaj prvi, prigodno u predizbornoj kampanji njemu dodjeljuje, da ga ne bi mogao odbiti. A Evropska unija i dalje šuti te tapša Hrvatsku za efikasan, nasilan, ilegalan i skoro ubojit pushback migranata, protiv kojeg je ustala i pučka pravobraniteljica, zaustavivši usvajanje izvještaja o radu policije u saborskom odboru za unutarnje poslove i nacionalnu sigurnost. Dvije žene, na dva različita pola politike, hrabrosti i morala. To je zapravo slika aktualne Hrvatske.

 

PROČITAJTE I...

Filip Mursel Begović, glavni urednik sedmičnog magazina "Stav", analizirao je izbornu kampanju u Hrvatskoj u 12. izbornoj jedinici, gdje traje borba između Bošnjaka i Albanaca. Za "Novi glas", portal bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj, otkriva ko ima šanse ući u Hrvatski sabor, šta se događa iza kulisa, ko kome podmeće i zašto...

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovno analizira aktualna događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je pripremio analizu aktualne političke situacije u Republici Sjevernoj Makedoniji povodom održavanja prijevremenih parlamentarnih izbora 15. jula

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!