Pouka je Ašure u jedinstvu različitosti

Ljubav prema Poslanikovoj porodici na našim prostorima vidljiva je čak i u arhitekturi i građevinarstvu, u kaligrafiji, u poeziji itd. Simbol našeg grada Sarajeva jeste sebilj. Malo ko zna da je sebilj napravljen kao znak ljubavi prema Poslanikovim unucima Hasanu i Husejnu. Vidjet ćemo da imaju dvije česme na njemu, s gornje i donje strane sebilja. Kako su hazreti Husejna žednog ubili, vode mu nisu dali, sebilj ima funkciju da napaja žedne, i ljude i ptice. Sarajevske domaćice, kada bi pripremale ašuru 10. dan muharrema, odlazile bi do sebilja i donosile vodu isključivo sa sebilja da upotpune običaj evociranja uspomene na Kerbelu

Piše: Zajim KRUŠKO

Ono po čemu se mjesec muharrem najviše odlikuje jeste po njegovom desetom danu, koji je i dobio naziv ašura od riječi ašere (deset). Neko će ovu svetkovinu nazvati i hašura, što je ispravno jer hašretun znači skupljanje na jedno mjesto. Dan ašure pao je na 9. septembar, a širom BiH počeo se obilježavati nastupanjem akšamskog vremena 8. septembra. Inače, mjesec muharrem svet je te je sunnet postiti 10. dan muharrema i jedan dan prije ili poslije njega. Odnosno, posti se dva dana. Prenosi Ebu Katada, r. a., da je jedan čovjek pitao Poslanika, s. a. v. s., o postu Ašure, pa je rekao: “Post Ašure uzrokom je praštanja grijeha koji su učinjeni protekle godine!” (Muslim)

Dan ašure je kod muslimana poznat i kao “Bajram vjerovjesnika”, jer je Allah Uzvišeni na taj dan mnogim poslanicima ukazivao posebne počasti. U tom smislu se navodi da je: 1) Ademu oprošteno na ovaj dan, Junusa, a. s., izbacio kit iz svoje utrobe na obalu mora, 2) Nuhova lađa stala je na kopno nakon potopa, spašen je iz bunara Jusuf, a. s., 4) Jakubu, a. s., vraćen je vid, 5) Ejjubu, a. s., vraćeno je zdravlje poslije bolesti od koje mu se raspadalo tijelo itd. Ipak, ovaj je dan dan žalosti jer je Jezid ubio Poslanikovog unuka, odsjekavši mu glavu koju je mubarek Poslanik ljubio i milovao. Poslanikova unuka ostavili su žednog na Kerbeli, a vjeruje se da će doći na Sudnji dan tražiti da ih Poslanik napoji s Havda, Poslanikovog izvora u Džennetu.

U Muslimovom Sahihu od Zejda ibn Erkama prenosi se da je Poslanik kazao: “A vama ostavljam dvije dragocjenosti, prva od njih je Allahova knjiga – u njoj su uputa i svjetlo. Zato uzmite Allahovu Knjigu i čvrsto je se držite, a onda je rekao: ‘I moj Ehli-bejt (moju porodicu) – Allahom vas opominjem u pogledu moga Ehli-bejta, Allahom vas opominjem u pogledu mog Ehli-bejta, Allahom vas opominjem u pogledu moga Ehli-bejta!’” (Sahih Muslim, sv. 4, str. 1873, predaja 2408.)

Jedan dan Poslanik, s. a. v. s., nalazio se kod svoje supruge Ummu Seleme, pa je došao melek Džibril, a. s., te Poslanik reče Ummu Selemi da nikoga ne pušta u kuću. Tada je došao Husejn, plačući pred vratima, te ga je Ummu Selema iz samilosti pustila da uđe. Kada je ušao, sjeo je u Poslanikovo krilo i Poslanik ga poče milovati po licu i ljubiti ga, te mu Džibril, a. s., reče: “Husejna će tvoj umet ubiti.” Poslanik upita: “Pa zar će ga ubiti, a oni su vjernici?” On reče: “Hoće, hoćeš li da ti dam malo zemlje na kojoj će ga ubiti?” Džibril je Poslaniku dao crvene zemlju Kufe, Kerbele, a Poslanik je tu zemlju ostavio da čuva Ummu Selemi i rekao joj: “Čuvaj ovu zemlju na kojoj će ubiti mog Husejna.” (Ahmed ibn Hanbel i et-Taberānī)

Desetog muharrema Ummu Seleme usni jedan san i skoči na noge i poče uzvikivati: “Ej vaj, Husejne!” Medinelije je upitaše: “Šta je bilo, Umu Seleme?” Kaže ona: “Vidjeh Resulallaha u snu, a mubarek glava i brada mu bijahu u krvi. Ja ga upitah: ‘Ja Resulallah, u kakvom si to halu?’ On mi reče: ‘Ne pitaj, naš Husejn je upravo postao šehid.’” Ummu Seleme potrča da uzme zdjelu u kojoj je bila zemlja s Kerbele i vidje kako je zemlja postala krv.

Iako neke frakcije šiija, alevija i drugih u ljubavi prema Poslanikovoj porodici pretjeruju, na osnovu kazanog jasno je koliko je važnost ljubavi i pažnje prema Poslanikovoj porodici. Osmanlije su znale ovo pa je postojala institucija koja se brinula o pravima i zahtjevima Ehli-bejta i zvala se Nakibul-ešraf. Postojala je i u Sarajevu jer je i u glavnom gradu naše zemlje bilo krvnih potomaka Poslanika. Primjera radi, Fadil-paša Šerifović i njegov sin Mustajbeg Fadilpašić, koji je bio prvi gradonačelnik Sarajeva, krvni je potomak Poslanika. Također, porodica Resulbegović bila je potomak Poslanika, s. a. v. s., kao i još neke druge porodice.

Međutim, nakon posljednjeg rata, odnos prema Ehli-bejtu u vjerskoj literaturi je zapostavljen, što pripisujemo uplivu dijela uleme koja se obrazovala u islamskim zemljama koje ne baštine tradiciju bosanskih muslimana. Stoga se za Ašuru 10. muharrema pretežno govori o Nuhu, a. s., kako je skupljena hrana na jednu hrpu i pomiješana i od toga je običaj praviti ašuru. Sve se više zaboravlja spomenuti da je taj dan vojska Jezida, sina Muavije, ubila Poslanikovog unuka i još 72 člana Poslanikove porodice. Oni su skupili posljednji dan sve što su imali na jednu hrpu i napravili ašuru. Važne su nam pouke iz života Nuha, a. s., i njegovog naroda, ali važno je i da upoznamo događaj Kerbele i Poslanikov ummet.

Pouke Kerbele vrlo su bitne i danas, u kontekstu bratoubilačkih dešavanja koja potresaju islamski svijet. Simbolika Ašure jedinstvo je različitosti. Za muslimane je to poruka da među njima ne smije biti podjele po nacionalnoj ili rasnoj osnovi. Nije bitno ko je crnac, ko bijelac, nije bitno ko je Bošnjak, ko Albanac, ko je Turčin, ko Arap, a ko Farisija. Baš kao što svi plodovi od kojih se sprema ašura jesu plodovi iz zemlje, i sa zemlje, neki su gorki, a neki slatki, isto je i s ljudima, a prednost kod Allaha ima onaj ko ima više takvaluka – bogobojaznosti.

Ljubav prema Poslanikovoj porodici na našim prostorima vidljiva je čak i u arhitekturi i građevinarstvu, u kaligrafiji, u poeziju itd. Simbol našeg grada Sarajeva jeste sebilj. Malo ko zna da je sebilj napravljen kao znak ljubavi prema Poslanikovim unucima Hasanu i Husejnu. Vidjet ćemo da imaju dvije česme na njemu, s gornje i donje strane sebilja. Kako su hazreti Husejna žednog ubili, vode mu nisu dali, sebilj ima funkciju da napaja žedne, i ljude i ptice. Sarajevske domaćice, kada bi pripremale ašuru, 10. dan muharrema, odlazile bi do sebilja i donosile su vodu isključivo sa sebilja da upotpune običaj evociranja uspomene na Kerbelu. Evlija Čelebija u svom putopisu Sejahatnami navodi da je u Sarajevu bilo čak 300 sebilja. Iako je proslavljeni osmanski putopisac znao pretjerati u brojkama, ovaj podatak govori o jednoj rasprostranjenoj tradiciji. Također, paralele bi se mogle izvoditi i iz postojanja šehidskih česmi širom Bosne i Hercegovine. U svim bosanskim džamijama nalaze se ispisana imena prve četverice halifa, Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije, ali i imena Poslanikovih unuka Hasana i Husejna, a negdje i imena hazreti Fatime i Hatidže, r. a. Adet je da se uoči Dana ašure unese u kuću 7 namirnica, brašno, so, ulje i dr., radi bereketa za tu kuću.

Prenosi se da je Pejgamber, a. s., rekao: ‘“Kad nastupi kijametski dan, iz nutrine Arša čut će se glas kako zaziva: ‘O skupe, pognite glave svoje i poglede svoje spustite dok Fatima, kći Muhammedova, ne prođe sirat‑ćuprijom! Ona će tada u pratnji 70.000 sluškinja djevičanskih očiju brzinom munje proći.”

Musa Ćazim Ćatić, naš veliki pjesnik, napisao je pjesmu o Fatimi, koja glasi:

Najbolja kćerka izmeđ’ sviju kćera,

Mirisni cv’jet s pejgamberove grane

Bijaše čista bez ikakve mane

K’o njena srca postojana vjera.

 

Između žena najvjernija žena,

Ponosna, čedna, k’o paoma mila –

Božanskom lavu je žarka ljubav njena

U boju zvijezda predvodnica bila.

 

I među majkam’ nikad majke take

Nježne i dobre!… Kerbelske sokake

Svaku noć – vele – sad oblazi ona;

 

I kad kod groba Svete žrtve stane,

Nijemo plačuć, po humku mu pane,

A s njom plače c’jela vasiona.

 

Poslanik, s. a. v. s., kaže: “Fatima je dio mene, ko nju rasrdi, rasrdio je i mene.” U jednoj pekari na sarajevskoj čaršiji na levhi ima ispisan ovaj hadis koji bilježi i Buharija i Muslim. Voljeti Ehli-bejt znači i nadijevati imena sinovima i kćerima: Alija, Hasan, Husejn, Fatima. Dušmani su prije rata, ne bez razloga, izmišljali mnoge viceve, a vazda glavnu ulogu imaju imena Poslanikovih unuka i kćerke: Haso, Huso i Fata.

Poslanik, s. a. v. s., mnogo je volio i bio milostiv prema svojim unucima Hasanu i Husejnu, za koje je rekao da će biti predvodnici omladine u Džennetu. Poslanik, s. a. v. s., kaže: “Husejn je moj unuk, ko mene voli, neka voli i Husejna”, a u drugoj predaji stoji: “Allah, dž. š., voli onoga ko voli Husejna.” (Ahmed, 4/172, Tirmizi, 3775 i Hakim, 3/177, Sahih). Poslanik, s. a. v. s., rekao je: “Husejn minni ve ene min Husejn; Husejn je od mene, a ja sam od Husejna.”

Selam Hasanu, selam Husejnu, selam svim šehidima Kerbele, selam šehidima Bosne, selam svim šehidima ummeta.

PROČITAJTE I...

“U današnje vrijeme dosta su popularne i aktuelne društvene mreže. Bilo mi je zanimljivo da su na godišnjicu preseljenja rahmetli predsjednika Alije Izetbetgovića brojni studenti kojima sam predavao u Turskoj objavljivali statuse posvećene Aliji Izetbegoviću i njegovim mislima. Ili, s druge strane, ako odete sada u Teheran i naiđete na čovjeka mojih godina ili malo starijeg, vjerujem da će vam tu odmah, na licu mjesta, moći ispričati, opisati i prepričati govor predsjednika Alije Izetbegovića na Samitu OIC-a u Teheranu od prije 20 godina”

Mještani iz oblasti Vranjska, kojoj pripada i Todorovo, organizirali su protestno okupljanje tvrdeći da ih migranti koji prolaze njihovim selima teroriziraju. Da upadaju u dvorišta, kuće, štale, obijaju vikendice. S druge strane, u samoj Bileći mnogi ne vjeruju u ono što je trenutno zvanična verzija incidenta. Sumnjaju u nju i predstavnici Bošnjaka. A između svega toga našla se jedna žena, u središtu emocija koje izazivaju migranti na tom dijelu istoka Hercegovine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!