Postoje neke skupine unutar našeg naroda koje kao da su zastale u razvoju

Oni će vam rado govoriti o srednjovjekovnoj Bosni, o Crkvi bosanskoj, o bogumilima, patarenima, bošnjačkom inatu, o stećcima, o tome kako su Bošnjaci, kao evropski narod, svoje narodno ime nosili i prije nego su postali muslimani, kada su kao pripadnici Crkve bosanske proglašavani hereticima i proganjani i s istoka i sa zapada, i tu će zastati. Kao da se poslije dolaska Osmanlija nije dešavalo ništa... Naravno, postoje i oni Bošnjaci koji smatraju da smo mi kao narod nastali tek nakon prihvatanja islama. Ja, hvala Bogu, nemam nikakav kompleks

 

Razgovarao: Hamza RIDŽAL

Po završetku Medrese “Osman ef. Redžović” u Gračanici kod Visokog 2011. godine, Šejma Aydin (rođ. Šikalo) odlučila se za studije menadžmenta na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS). Diplomski studiji završila je 2015. godine kao zlatni student IUS-a. Naredne godine, 2016, stječe titulu magistra ekonomije na istom univerzitetu, gdje počinje raditi kao asistent i upisuje doktorski studij. Početkom 2019. godine osniva Izdavačku kuću “Slovo bosansko” u Sarajevu, a krajem ljeta ove godine planira braniti doktorsku disertaciju na temu Slaba efikasnost tržišta kapitala u Bosni i Hercegovini i zemljama regiona. Za Stav govori o hrabrosti i neophodnom entuzijazmu bez kojeg se ne bi upuštala u osnivanje izdavačke kuće, o tradiciji i identitetu, planiranim izdavačkim projektima i specifičnoj kulturološkoj poziciji Bošnjaka kao velikoj prednosti naše tradicije…

STAV: U sjajnom filmu brata i sestre (Andy i Lana) Wachowski Atlas oblaka jedan od likova, inače vlasnik izdavačke kuće, pita se zbog čega bi iko normalan u 21. stoljeću odabrao izdavaštvo za svoj životni poziv. S obzirom na to da odgovor nismo dobili u samom filmu, nadamo se da ćete nam Vi reći zbog čega ste se odlučili na osnivanje izdavačke kuće?

AYDIN: Na ovo pitanje mogla bih Vam odgovoriti pitanjem, bez nakane da budem maliciozna: “Zašto ste se Vi, kao mlad i obrazovan čovjek – u to sam se mogla uvjeriti čitanjem Vaših tekstova u kojima predstavljate nova izdanja u Stavu – odlučili da u istom tom stoljeću radite za printani medij?” Ali, evo, ja Vas neću to pitati jer vjerujem da volite to što radite. I ovaj film koji ste spomenuli Cloud Atlas (2012) nastao je prema istoimenoj knjizi Davida Mitchella (2004) printanoj u ovom stoljeću, u kojoj pisac kaže da strah, vjera i ljubav određuju put naših života, a da svakim zločinom, ali i dobrim djelom stvaramo vlastitu budućnost.

Uprkos svim koristima koje imamo od rasta i razvoja digitalizacije, suočavamo se i s problemom rasta broja sati provedenih ispred ekrana u svim aspektima naših života. Rastući broj sati provedenih ispred mobilnog, TV ili kompjuterskog ekrana vodi ka većoj potražnji aktivnosti koje ne uključuju elektroniku. Doskora se pod terminom ovisnost podrazumijevala ovisnost o duhanu i psihoaktivnim tvarima, poput heroina ili alkohola, no u posljednje vrijeme znanstvenici sve češće spominju ovisnost novog doba – ovisnost o internetu, pri čemu mladi predstavljaju najrizičniju skupinu. Printane knjige još uvijek predstavljaju jedan od malobrojnih načina bijega od stvarnosti, relaksacije i edukacije koji ni na kakav način ne uključuje ekrane. Štetnost prekomjerne upotrebe ekrana posebno je izražena i naglašena kod djece mlađeg uzrasta, koja zapravo predstavljaju jednu od ciljanih grupa Izdavačke kuće “Slovo bosansko”. Printane knjige još uvijek predstavljaju najpopularniji oblik čitanja u svijetu, posebno u slučaju zemalja u razvoju poput Bosne i Hercegovine. Posebice je važno naglasiti da je najbrži rast popularnosti digitalnih i audioknjiga zabilježen u slučaju knjiga koje se generalno čitaju samo jednom i uključuju žanrove poput krimića, beletristike i (auto)biografija poznatih ličnosti. Žanrovi koji obuhvataju izdanja koja se upotrebljavaju češće, poput djela od historijske, akademske kao i djela sentimentalne vrijednosti te literatura za djecu, još uvijek su znatno popularnija u printanoj formi. Djela koja planiram izdavati kroz “Slovo bosansko” ubrajaju se u drugu grupu spomenutih žanrova za koju većina još uvijek prognozira prolongiranu upotrebu u printanoj formi u budućnosti. Ovo naglašavam imajući iskustvo dodiplomskog i postdiplomskog studija, gdje smo većini stručne literature, a sva je bila na engleskom jeziku, imali pristup isključivo u elektronskoj formi. Potrudila sam se da svaki naslov, bez izuzetka, pronađem u printanoj formi. Nije mi padalo napamet da ispite spremam buljeći u monitor.

STAV: Koje praznine prepoznajete u našoj naučnoj i književnoj produkciji koje bi mogla pokriti Vaša izdavačka kuća?

AYDIN: Nedostatak čitalačke kulture u Bosni i Hercegovini veoma je izražen i primjetan, a za izdavače i primaran problem. Moja namjera jeste razvijanje čitalačke navike kod naših najmlađih kroz produkciju djela namijenjenih djeci svih uzrasta. Iako se naša država suočava s problemom niske stope nataliteta, smatram da bi ovakav pristup mogao biti društveno koristan kao i profitabilan, uzevši u obzir bosanskohercegovačku dijasporu koja nerijetko izražava interesiranje za upravo ovakvom vrstom literature. Roditelji u velikom broju izražavaju želju da njihova djeca ne zaborave ili da nauče bosanski jezik. Također, planiram se fokusirati na literaturu koja ima za cilj jačanje bosanskohercegovačkog identiteta – nešto što je prijeko potrebno našem društvu kako unutar granica države, tako i izvan nje. Sve češće čujemo primjedbe “odgovornih” da nedostaje kvalitetna dječija literatura na bosanskom jeziku, kako niko ništa ne čini na planu razvoja i jačanja političke svijesti Bošnjaka, a da pritom “odgovorni” ne čine ništa, ili gotovo ništa, da bi se pomoglo izdavačima. Sama konstatacija, a i ona se prečesto čuje u našem javnom prostoru, kako postajemo kulturna kolonija, ne znači ništa ako se ne borimo da vlastitom produkcijom spriječimo svaku vrstu kolonizacije naše svijesti.

Nedostatak znanstvene literature predstavlja poseban problem. Budući da sam se, nakon završene Medrese “Osman ef. Redžović” u Visokom, obrazovala na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS), gdje ovih dana branim doktorsku disertaciju, mogla sam steći uvid u apsolutni nedostatak znanstvene literature na bosanskom jeziku. Ne mislim da će iko od bosanskih izdavača moći riješiti taj problem jer se radi o obimnoj literaturi koja je namijenjena malom broju konzumenata, pa bi bilo nemoguće finansijski opravdati sve troškove koji podrazumijevaju plaćanje autorskih prava, prijevoda, lekture, korekture, prijeloma, dizajna, štampe u malom tiražu…

STAV: Koliko je hrabrosti i smjelosti potrebno da se u takvom društvenom kontekstu pokrene izdavačka kuća?

AYDIN: Hrabrost i smjelost jedan su od ključnih faktora za pokretanje bilo kakvog biznisa u Bosni i Hercegovini, posebice izdavačke kuće. Jedan od presudnih faktora jeste činjenica da sam imala tu sreću da sam odrasla okružena knjigama i kroz cijelo djetinjstvo i ranu mladost blisko sarađivala i učestvovala u aktivnostima više izdavačkih kuća. Naš trpezarijski sto, a nerijetko i cijeli dnevni boravak, češće je bio zatrpan isprintima različitih naslova na kojima je valjalo uraditi urednički posao, nego tanjirima i priborom za jelo. Sanjala sam o tome da se na neki način i sama potrudim kako bi i drugi mogli imati slično djetinjstvo. Kroz spomenute saradnje već sam stekla određeno iskustvo, a budući da je mnogo lakše biti hrabar i smion dok si mlad, smatrala sam da je već sada povoljan trenutak za prvi korak ka ostvarenju sna. Ovdje moram naglasiti da je glavni i odgovorni urednik “Slova bosanskog” naš dugogodišnji radnik u izdavaštvu i prijatelj moje porodice Samir Kamenjaš. Moram priznati da on snosi dobar dio krivice za ovu odluku.

STAV: S kakvim se izazovima suočava bosanskohercegovačko izdavaštvo danas?

AYDIN: Bilo bi najbolje da preskočimo ovo pitanje pa da se nađemo za nekih pet-šest godina kako bih Vam dala kvalitetan odgovor. Moja saznanja o problemima izdavača ne mogu biti iskustvena, budući da je “Slovo bosansko” tek registrirano, moja saznanja čisto su informativne naravi. Ako pažljivo proguglate, “čut ćete nesnosnu buku” koju proizvode izdavači iz cijele regije. Svi, ili gotovo svi izdavači kukaju, a jednovremeno uporno nastavljaju biti izdavači. Ja sam sebi stavila u zadatak da okupim grupu mladih obrazovanih entuzijasta koji vjeruju u iste ciljeve. Učinit ću sve da “Slovo bosansko”, ako Bog da, uspije kao izdavačka kuća, a ako ne, bit će mi žao, djelatnost se uvijek može preorijentirati. Znate, kad dođete kod notara da vam napravi odluku o osnivanju, vidite šta sve stoji u registraciji firme: od izvoza trupaca do uvoza polovnih automobila, ili od pedikerskih usluga do prodaje bijele tehnike…

STAV: Ime izdavačke kuće jeste “Slovo bosansko”. Zbog čega ste odabrali baš to ime?

AYDIN: Prije svega zahvaljujući mom suprugu Redžaiju, Turčinu, kojeg ne drži mjesto. Naprosto je ovisan o putovanjima. S njim sam proputovala skoro cio svijet. Posjetili smo u više navrata sve veće gradove Evrope, Tursku i Grčku uzduž i poprijeko, Sjevernu Afriku, Sjevernu Ameriku također, bili smo u rezervatima gdje i danas žive Indijanci, bili smo u Maleziji, Indoneziji, Bliskom Istoku… Sad možda zvuči paradoksalno, ali sve što sam više kultura upoznavala, bivala sam sve privrženija vlastitim korijenima. Male narode je od asimilacije i potpunog nestanka sačuvao jezik i tradicija. Kažu da, ako su nacije nastale samo na osnovu religijskih razlika – okrenute su prošlosti, a ako je nacija nastala na osnovu jezika – okrenuta je budućnosti. Mi, Bošnjaci, ne trebamo se previše brinuti o tome šta drugi kažu o nama – to je odraz njihove kulture ili nekulture – naprosto moramo raditi i biti neumorni u osvještavanju mlađih generacija da je zrak koji dišemo bosanski, da je jezik kojim govorimo bosanski, da je naša zemlja bosanska… Zato je i ime izdavačke kuće, a i ime i slovo jesu znak, “Slovo bosansko”.

STAV: Vaš prvi projekt bio je nedavno štampani prijevod Kur’ana Ali Rize Karabega. Zbog čega ste odlučili da Vaš prvi izdavački projekt bude prijevod Kur’ana (da počnete s bismilom, što bi rekao naš narod)? Šta time poručujete?

AYDIN: Kao što ste i sami naveli, svaki dobar posao počinje bismilom, shodno tome, izdavanje prijevoda Kur’ana smatrala sam primjerenim prvim objavljenim naslovom svoje izdavačke kuće. To je svojevrstan simbol potvrde mog identiteta muslimanke. U Medresi smo najčešće koristili prijevode Besima Korkuta i akademika Enesa Karića. Nadalje, u procesu odabira Karabegovog prijevoda značajnu je ulogu igrala činjenica da je bio Mostarac, što je također simbol mog identiteta, budući da moja porodica vodi porijeklo iz Mostara, a tu sam provela i jedan dio svog ranog djetinjstva. Moji rahmetli djedovi porijeklom su iz južne Bosne, dedo Hadže iz Nevesinja, a dedo Bećir iz Počitelja… Ovdje se posebno moram zahvaliti akademiku Enesu Kariću, koji mi je ustupio Uvodno slovo Karabegovom prijevodu, zapravo, uvodnu studiju na 60 stranica Kratka povijest prevođenja Kur’ana na bosanski, srpski i hrvatski jezik.

STAV: Kakvo je mjesto Karabegovog prijevoda u odnosu na druge prijevode Kur’ana na bosanski jezik?

AYDIN: Hadži Ali Riza Karabeg izradio je i 1937. godine objavio jedan od prvih prijevoda Kur’ana na bosanski jezik, u vrijeme kada su se vodile žustre polemike oko same primjerenosti i dozvoljenosti pokušaja prijevoda Kur’ana na druge jezike, i to sve, uz krajnji napor, o vlastitom trošku. Povrh poteškoća pri prevođenju koje proizlaze iz same nadnaravnosti kur’anskog stila, strukture i izražajnih mogućnosti, Karabeg se suočavao i s problemom nedostatka primjerene i općeprihvaćene islamske terminologije na bosanskom jeziku. Iz tog razloga, u njegovom prijevodu nailazimo na izraze poput prorok, umjesto poslanik ili pejgamber, Gospod umjesto Bog, ili, pak, vaskrsnuti, desnica Božija i sl. Stoga, po mom mišljenju, Karabegov prijevod Kur’ana nenamjerno ističe i stavlja fokus čitaoca na sličnost islama s drugim religijama zastupljenim na našim prostorima, bez da islam prikazuje na iskrivljen način. Ovakva perspektiva, u kombinaciji s ostalim prijevodima Kur’ana na bosanski jezik, ima značajan doprinos za shvatanje islama svih ljudi s ovog govornog područja, i muslimana i nemuslimana.

STAV: Naziv Vaše izdavačke kuće na koricama Karabegovog prijevoda Kur’ana pisan je u stilu bosančice, pri čemu je slovo “a” doslovno pisano bosančicom. Neobično je vidjeti stil i slova srednjovjekovne Bosne na koricama jednog prijevoda Kur’ana. Ta slika kao da svjedoči o našoj ukorijenjenosti u srednjovjekovlje i orijentalno-islamsku kulturu. Naslovnica Vaše prve publikacije otkriva da Vi te dvije grane naše tradicije podjednako doživljavate kao svoje. Zbog čega je važno biti inkluzivan kad je u pitanju naša tradicija?

AYDIN: U Vašem pitanju sadržane su dvije trećine odgovora. Vi ste sve to dobro primijetili. Jedan od ciljeva izdavačke kuće “Slovo bosansko” jeste isticanje i jačanje našeg jedinstvenog identiteta koji naglašava da naše različitosti u suštini nisu i ne moraju biti međusobno isključive. Štaviše, one mogu i trebaju predstavljati jednu cjelinu, uzevši u obzir raznolikost našeg društva – inkluzivnost je veoma bitna kada je u pitanju naša tradicija. Autor znaka i loga izdavačke kuće naš je poznati kaligraf Hazim Numanagić. Još kao dijete, dok sam u školi usvajala prva slova, a u mejtefu prve harfove, oduševljavala sam se njegovim bajramskim čestitkama koje su bile kaligrafski ispisane meni tada nerazumljivom bosančicom.

Ovih dana iz štampe izlazi druga knjiga naše izdavačke kuće KRALJEVSTVO BOSANSKO – Povijest kralja bosanskih autora bosanskog franjevca fra Antuna Kneževića, Bošnjaka iz Varcara, kako se sam potpisao na koricama knjige izdate u Dubrovniku 1884. godine, istinskog poznavaoca svih bosanskih prilika. On je zagovarao integralno bošnjaštvo, jedan narod u tri različite vjere: katoličanstvo, pravoslavlje i islam, jedan narod koji govori jednim jezikom – bosanskim, i ima svoju državu Bosnu. Mi ovom knjigom ne namjeravamo reafirmirati ideju integralnog bošnjaštva niti želimo negirati pravo bosanskim katolicima da se izjašnjavaju Hrvatima i bosanskim pravoslavcima da se izjašnjavaju Srbima. Mnoge historijske pojave su ireverzibilne. Ova knjiga jeste krunski dokaz da integralno bošnjaštvo nije nikakva kalajevština, nije Benjamin Kalay zagovarao ništa novo, on se samo naslanjao na ideju bosanskih patriota koja je bila živa i prije dolaska Austro-Ugarske na naše prostore.

Pogledajte kako se i danas Bošnjaci nastoje dezorijentirati. Postoje neke skupine unutar našeg naroda koje kao da su zastale u razvoju. Oni će vam rado govoriti o srednjovjekovnoj Bosni, o Crkvi bosanskoj, o bogumilima, patarenima, bošnjačkom inatu, o stećcima, o tome kako su Bošnjaci, kao evropski narod, svoje narodno ime nosili i prije nego su postali muslimani, kada su kao pripadnici Crkve bosanske proglašavani hereticima i proganjani i s istoka i sa zapada, i tu će zastati. Kao da se poslije dolaska Osmanlija nije dešavalo ništa… Naravno, postoje i oni Bošnjaci koji smatraju da smo mi kao narod nastali tek nakon prihvatanja islama. Ja, hvala Bogu, nemam nikakav kompleks. To što sam rođena u Bosni i što sam Bošnjakinja i što mi je jezik bosanski nije pitanje mog određenja, o tome nisam odlučivala ja, a to što sam muslimanka i što sam završila Medresu (u koju sam se upisala potpuno svojom voljom) jeste moja odluka, i na to sam itekako ponosna. Moji su i stećci i nišani i turbeta.

STAV: Na koju se oblast planirate posebno fokusirati? Koju vrstu publikacija možemo očekivati od “Slova bosanskog”?

AYDIN: O tome smo već dosta toga kazali. Bošnjačka politička misao svakako je jedna od tema na koju smo se već fokusirali. Politička povijest Bosne i Hercegovine, kroz različita povijesna razdoblja, u domaćoj javnosti nije, barem historiografski, u potpunosti nepoznata, ali jeste dosta često ideološki, publicistički ili neoromantičarski uvjetovana, što znači da nije na primjeren način činjenično i znanstveno “posložena”. U tom smislu, političko-historijsko valoriziranje bosanskohercegovačke političke povijesti od uvaženog profesora Esada Zgodića, najpoznatijega i najpozvanijeg poznavaoca ove tematike, pionirski je posao u znanstveno-teorijskom sistematiziranju ukupne bosanskohercegovačke povijesno-političke prakse. U pitanju su sljedeća djela profesora Esada Zgodića: Ideja bosanske nacije, Bošnjačka politička misao – osmansko doba, Bosanska politička misao – austrougarsko doba, te na kraju trilogija na 1.300 stranica koja je već spremna za štampu Naučnici i upravljanje državom. Ove knjige nisu samo za one koji čitaju, koji “rade na sebi”, u smislu boljeg i svrhovitijeg razumijevanja vlastite historijsko-političke tradicije, nego je to prijeko važna literatura za elementarno osvještavanje šta je to zemlja Bosna i šta je to njezina vrtložna povijest u svim socio-psihološkim i političko-historijskim diskursima i kontekstima.

Na korekturi je i knjiga Amine Isović-Bukvić Kraljevstvo u pustinji. Ova knjiga putopisa vezana je, tematski, za prostor Saudijske Aarabije. Knjiga se doima kao autentično spisateljsko djelo, “izvještaj” s lica mjesta, što bi se reklo, ideološki neopterećeno, nimalo pristrasno za bilo koju ideološko-političku “opciju”, gospodstveno je, jezički izbrušeno, otvara slojevite, tajnovite i vrlo zanimljive svjetove saudijskog savremenog društva. Važno je istaknuti da ovu knjigu ispisuje žena. Žena koja je obrazovana, radoznala i senzibilizirana za razumijevanje svjetova unutar njihovih različitosti.

U biblioteci Pupoljak, namijenjenoj mlađem uzrastu, pripremili smo tri romana: O Zgembi, Maši i Malcu autora Nijaza Čardaklije. Tu je i cijeli niz edukativnih slikovnica za najmlađe koje planiramo izdati u narednoj godini.

Na kraju, ne smijem zaboraviti meni posebno dragu biblioteku The Bosnian World, u okviru koje ćemo naša iskustva pokušati približiti svijetu na engleskom jeziku, a više o tome i drugim izdanjima nekom drugom prilikom.

PROČITAJTE I...

Gdje smo se izgubili toliko da nismo u stanju vidjeti da nas je na većini geografskog prostora kojim se prostire Bosna i Hercegovina sve manje i da taj negativni trend možemo spriječiti samo ako stanemo pred ogledalo vlastite savjesti i uvjerimo sebe da nam je u jedinstvu spas i da samo jedinstvenim nastupom možemo konačno definirati nacionalne interese koji će nam ubuduće biti vodilja u političkom, naučnom, kulturnom, umjetničkom, društvenom i svakom drugom djelovanju

Muhammed, a. s., iz svoje bi sobe provirivao i gledao ashabe kako klanjaju. Nije im se mogao pridružiti. Tek ponekad bi ga izveli među sobom. Drhtavim glasom im je rekao: “Tako mi Allaha, ne bojim se da će vas uništiti siromaštvo. Bojim se dunjaluka za kojim ćete trčati kao što su trčali oni prije vas pa će vas uništiti kao što je i njih uništio”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!