fbpx

Poigravanje sa simbolima: Srebrenica nije toponim

Grdno se vara onaj koji misli da Srebrenica predstavlja isključivo uspomenu na 8.372 mučki ubijene osobe. Srebrenica je više od toga. Srebrenica je simbol stradanja Bošnjaka i u svim ratovima prije 1992. godine i svih patnji koje je ovaj narod pretrpio kako bi mogao slobodno koračati

Piše: Elvir MUSIĆ

Čovjek je društveno biće sklono zaimavanju navika koje nerijetko skončavaju u ovisnosti o nečemu što se, iako potpuno nebitno, na prvi pogled doima bitnim. Zarobljen u tim ovisnostima o nebitnosti, propušta priliku da shvati šta mu je na ovom svijetu bitno, čemu treba posvetiti pažnju i na koji način treba živjeti kako na kraju života ne bi uslijedilo bolno kajanje. Neki su u tim svojim poigravanjima s vlastitom sadašnjošću spremni žrtvovati budućnost, počiniti nenadoknadive greške i žrtvovati sve ono za šta je uistinu vrijedno živjeti, a to su poštenje, čast i obraz. Kada čovjek zabasa tom stranputicom umišljenosti u presudnost značaja vlastitog bivanja pred čijim je oltarom dopušteno žrtvovati sve ono što čovjeka čini čovjekom, može biti spašen samo teškim iskustvom koje je u stanju podsjetiti ga na njegovu prolaznost i značaj njegova bivanja tek u mjeri u kojoj je zavrijedio poštovanje drugih članova zajednice.

Prema tome, krizne situacije, slične ovoj koja nas je zaokupila već bezmalo tri mjeseca, slobodno možemo posmatrati kao blagodati i prilike za spas i sebe i drugih. Neminovno je da je pandemija virusa korona otkrila većinu onoga što smo krili u svojim prsima, ali i ono što su osobe sklone gomilanju imetka spremne učiniti kako bi ostvarile svoj cilj. Prilika je ovo da se zapitamo o nekim pojavama od kojih nam dobrano ovisi i kvalitet budućnosti koju ćemo graditi i mi i naši budući naraštaji. Prilika je ovo da se konačno othrvemo kušnji oličenoj u namjeri da sve pojave personificiramo, utjelovimo u nečijem imenu i prezimenu i sve kritike usmjerimo prema određenoj osobi, zanemarujući pritom činjenicu da se trebamo baviti pojavama, a ne ličnostima koje su ništa više od običnih stažista u krupnim pričama naših života.

Prateći ovih dana reakcije na jedan slučaj u čijem se središtu, nimalo opravdano, našla Srebrenica, ostao sam zatečen lahkoćom pokušaja poigravanja srebreničkim žrtvama i neodgovornim odnosom onih koji su zbog jednog imena i prezimena sve svoje nezadovoljstvo i sve svoje frustracije usmjerili prema Srebrenici; propitujući čak i značaj tog mjesta u kojem je dokazano izvršenje Genocida. Othrvavši se početnoj zatečenosti, suočio sam se s pitanjem: Da li smo mi kao narod uopće svjesni šta je nama Srebrenica?

Da li je ovdje riječ o jednom omanjem gradiću u Podrinju u kojem su mučki ubijene 8.372 osobe za čijim ostacima i danas tragamo po brojnim primarnim i sekundarnim grobnicama širom Podrinja, po planinama Udrč, Majevica i Kozjak i riječnim koritima Jadra, Drinjače i Drine? Da li je ovdje riječ o mjestu koje se godinama koristi kao izgovor za masovne napade na sve ono što u nama budi nezadovoljstvo, pri čemu skoro pa redovno iz sehara našeg nezadovoljstva i frustracije za koju više ne znamo ni odakle dolazi izvlačimo kojekakve famozne donacije, krađe i lopovluke, nesvjesni da time obeznačavamo samu Srebrenicu? Srebrenica je više od svega navedenog, toliko više da trenutno možda i nismo kadri pojmiti značaj tog stradališta nevinosti.

Srebrenica jeste toponim, ali je istovremeno i simbol i metafora stradanja nevinih ljudi. Grdno se vara onaj koji misli da Srebrenica predstavlja isključivo uspomenu na 8.372 mučki ubijene osobe. Srebrenica je više od toga. Srebrenica simbolizira i brojne masakre u Podrinju, koncentracione logore i kazamate, stratišta i pogubilišta u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju, Topoli, Tomašici, Tukovima, Jarugama, Karanu, Kevljanima, Kratelju, Brezičanima, Brezini, Rudniku “Ljubija”, Prijedoru, Sivcu, Senkovcu, Majdanu, Ciglanama, Puharskoj, Hrustovu, Jeli, Dobrkovićima, Dretelju, Gabeli, Heliodromu, Ljubuškom, Raštanima, Širokom Brijegu, Koštanoj bolnici u Stocu, Vojnom, Batkovićima, Batajnici i Zvorniku. Srebrenica je simbol stradanja Bošnjaka i u svim ratovima prije 1992. godine i svih patnji koje je ovaj narod pretrpio kako bi mogao slobodno koračati prostranstvima naše prelijepe domovine.

Srebrenica je simbol stradanja i nebošnjaka, mjesto koje budi tugu i u “majkama u crnom” i majkama svih sinova stradalih zbog ludila povijesnih idiota koji su zarad vlastitog ega spomenutog na početku ovog teksta žrtvovali poštenje, čast i ugled cijelog jednog naroda. Prema tom simbolu moramo se ophoditi s puno više poštovanja i pijeteta negoli smo, izgleda, u postojećem trenutku u stanju pojmiti, jer od tog poštovanja ovisi odnos budućih generacija prema stradanjima koja smo iskusili kao narod. Budemo li zbog opskurnih likova i njihovog skrivanja iza nevino stradalih žrtava obezvređivali simbol Srebrenice, naše buduće generacije bit će osuđene na zaborav. Zaborav koji smo toliko puta preskupo platili.

Nakon svega navedenog, pitam se da li su oni koji se dvadeset i pet godina poslije Genocida, jednog od najmonstruoznijih zločina koji čovječanstvo pamti, u Srebrenici kriju iza nevino stradalih, na najbrutalniji način i u najtežim patnjama, glađu, žeđu, neizvjesnošću, strahovima i usahnućima u trenucima koji znaju trajati danima, likvidiranih žrtava, svjesni kakvu nepravdu nanose upravo tim žrtvama, svima nama, ali i našim budućim pokoljenjima koja u Srebrenici moraju imati podsjetnik na sva stradanja koja smo kao narod pretrpjeli tokom minulih hiljadu godina?

PROČITAJTE I...

SDA je stranka muslimanskog/bošnjačkog nacionalnog kruga. Ono što je posebno važno, i to treba ponoviti, jeste činjenica da je SDA prva stranka u bošnjačkom narodu koja je nadživjela svog osnivača i utemeljitelja. SDA je uopće prva politička stranka u bošnjačkom narodu poslije Boja pod Banjom Lukom koja je organizirala i politički predvodila i narod i državu u odbrani Bosne i Hercegovine u vremenu agresije kosmičkih naroda, agresije u formi genocida najavljenog u Skupštini Bosne i Hercegovine

Taj 26. maj prevratničke 1990. godine ostat će ubilježen kao dan osnivanja SDA, ne samo kao stranke Bošnjaka i njihove javne, jasne i nedvosmislene političke deklaracije u uvjetima vrlo brzog raspada Jugoslavije već kao prve građanske i demokratske stranke koja nije nastala tek pukom transformacijom monopolističkih institucija jednostranačkog režima, kao što su negdje u isto vrijeme nastale Liberalna stranka iz Saveza socijalističke omladine, Demokratska socijalistička stranka iz Socijalističkog saveza radnog naroda ili Stranka demokratskih promjena iz Saveza komunista

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!