Papin poziv na bratstvo i dijalog

“Napast da vjerujemo u mržnju i osvetu kao legitimno sredstvo za brzo i učinkovito traženje pravde je uvijek prijetnja”, rekao je Franjo, “ali iskustvo nam govori da mržnja, podjela i osveta jedino što postižu je ubijanje duše naših naroda. Neće biti mira među narodima bez mira među religijama”, kazao je Franjo, citirajući njemačkog buntovnog teologa Hansa Künga.

Papa Franjo oprostio se proteklog vikenda od marokanskog naroda pozivajući na vjersku toleranciju i bratstvo između katoličkog i muslimanskog svijeta. Posljednjeg dana posjete Maroku podsjetio je da su svi Marokanci dio iste porodice i napao prozelitizam, koji je kažnjiv po marokanskim zakonima, te politiku fundamentalizma i podjela.

Tokom sastanka u rabatskoj katedrali sa svećenicima, redovnicama i vjerskim predstavnicima iz Maroka i drugih zapadnoafričkih zemalja, papa je pozvao vjernike u afričkoj zemlji na “otvoreni dijalog” s islamom. Katolička crkva mora graditi mostove s muslimanskim svijetom, ali ne jer je to “moda” ili “strategija” za povećanjem broja vjernika, upozorio je pred malom zajednicom posvećenih i katoličkih svećenika u zemlji.

Franjo je u subotu stigao u Maroko, 34 godine nakon historijskog posjeta Ivana Pavla II Casablanci. Dnevni red bio je obilježen međuvjerskim dijalogom i eksplicitnom osudom fanatizma, ali je papa također želio pokazati bliskost maloj marokanskoj zajednici katolika koji žive u toj većinski muslimanskoj zemlji. Kršćana je u Maroku manje od 30.000, a u zemlji živi 35 miliona stanovnika.

Na stadionu princa Moulaya Abdellaha u glavnom gradu, gdje je papa držao misu, Marokanaca jedva da je bilo na tribinama. Većina onih koji su došli bili su stranci, studenti ili radnici migranti u Maroku, koji su u nekim slučajevima putovali stotinama kilometara kako bi vidjeli papu izbliza. Otac Jean-Pierre Schumacher, posljednji preživjeli u tom masakru, bio je prisutan tokom propovijedi.

“Napast da vjerujemo u mržnju i osvetu kao legitimno sredstvo za brzo i učinkovito traženje pravde je uvijek prijetnja”, rekao je Franjo, “ali iskustvo nam govori da mržnja, podjela i osveta jedino što postižu je ubijanje duše naših naroda. Neće biti mira među narodima bez mira među religijama”, kazao je Franjo, citirajući njemačkog buntovnog teologa Hansa Künga.

Za Franju, međuvjerski dijalog nije teoretska fraza, nego jedan od prioritetnih ciljeva njegovog pontifikata, on je apsolutno uvjeren u dobrotu vjerske pluralnosti. Prošla su vremena križarskih ratova. Nema papinskih anatema protiv druge dvije religije, judaizma i islama, ogranaka istog debla koji ima svoje korijene u ocu Ibrahimu.

U Maroku je želio ići korak dalje u svojoj borbi da stane ukraj fundamentalizmu, pošasti svih religija. S marokanskim kraljem htio je potpisati nešto slično već sada historijskom Dokumentu o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajedničkom suživotu, koji je prije nekoliko mjeseci potpisao s velikim imamom Al Azhara Ahmedom al-Tayebom. Islam nema jednog papu, već različite vjerske vođe, a jedan od njih i najvažniji jeste Sidi Mohammed ben el-Hassan ben Mohammed ben Youssef el-Alaoui (Mohammed VI), koji je, osim što je potomak dinastije Alaouite, koja vlada Marokom od 1666. godine, i 36. izravni potomak Muhameda, a. s.

PROČITAJTE I...

Zanimljivo je posmatrati kako najvatreniji i najmilitantniji protivnici, osporavatelji i suparnici SDA redefiniraju ne samo svoje dnevnopolitičke stavove nego i svoje ideološke i političke platforme, a sve kako bi se repozicionirali na suprotnu stranu. To jasno pokazuje i da je SDA politički trendsetter u Bosni i Hercegovini, ali i da je jedna istinska ideologija mnogih njenih konkurenata jeftini populizam i politički makijavelizam, a njihova politička praksa isključivo napadanje na SDA bez nuđenja smislenih vlastitih ideja

Ne samo od profesora Lučića iz Zagreba već, nažalost, i s drugih strana dopire, upotrebom naučnih titula, vulgariziranje najznačajnijih pitanja za međunacionalne i međudržavne odnose u balkanskoj regiji, kojoj pripada i Hrvatska. Za njegovu od istine beskonačno udaljenu ocjenu opravdano je reći da je propagandistička, obmanjivačka, da nema nikakve veze s naukom, pa u konačnom da je banalna, vulgarna, iracionalna i glupa ako se pod pojam gluposti uvjetno svrsta iracionalnost, ili obratno, ako se pod pojam iracionalnost uvjetno svrsta pojam glupost. Sa stajališta onih koji brinu o svojoj i općoj sigurnosti, redakciji Globusa treba se zahvaliti što, kad već postoje, objavljuje gluposti (iracionalnosti)

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!