fbpx

Otkud Nikšiću obraz da priča o korupciji

Presmiješno je slušati i gledati kako krivične prijave podnosi Nermin Nikšić, koji nije ni prstom mrdnuo kada je Mirsad Mešić, predsjednik SDP-a Zeničko-dobojskog kantona, u kameru Federalne televizije s ponosom priznao da je iskoristio politički uticaj i zaposlio kćerku u Elektroprivredu BiH. Da ne nabrajamo dalje, takvih je SDP slučajeva bilo na desetine.

Danas je objavljeno kako su predsjednici Socijaldemokratske partije BiH i Naše stranke, Nermin Nikšić i Predrag Kojović, podnijeli krivičnu prijavu Tužilaštvu Kantona Sarajevo zbog takozvane afere “Asim”. Zašto su podnijeli prijavu novinarima portala Klix pojasnio je Nikšić tvrdeći kako je bivši potpredsjednik SDA Asim Sarajlić prihvatio da bude žrtveno janje te da je stavio stranku iznad države.

I dok se o “političkom moralu” Predraga Kojovića još i može raspravljati, presmiješno je slušati i gledati kako Nikšić, sve pocupkujući kao na onom predizbornom skupu kada je govorio o ljudima koji nose duge brade i kratke pantalone, etiketira i drži lekcije ovdašnjoj javnosti.

Presmiješno je slušati i gledati Nikšića kako zbog snimka na kojem se, ma kako to odvratno i nisko zvučalo, priča o nečemu što se ipak nije ni desilo, vazi osoba koja je bila direktni akter brojnih korupcijskih afera. Koje bi sada najradije zaboravio.

Presmiješno je slušati “moralnu vertikalu” Nikšića, osobu koji je u vrijeme dok je bio premijer Federacije BiH, kako je utvrđeno istragom CIK-a BiH, „aktivno sudjelovala u imenovanju svog brata Mirsada na direktorsku funkciju u javnom preduzeću“, osobu koja je pripremajući teren za ovo imenovanje, napravio puno ozbiljniji i opasniji zakonski karambol za koji bi u svakoj uređenoj državi morao krivično odgovarati.

Prije punih osam godina brojni su ovdašnji mediji objavili, a citiraćemo Slobodnu Bosnu, da je po izravnom nalogu premijera Nikšića, selektivno promijenjen Statut Javnog preduzeća Autoceste Federacije BiH, i to u njegovom najosjetljivijem dijelu u kojem su propisane stručne propozicije za izbor direktora u ovom preduzeću.

Statutom ovoj javnog preduzeća (član 25. stav 2) izričito je propisano da za direktora ovog javnog preduzeća može biti imenovano lice koje pored općih, zakonom propisanih uvjeta, ispunjava i dodatna dva uvjeta – da je diplomirani inžinjer građevine i da ima najmanje osam godina radnog iskustva na istim ili sličnim poslovima, od čega najmanje pet godina na rukovodnim poslovima.

Budući da Mirsad Nikšić nije ispunjavao ni prvi ni drugi preduvjet, njegov moćni brat, federalni premijer Nermin Nikšić, problem je riješio na vrlo jednostavan način: dao je nalog da se Statut preduzeća promijeni i prilagodi uvjetima koje ispunjava njegov brat Mirsad.

Presmiješno je slušati i gledati kako krivične prijave podnosi Nermin Nikšić, koji nije ni prstom mrdnuo kada je Mirsad Mešić, predsjednik SDP-a Zeničko-dobojskog kantona, u kameru Federalne televizije s ponosom priznao da je iskoristio politički uticaj i zaposlio kćerku u Elektroprivredu BiH. Da ne nabrajamo dalje, takvih je SDP slučajeva bilo na desetine.

Umjesto što skuplja klikere podnoseći krivične prijave, Nikšiću bi bilo bolje da kaže zna li štogod o nestanku nekih mašina iz industrijske zone u njegovom rodnom Konjicu, useljavanju u stanove usred rata ili optužnicama za ratne zločine protiv njegovih najbližih rođaka.

Ali on to neće jer su to sve detalji koji ga debelo kompromitiraju. Populizam i podizanje krivičnih prijava vrhunac je njegovog političkog angažmana, on drugo ne umije pa nikome nije ni čudno što mu stranka koja je postala privjesak ljudi okupljenih oko Predraga Kojovića polako ali sigurno odumire.

Ostalo im je još samo da promiješaju grah na Igmanu,  /N.H./

 

Prethodni članak

Mor(i)a

PROČITAJTE I...

Presuđeni ratni zločinac Dario Kordić diplomirao je u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. „Čestitamo našem Dariju koji je danas obranio svoj diplomski rad i postao magistar teologije!“, napisali su na Facebook stranici „Hrvatska zvona“. Prije nego je postao magistar teologije Dario Kordić je, među ostalim, po zanimanju bio ratni zločinac. Naime, zbog političke odgovornosti koju je imao u vrijeme pokolja u Ahmićima i bošnjačko-hrvatskog sukoba u dolini Lašve, Kordić je osuđen na 25 godina zatvora za sljedeća kaznena djela: 1) Protupravni napad na civile; protupravni napad na civilne objekte; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; pljačkanje javne ili privatne imovine; uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih ili obrazovnih ustanova (kršenja zakona ili običaja ratovanja), 2) Hotimično lišavanje života; nečovječno postupanje; protupravno zatvaranje civila (teška kršenja Ženevskih konvencija) 3) Progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; nehumana djela; zatvaranje (zločin protiv čovječnosti). Nakon što je odslužio dvije trećine svoje kazne, Dario Kordić je pušten iz zatvora 2014. godine.

Sigurnosne strane inicijative za mali Schengen naročito su važne, posebno za one zemlje koje Srbija obuhvata svojim velikodržavnim imperijalnim ambicijama. Ima osnova za sumnju da će Srbija zloupotrijebiti poboljšanje saradnje po sadržajima malog Schengena za jačanje svojih subverzivnih oslonaca u funkciji udovoljavanja velikodržavnim ambicijama, jer su im takvi oslonci u posljednjim decenijama oslabljeni, iako su još uvijek vrlo aktivni na štetu mira, posebno na Kosovu, Crnoj Gori i BiH, zbog čega su upravo te zemlje osnovano, a ne paranoično, oprezne prema malom Schengenu. U svakom slučaju, i s malim Schengenom i bez njega sigurnosni sistemi srbijanskih susjeda imaju razloga za pojačano angažiranje na otkrivanju i suzbijanju subverzivnih planova, akcija i njihovih nosilaca

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!