Osmače – jedino selo u Bosni i Hercegovini sa solarnom rasvjetom

“Ukupno će biti postavljeno pedesetak solarnih sijalica. Vjerovatno smo prvo selo u Bosni i Hercegovini koje pitanje rasvjete rješava na ovaj način. Tako je i kad se radi na održavanju puta, svi rade na tome, uključujući i dijasporu. U selu su svi uključeni na svoj način, koliko ko može”

 

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Osmače su selo u srebreničkoj općini koje mnogi porede s Toskanom u Italiji. Nije to ni čudo s obzirom na to da svake godine veliki broj Italijana dođe i uživa u ljepotama ovog sela udaljenog od Srebrenice nešto više od dvadeset kilometara. Osmače su poznate i po krompiru, heljdi, borovnicama, ali prije svega po vrijednim domaćinima koji vole svoje mjesto i nastoje poboljšati tamošnje uvjete života.

Osmače su prvo selo u ovoj regiji koje koristi solarnu javnu rasvjetu. Zasad je urađen dio rasvjete, a stanovnici Osmača navode da će u narednom periodu biti postavljene solarne sijalice u cijelom mjestu, čime će u potpunosti biti riješeno pitanje ulične rasvjete.

“Nismo još rasvjetu završili, još to traje, u suštini čekamo robu, većinu novca već imamo. Radimo svojim sredstvima, učestvuju ljudi koji tu žive, ali i dijaspora. Ukupno će biti postavljeno pedesetak solarnih sijalica. Vjerovatno smo prvo selo u Bosni i Hercegovini koje pitanje rasvjete rješava na ovaj način. Tako je i kad se radi na održavanju puta, svi rade na tome, uključujući i dijasporu. U selu su svi uključeni na svoj način, koliko ko može”, priča Almir Dudić, koji s porodicom živi u Osmačama.

Stanovnici ovog sela kažu da “ne žele da zavise od tuđe pomoći i donacija, već svojim radom i sredstvima ubrzavaju stvaranje boljih životnih uvjeta, a uvođenjem solarne rasvjete ne zagađuju okolinu i ne stvaraju obavezu Opštini da snosi troškove osvjetljenja”.

Da su Osmačani dobri domaćini i pozitivan primjer, dokazuje i podatak da je na području Srebrenice postavljeno više od hiljadu sijaličnih mjesta javne rasvjete, a iz općinskog budžeta godišnje se izdvaja nekoliko desetaka hiljada maraka za osvjetljenje i njegovo održavanje.
Osmačani su primjer kako se vlastitim radom i sredstvima stvaraju bolji uvjeti za život na selu, budući da su u zajedničkim akcijama izgradili više kuća i drugih objekata, redovno održavaju put, čiste kanale i sijeku rastinje kako bi dionica do njihovog sela uvijek bila prohodna.

Sela Luka i Krušev Do nisu više na kraj svijeta. Najudaljenija mjesta od centra Srebrenice dobila su prve kilometre asfalta. S asfaltiranim dionicama značajno je unaprijeđena putna infrastruktura i olakšan život povratničkim porodicama u ova planinska mjesta nestvarne prirode i ljepote.

Sela Luka i Krušev Do udaljena su od centra Srebrenice pedesetak kilometara. Danas u ovim selima živi približno pedeset porodica koje se uglavnom bave poljoprivredom i stočarstvom.
U zimskim mjesecima put do sela Luka i Krušev Do uglavnom je neprohodan. Veliki nanosi snijega stvaraju ogromne probleme, pa je tako zimus Civilna zaštite iz Federacije danima probijala put kako bi se došlo do stanovnika ovih sela. Da bi im makar malo olakšali život, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica pokrenulo je skupa sa stanovnicima aktivnosti na asfaltiranju puta u ovim selima na kraju istočne Bosne.

U projekt asfaltiranja uložena su sredstva u iznosu višem od 300 hiljada maraka, a osim Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, određen iznos izdvojila je i Opština Srebrenica.

“Uradilo se gotovo dvostruko više od onoga što smo planirali. Željeli smo uraditi po jedan kilometar u Luci i Kruševom Dolu, a urađeno je 3,5 kilometra zahvaljujući i učešću mještana”, rekao je ministar Edin Ramić prilikom otvaranja puta prije nekoliko dana.

Hamo Zulanović, predsjednik Mjesne zajednice Luka, kaže da je urađeni dio puta od izuzetnog značaja za stanovnike ova dva sela.

“Otkako smo se vratili, ovdje je po pitanju puteva sve bilo, da se tako izrazim, povuci-potegni. Nikad niko nije pokušao uraditi ovakav projekt. Ovaj put nama mnogo znači. Osim što imamo urađen dio asfalta, iako smo daleko, znamo da nismo zaboravljeni”, kaže Zulanović.

Mještani sela Luka i Krušev Do nadaju se da će u narednom periodu biti urađeni novi kilometri asfalta, jer ima još dvadesetak kilometara makadamskog puta koje treba asfaltirati.
Prije desetak godina u Luci je urađena školska zgrada, ali djeca u školske klupe nikada nisu sjela. Iako je u ovaj objekt uloženo približno 200 hiljada maraka, djeca idu u Podravanje, dvadeset pet kilometara udaljeno od Luke.

 

PROČITAJTE I...

Poštivati zaštićene vrijednosti u islamu, život, vjeru, slobodu, imetak, porodicu i čast, svakom muslimanu, pa i onome koji nosi vojničku uniformu, stroga je obaveza. Ljudski život Božiji je dar. Oduzeti ga nekome ili ga skrnaviti na bilo koji način, bez prijeke potrebe i nužde, u granicama propisanog i dozvoljenog, znači uzimati Božije prerogative u svoje ruke i urušavati savršeno Božije djelo. U tom smislu, svako djelovanje usmjereno protiv ovih vrijednosti je zabranjeno, a postojanje određenih sistema njihove zaštite nužno

Autor knjige Nihad Halilbegović upoznao je Bušatliju kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu. U to je vrijeme Halilbegović bio sekretar Sekretarijata za narodnu odbranu Grada Sarajeva. U Gradski sekretarijat došao je Bušatlija i tražio sastanak. Kada ga je primio na razgovor, Bušatlija je rekao: “Bosna je napadnuta, Sarajevo danima granatiraju. Došao sam po dozvolu da formiram jedinicu s mojim studentima i da idemo pravo na liniju da branimo domovinu. Ne smijemo dozvoliti JNA i drugim srpskim jedinicama da uđu u grad”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!