fbpx

NOVI STAV: Zazivanje Velike Srbije

Središnja tema ovog 287. broja Stava su posljednja dešavanja nakon izbora u Crnoj Gori.

 

 

U prodaji je novo izdanje magazina Stav.

Središnja tema ovog 287. broja Stava su posljednja dešavanja nakon izbora u Crnoj Gori.

Na marginama postizbornih vijesti iz Crne Gore našla se i ona o napadima razularenih Srba na lokale Bošnjaka u Pljevljima, nekadašnjoj glasovitoj Taslidži, sjedištu Hercegovačkog sandžaka. Bio je to, valjda, najbolji način proslave izborne pobjede po ustaljenom srpskom poimanju radosti i slavlja. I samo je ova vijest dovoljna, ne uzimajući u obzir čak ni masovnu upotrebu četničke ikonografije, usklika i pjesmi uz koje se ovih nekoliko dana slavio “Milin pad”, pa da shvatimo da se preko noći mirna i stabilna Crna Gora pretvara u tačku regionalne nestabilnosti.

„Zazivanje velike Srbije uvod je u rat“ naslov je još jedne analize dešavanja u Crnoj Gori u novom broju Stava. Danas je teže nego za vrijeme Agresije na BiH očekivati jedinstven stav međunarodne zajednice. Tada ga nije bilo, konačan – dejtonski – bio je težak i za pravdu gorak kompromis, no on je ipak postignut jer je postojao još koliko-toliko čvrst okvir međunarodnih odnosa i njihovih principa. Nezavisnost Kosova, nažalost, jedan je kasniji katalizator koji međunarodne odnose usložnjava (nisu ni sve članice EU priznale Kosovo, a neke druge države svoja priznanja povlače) te se zloupotrebljava kao zalog za teritorijalne ustupke u drugim državama Balkana

Novinari Stava analiziraju navode o nekakvim „paraobavještajnim centrima“ u Sarajevu. Vrlo je opasno u Bosni i Hercegovini razbacivati se pojmom “paraobavještajno”, odnosno u svrhu dnevnopolitičkih ucjena i ličnih sujeta krivo locirati paraobavještajne centre i paraobavještajne silnice u Bosni i Hercegovini. Uostalom, onaj koji bi iznosio ovakve tvrdnje morao bi dati jasne dokaze kojoj paravojnoj i paradržavnoj organizaciji ono paraobavještajno služi, jer, kako rekosmo, jedno ne ide bez drugog i trećeg

U novom Stavu pišemo o migranstloj krizi u Bosanskoj Krajini, o „autonomiji i pučizmu na krilima krize“. Migrantska kriza tema je o kojoj je pisati hladne glave hod po polemičkom minskom polju. S jedne strane imamo iskustvo ljudi u Krajini koje migrantska kriza godinama direktno životno ugrožava, koji su svega toga siti te više nemaju ni volje, ni želje, ali ni strpljenja da vode računa o bilo čemu osim o svojim i interesima vlastitih porodica i lokalnih sredina. S druge strane stoje oni koji pokušavaju to nakupljeno nezadovoljstvo iskoristiti kako bi ili rehabilitirali bankrotirane i poražena ideje poput autonomije, ili koji bi da instrumentaliziraju bijes naroda kako bi oni došli na vlast

Na predstojećim lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini Jusufa Pušinu je Stranka demokratske akcije kandidirala za poziciju načelnika sarajevske Općine Stari Grad. O kandidaturi, danima osnivanja Fudbalskog saveza, politici Ibrahima Hadžibajrića, sudskom procesu koji se vodi protiv njega u slučaju “Dragan Vikić i ostali” Pušina je govorio za Stav.

Također, za novi Stav govori Zoran Turković, nezavisni kandidat za načelnika Općine Stolac na predstojećim izborima u novembru 2020. godine. Bio je pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine. Za sebe kaže da nikad nije bio član bilo koje političke stranke niti je bio član upravnih ili nadzornih odbora bilo kojeg javnog preduzeća, a ipak je uspješan privrednik. Iako nikad nije bio član neke političke stranke, u periodu od 2000. do 2004. godine Zoran je bio predsjednik Općinskog vijeća Stolac. Na izborima 2020. podržan je od “Inicijative za Stolac” i probosanskih stranaka.

Reportei Stava posjetili su učenicke područne Osnovne škole “Sveti Sava” u Liplju kod Zvornika koji su prvi dan u novoj školskoj godini, umjesto u učionicama, proveli igrajući se u školskom dvorištu. Rukovodstvo centralne škole odlučilo je da se u matične knjige unesu ocjene iz Jezika bošnjačkog naroda, umjesto Bosanskog jezika, koji su ovi učenici izučavali. U znak protesta, zbog upisivanja pogrešnog naziva maternjeg jezika u matične knjige, roditelji bošnjačke nacionalnosti svojoj djeci u utorak, 1. septembra 2020, nisu dozvolili pohađanje nastave sve dok se sporna situacija ne razjasni i ne ispravi

U npvom Stavu pišemo i o nekim “historijskim poukama“, o Povelji Kulina bana. Da bismo spremno branili naš kulturni identitet, trebamo znati da Povelja Kulina bana nije rodni list bosanske državnosti, jer Bosna je kao društveno-politička zajednica nastala još ranije, nego da je to dosad najstariji poznati dokument koji svjedoči postojanju jedne države s vrlo jasno definiranim nadležnostima svakog organa vlasti. Oko bana se već tada nalazio izvršni i prinudni aparat vlasti na koji se on mogao osloniti u provođenju garancija datih u Povelji.

“Ne spavam. Dva-tri sata maksimalno. Ostatak noći razmišljam.” Fikret Bačić ne spava skoro trideset godina, od junske noći 1992. godine, kada mu je ispred porodične kuće u naselju Zecovi kod Prijedora pobijena cijela porodica. U mjestu je živjelo 33 Fikretovih najbližih rođaka. Strijeljali su ih pripadnici Vojske Republike Srpske nakon što su zauzeli to naselje i potjerali svakoga ko je u njemu živio. Preživjelo ih je tek četvero. Ubijeno je 29 Bačića. Ubijeni su Fikretova supruga, majka, brat, bratova djeca… Ubijena su i Fikretova djeca. Sin Nermin imao je 12 godina. Kćerka Nermina bila je šest godina mlađa. Ubijen mu je i dvogodišnji bratić Ernest. Fikret Bačić govori za Stav.

U novom Stavu analiziramo posljednja dešavanja u Libanu. Postoji velika opasnost da bi, uslijed vakuuma vlasti, moglo doći do stanovite anarhije koja bi mogla prerasti u novi građanski rat. Takav scenarij omogućio bi “Hezbollahu”, a time i politici Irana, veći utjecaj na jugu zemlje, na granici s Izraelom. To bi moglo dovesti i do novog posredničkog rata između Irana i Saudijske Arabije. Osim toga, tenzije bi u Perzijskom zaljevu narasle, a Liban bi mogao postati i poprište sektaških sukoba jer bi sunijske zajednice i političke grupe sasvim sigurno zauzele daleko radikalniju poziciju od današnje.

Dopisnik Stava iz Turske piše o ratnim bunjevina iz Atine, odnosno, o „grčkoj otimačini na Mediteranu“. Na osnovu suverenosti Grčke nad otočićem Kastellorizo, koje je bezmalo 600 kilometara od grčkog kopna, apsurdno tvrdeći da ostrvo površine 911 hektara (jedva naseljeno i bez obradivih površina) ima isti efekt kao kopno, Grčka dodjeljuje sebi ekskluzivnu ekonomsku zonu (EEZ) od više od 3 miliona i 600 hiljada hektara, te posljedično vode države s najdužom mediteranskom obalom (Turska) svodi na Antalijski zaliv. Svakom posjedniku više od dva grama mozga moralo bi biti jasno da je mapa koju Grčka promovira kao svoju EEZ nije apsurdna nego imbecilna.

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, trećeg septembra, širom Bosne i Hercegovine.

 

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!