fbpx

NOVI STAV: KAKO JE POGINUO IZET NANIĆ

Petog augusta 2020. godine navršilo se 25 godina od preseljenja Izeta Nanića, slavnog komandanta 505. Bužimske brigade 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ovim povodom magazin Stav donosi detaljna svjedočenja njegovih saboraca o okolnostima pogibije, i to onih vojnika koji su se zadesili na mjestu gdje je krajiški heroj poginuo.

U prodaji je novi 283. broj magazina Stav.

Središnja tema ovog 283. broja Stava je 95. godišnjica rođenja prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

Tim povodom Muzej “Alija Izetbegović” organizirat će izložbu fotografija u Galeriji Novi Grad pod nazivom “Alija Izetbegović – između istoka i zapada”, koja će biti otvorena u petak, 7. augusta. Ulaz će biti besplatan. Na izložbi bit će predstavljen dio fotografija iz privatnog arhiva rahmetli predsjednika, te će se na 40 hronološki poredanih panoa moći pronaći fotografije Alije Izetbegovića, njegova biografija i odabrani citati. Iz Muzeja kažu da je ova izložba svojevrsna priprema za veliku izložbu koja će biti organizirana 19. oktobra u Vijećnici.

U novom Stavu pišemo i o nagradama i priznanjima koje je Alija Izetbegović dobijao tokom života, ali i nakon preseljenja. Svjetska javnost podjednako je vrednovala Izetbegovićev trud u promicanju mira, demokratije i islama. Stoga ne treba čuditi da su nagrade pristizale od Malezije do Sjedinjenih Američkih Država.

Također, donosimo i tekst Fikreta Muslimovića o duhovnosti i umjetnosti u mišljenju rahmetli predsjednika Izetbegovića. Iako se prvenstveno percipira kao političar i državnik, Izetbegović se u svojoj pisanoj ostavštini otkriva kao vrsni intelektualac, filozof koji je imao izniman osjećaj za esejistička promišljanja i memoarsko-literarna ostvarenja velike vrijednosti. Njegova sklonost da tumači književne pojave i pravce otkriva i njegov talent naspram razumijevanja književnokritičkih i književnohistorijskih tema.

Novi Stav donosi sjećanje na Salku Bukvarevića, ministra za boračka pitanja u Vladi Federacije BiH koji je preminuo od posljedica infekcije virusom korona. “Salkin doprinos, kada je u pitanju formiranje ‘Patriotske lige’ u tuzlanskoj regiji, sigurno pripada među onih prvih pet ljudi. Rahmetli Mehdin-Senad Hodžić, kapetan Crni Labud, po kojem je jedinica dobila ime, bio je komandant i meni i Salki, a kasnije je jedinicama ‘Patriotske lige’ rukovodio general Vahid Karavelić. Ta priprema odbrane od agresija zauvijek je udarila pečat čitavom našem prijateljstvu. Kada znate nekoga kao studenta, dočekate da se oženi, dobije djecu, napravi karijeru, onda znate koliko ste vezani jedan za drugog”, kaže Hase Tirić, nekadašnji komandant jedinice “Crni labudovi”.

Petog augusta 2020. godine navršilo se 25 godina od preseljenja Izeta Nanića, slavnog komandanta 505. Bužimske brigade 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ovim povodom magazin Stav donosi detaljna svjedočenja njegovih saboraca o okolnostima pogibije, i to onih vojnika koji su se zadesili na mjestu gdje je Krajiški heroj poginuo. “Kad sam pogledao prema Komandantu, on je pucao iz stojećeg stava, blago raširenih nogu i raskopčanog gornjeg dijela uniforme, a svuda oko njega zabadali su se meci. U tim trenucima jedini je on ostao u stojećem položaju. Svi ostali bili su zalegli, i Alija, i Makić, i ja, i drugi. Mislim da su ih naši izviđači tukli nitroglicerinkama. Ogradila se strašna pucnjava. Mnogi nisu ni znali u šta pucaju ispred sebe, ali su pucali. Kad sam otkočio pušku, vidio sam Komandanta na desnoj strani puta kako u čučećem položaju mijenja okvir. Tad sam ga posljednji put vidio.”

U okviru druge velike teme u ovom broju Stava, a to je sjećanje na početak raspuštanja logora “Omarska” 6. augusta 1992. godine, čitajte, između ostalog, intervju s Prijedorčanom Mirsadom Selmanom, jednim od najmlađih zatočenika koncentracionih logora otvaranih tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu. “Mene puno ne dotiče to što govore negatori. Bošnjaci ne trebaju na to nasjedati, upuštati se u besmislene rasprave. Mi moramo biti svjesni onoga što nam se desilo i da su sve takve priče suvišne. U Hagu je praktično u dan i skoro minut precizirano ko je šta radio u Prijedoru 1992. godine, a presude govore ko je kriv i za šta je kriv. Naravno da takvi napisi nama smetaju, to je kopanje po otvorenoj rani, ali na to se ne smijemo osvrtati. Problem je što su mlade generacije otrovane, zaražene tim otrovom koji je i doveo do genocida, da je to zaista zabrinjavajuće”, kaže Selman.

“Omarska” je skoro ispražnjena 6. augusta 1992. godine. Od 3.334 registriranih logoraša (a bilo ih je više), približno 1.250 preživjelih prebačeno je u logor ‘Manjača’ (među njima i moj amidža), oko 780 za logor ‘Trnopolje’ (među njima i moj otac), a mi, 173 muškarca i 5 žena, ostali smo u logoru. U toj grupi, koja je bila predviđena za likvidaciju, saznat ćemo kasnije, ostao je i Šerif Velić, koji je prije deset dana u Kozarcu imao promociju svoje knjige: Sačuvano od zaborava. U ovo surealno vrijeme korone Šerif će obići Bosnu s još jednom životnom pričom preživjelih iz srpskih logora. Logoraš i borac Armije RBiH koji u osmoj deceniji života ostavlja svoj memorijal Omarska”, piše Satko Mujagić, bivši logoraš i pokretač inicijative za Memorijalni centar u logoru “Omarska”.

U ovom broju Stava Adem Mehmedović donosi priču o knjizi Azira Osmanovića koji je kao trinaestogodišnji dječak preživio Genocid u Srebrenici. Više od jedanaest godina ovaj magistar historije radi kao kustos u Memorijalnom centru u Potočarima. Svaki dan brojnim posjetiocima govori o strahotama kroz koje je prošlo stanovništvo bosanskog srednjeg Podrinja za vrijeme Agresije i Genocida. “Svi koji smo bili u Srebrenici i koji se bilo čega sjećamo to trebamo zapisati i ostaviti u amanet generacijama koje dolaze poslije nas. Ja, kao dijete, kada je počela Agresija na Bosnu i Hercegovinu, nisam znao mnogo informacija šta se dešavalo mojim precima u Drugom svjetskom ratu. Saznao sam da je moj pradjed Alaga od ustaša u Drugom svjetskom ratu spasio grupu lokalnog srpskog stanovništva. Njegovih 25 potomaka i devet zetova od njegovih kćerki i unuka u Genocidu je ubijeno. To je bila moja motivacija zbog čega sam želio da zapišem, pa neko će čitati”, navodi Osmanović.

Stav donosi i analizu Bojana Budimca, našeg stalnog dopisnika iz Turske, o lažnim debatama i orijentalističkim klišejima koji se pojavljuju u svjetskim medijima. “Washington Post fnansirao je prošle godine ispitivanje javnog mnijenja o odnosu turskog društva prema halifatu. Objavili su rezultate 24. jula ove godine (baš na dan otvaranja Aja Sofje za namaze) pod pompeznim naslovom Istanbulska Aja Sofja opet je džamija. Da li turski državljani žele da Erdoğan obnovi halifat?, uz još pompezniji i pomalo priglup podnaslov: ‘Čak i ako bi Erdoğan želio obnoviti drevni halifat, potrebna mu je podrška javnosti da bi uspio.’ Stvarno?”, piše Budimac.

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu a od četvrtka, 6. augusta, širom Bosne i Hercegovine.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!