Već 3. aprila, prije otvorene agresije na BiH, agresor je isključio koaksijalno kablovski sistem posredstvom kojeg se odvijao telekomunikacijski saobraćaj s Hrvatskom i Slovenijom te je prekinuo vezu između tranzitnih centara Sarajeva i Banje Luke

Kada se spominju pobjede Armije Republike Bosne i Hercegovine u posljednjoj agresiji na našu zemlju, nerijetko budu zaboravljene one bitke koje su vođene daleko od neprijateljskih linija. Ipak, značaj je nekih od tih pobjeda nemjerljiv. Jedna od najvećih i najznačajnijih akcija koje su vođene izvan ratnih poprišta svakako je telekomunikacijska deblokada BiH 5. septembra 1993. godine. Bio je to historijski događaj jer je u komunikacijskom mraku ostvareno prvo povezivanje BIH sa svijetom.

O ovoj briljantnoj pobjedi pisao je opširno jedino Nihad Halilbegović u knjizi Diverzija u glavnoj pošti u Sarajevu i telekomunikacijska deblokada BiH, publiciranoj 2010. godine. Halilbegović je bio svjedok događaja koje opisuje kao sekretar Gradskog sekretarijata za narodnu odbranu i sekretar Općinskog sekretarijata Centar Sarajevo, te posjeduje originalnu dokumentaciju priloženu kao faktografski materijal u spomenutoj knjizi.

Pripremajući se za agresiju na BiH, piše Halilbegović, Jugoslavenska narodna armija i srpski teritorijalci zauzeli su do kraja aprila 1992. godine i isključili gotovo sve radiorelejne objekte preko kojih se prenosio i emitirao TV program RTV BiH. Isto su uradili s objektima i radiorelejnim stanicama preko kojih se prenosio telefonski signal.

Već 3. aprila, prije otvorene agresije na BiH, agresor je isključio koaksijalno kablovski sistem posredstvom kojeg se odvijao telekomunikacijski saobraćaj s Hrvatskom i Slovenijom te je prekinuo vezu između tranzitnih centara Sarajeva i Banje Luke. “Sistemi komunikacijskih veza i objekti informiranja su od vitalnog interesa za svaku državu. Agresori, svjesni značaja komuniciranja, svoju tihu i podmuklu agresiju započinju okupacijom objekata komunikacijskog sistema koji im omogućavaju kontrolu veza i radiodifuznog informiranja prema Hrvatskoj, Sloveniji i dalje na zapad. Ovladati radio-televizijskim sistemom značilo je kontrolirati medijski prostor plasiranjem vlastitih informacija, a onemogućavanjem PTT komunikacija uskratiti njihovu provjeru, čime se, uz dodatne mjere potpune komunikacijske blokade kretanja roba i proizvoda, a posebno hrane i vode i izazivanjem gladi, žeđi i hladnoće, nastojalo pokoriti i dezorijentirati stanovništvo”, objašnjava Halilbegović.