fbpx

Nasser

Unatoč svom prestižu, nije mogao izbjeći opetovane neuspjehe u svojim međunarodnim avanturama, poput kratkotrajne unije sa Sirijom ili neuspjele intervencije u jemenskom građanskom ratu.

 

Njegove su pristaše u njemu vidjele čovjeka koji je vratio dostojanstvo egipatskom narodu. Njegovi protivnici isticali su njegove nedemokratske i represivne metode. Kao bivša provincija Osmanskog Carstva, ovisnost Egipta o Turskoj bila je više teoretska nego praktična u ranim 1800-ima. Morali su se suočiti s Britanskim Carstvom, koje je na kraju nametnulo svoju dominaciju na tom području.

Egipat je postigao neovisnost tek 1922. godine, u kojoj je formirao ustavnu monarhiju na čelu s kraljem Fuadom, kojeg će naslijediti njegov sin Faruk. Tokom Drugog svjetskog rata Vlada je sarađivala s Engleskom u borbi protiv nacizma, iako je većina nacionalističkih sektora smatrala da pravi neprijatelj nisu Nijemci već Britanci, s obzirom na njihov pretjerani utjecaj na zemlju.

Sredinom prošlog stoljeća Egipat je bio zemlja oslabljena ekonomskom krizom i vojnim porazom u ratu vođenom protiv Izraela. Narodno nezadovoljstvo rezultiralo je tzv. pobunom “Crne subote”. Masa je u Kairu zapalila više zgrada u vlasništvu Evropljana u znak protesta protiv britanske prisutnosti. Paralelno s tim, skupina od trinaest dužnosnika suprotstavljenih monarhiji pripremala se za preuzimanje vlasti. Godine 1952. dogodio se državni udar koji je prisilio kralja Faruka da ustupi prijestolje maloljetnom prijestolonasljedniku.

General Mohamed Naguib preuzeo je Vladu, u to vrijeme kao premijer, a godinu dana kasnije, nakon ukidanja monarhije, kao predsjednik republike. U teoriji je bio najjači čovjek u zemlji, ali konce je vukao pukovnik Gamal Abdel Nasser.

Naguib je podnio ostavku tvrdeći kako je “u teoriji sve kontrolirao, a u stvarnosti nije kontrolirao ništa”. Podrška naroda omogućila mu je da se odmah vrati na mjesto predsjednika, ali dani političkog vođe bili su odbrojani. Nasser je znao kako pridobiti potporu različitih društvenih sektora kako bi se domogao predsjedničkog mjesta 1954. godine.

Uspostavio je režim koji je bilo teško definirati. To nije bila fašistička vlada, ali ni socijalistička. Čak ni militaristička, unatoč tome što je vukla porijeklo iz vojske. Nasser je proveo duboke reforme poput besplatnog obrazovanja i pokrenuo agrarnu reformu. Podjela zemlje koja je izvršena nije riješila probleme seljaka. Njihova je situacija ovisila o Nilu, čije bi poplave mogle uništiti žetvu. Kako bi regulirala tok rijeke, Vlada je izgradila Asuansku branu. Ovaj posao faraonskih razmjera trebao je olakšati proizvodnju električne energije i dobivanje vode za navodnjavanje.

Nasser, također poznat kao Reis, kao prioritet je postavio uspostavljanje socijalne pravde i uvođenje reda. Održavanje izbora, prema njegovom mišljenju, bilo je beskorisno. Ukinute su političke stranke i pritisnuti lijevi disidenti i islamisti. Mnogi su njegovi neprijatelji pogubljeni ili zatvoreni u pustinjskim koncentracijskim logorima.

Dok je opozicija bila ušutkana, službena je propaganda hvalila Reisa. Na izborima 1956. godine, na kojima se Nasser kandidirao kao jedini kandidat, glasači su imali samo dvije mogućnosti: odabrati glasački listić s riječima DA, upečatljivog dizajna, ili se odlučiti za NE. Kao što se i očekivalo, pobijedio je, i to s 99,9 posto glasova.

Iste je godine Nasser nacionalizirao Suecki kanal. Kao odgovor, Engleska, Francuska i Izrael započeli su napad na Egipat. Konačno, pritisak Ujedinjenih nacija, Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza nametnuo je prestanak neprijateljstava. Nasser je profitirao iz krize i predstavio se kao pobjednik nad imperijalizmom, ponašajući se kao da je njegova zemlja protjerala neprijatelja bez ičije pomoći.

U vanjskoj je politici Reis postao jedan od vođa Pokreta nesvrstanih, sastavljen od onih koji su ostali neutralni u hladnom ratu između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza. Uvjereni antiimperijalista, pružao je pomoć i sklonište pripadnicima raznih oslobodilačkih pokreta u “trećem svijetu”.

Unatoč svom prestižu, nije mogao izbjeći opetovane neuspjehe u svojim međunarodnim avanturama, poput kratkotrajne unije sa Sirijom ili neuspjele intervencije u jemenskom građanskom ratu.

Godine 1967. doživio je jedan od ponižavajućih poraza od Izraela u šestodnevnom ratu. Iznenadnim napadom Jevreji su uništili tri četvrtine egipatske avijacije ne dopuštajući da zrakoplovi polete iz njihovih baza. Suočen s katastrofom, Nasser je bio na rubu da podnese ostavku. Ipak, masovne demonstracije organizirane da bi mu se dala podrška dovele su do toga da se predomisli.

Umro je iznenada tri godine kasnije nakon srčanog udara, 28. septembra 1970. Na njegovu dženazu došlo je oko dva miliona ljudi.

PROČITAJTE I...

Malezija je uplovila u nestabilnu političku klimu u martu 2020. godine nakon što je došlo do preslagivanja na političkoj sceni zbog iznenadne i neočekivane ostavke tadašnjeg premijera Mahathira Mohamada. Iako egzistira bez čvrstog izbornog mandata, Jasinova Vlada u početku je bila popularna, ali je proteklih mjeseci izgubila podršku građana, između ostalog i zbog pogoršanja situacije s pandemijom

Biden kao glavnog krivca za činjenicu da je u SAD-u od virusa korona procentualno umrlo više ljudi nego bilo gdje u svijetu vidi upravo Donalda Trumpa. Optužuju ga da je potcijenio opasnost, odugovlačio s uvođenjem restrikcija te nabavkom i raspodjelom zaštitne i medicinske opreme, ali i da je svojim ponašanjem poslao štetnu poruku američkim građanima. S druge strane, Trump naglašava da je najteža epidemiološka situacija bila upravo u saveznim državama u kojima vladaju demokratski guverneri

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!