Naše je tlo nevjerovatno, izbacuje liderstvo, ali mi ga moramo hraniti, a ne gušiti

“Kada govorimo o 'Halal sajmu' u Bosni, mi želimo da njime inspiriramo jednu organiziranu proizvodnju koja će snabdijevati čitavu Evropu. Govorimo o Balkanu i Bosni kao centru. Kada bismo mi rekli da ćemo snabdijevati samo pileće donere, znate li vi koje je to tržište, znate li vi koje su to količine mesa? Tolike da nama u Bosni ne treba ništa više. Nije riječ samo o mesu, riječ je o svim drugim proizvodima koji bi mogli sadržavati svinjetinu, poput čokolade, bombona, jogurta, mlijeka itd. Sve bi se to moglo proizvoditi ovdje, pa da postanemo jedan veliki ekonomski centar”

Razgovarao: Filip Mursel BEGOVIĆ

“Sarajevo halal sajam” u organizaciji Bosna Bank International (BBI) jeste ideja jedne nove perspektive za Bosnu i Hercegovinu. Ustvari, BBI banka “Halal sajam” kao prezentaciju proizvoda nadovezuje na “Sarajevo biznis forum”, koji predstavlja prezentaciju projekata. Između projekata i proizvoda vizija direktora BBI banke Amera Bukvića sastoji se od pretpostavke otvaranja Bosne i Hercegovine, pravljenja što veće frekvencije ne samo proizvoda nego i novih ideja te znanja.

“Premali smo da se zatvaramo i BBI radi na platformi otvaranja. Ekonomije nema bez kretanja, a kretanja nema bez otvaranja, a mi pravimo manifestacije koje su motivatori za dolaske i vezivanja”, poručuje direktor BBI banke uoči drugog po redu “Sarajevo halal sajma”. Da je ova vizija itekako moguća, govori i podatak da je prošli “Halal sajam” proizveo nova ulaganja u Bosnu i Hercegovinu. “Investitori dolaze na sajam ili forum, a kad se priča o poslu, onda i dolazi do posla. Ako se o poslu ne priča, on se neće ni desiti”, kaže Bukvić u intervjuu za Stav.

STAV: Najavljuje se nova ekonomska kriza, po nekima, gora od one 2008. Koje su Vaše procjene?

BUKVIĆ: Mislim da smo ušli u krizu onog trenutka kada je svjetska ekonomija spoznala da je vrijednost valuta i papirnog novca vrlo diskutabilna i varijabilna. Sam koncept novca sadržan je u priznanici da postoji vrijednost, odnosno vrijednost nije u novcu nego u onome što on predstavlja, a to je zlato koje stoji u nekom sefu. Kada je Nixon razbio zlatni standard 1971. godine, vrijednost novca bila je u vojnoj snazi. Dolar je predstavljao američku mornaricu, američku avijaciju itd. koja je stajala iza njega. Kako se balans vojne snage počeo mijenjati, kako svijet ide iz unipolarnog u multipolarni, postavlja se veliko pitanje što je vrijednost te priznanice (novca). Dok se ta nedoumica ne riješi, neće doći ni do stabilizacije svjetske ekonomije. Stabilizacija će se desiti kada bude jasno šta ta priznanica predstavlja i koja vrijednost stoji iza nje. U ovom je trenutku nejasna i investitori lutaju između ulaganja u dionice, u zlato, u nekretnine…

Kineska ekonomija, naprimjer, ulaže u rudnike pokušavajući zadobiti neku vrijednost iza papira koji nazivamo novac. Lično mislim da smo odavno ušli u krizu i ona se ne može riješiti dok ne definiramo šta predstavlja koja priznanica i gdje je vrijednost. Ekonomija je povjerenje, a mi to povjerenje ne možemo uspostaviti dok se ne uspostave snage u međunarodnoj ekonomiji i međunarodnim odnosima. Pokazatelji mogu sugerirati da stvari kreću nabolje, na osnovu nekih intervencija vladine potrošnje u SAD-u ili EU, ali to je samo percepcija jer pravo povjerenje nije uspostavljeno i mi iz krize nismo izašli od 2008. godine. Ako me pitate očekujemo li krizu, ja kažem da mi već jesmo u krizi, samo se svijet navikao da živi u njoj posljednjih desetak godina. Kad kažem kriza, mislim na nepovjerenje koje vlada prema ekonomskom sistemu u svijetu, a hoće li biti još gora i dublja, rekao bih da hoće.

STAV: Postoji li neki “Big Brother” koji upravlja krizom?

BUKVIĆ: Postoji u unipolarnom svijetu. No, mi smo u tranziciji prema multipolarnom svijetu i u njemu postoji više big brothera. Njihova koordiniranost ili nekoordiniranost pravi svjetsku ekonomiju. Danas je neupitna ekonomska snaga jedne Kine i ona je vrlo bitan faktor koji utječe na svjetske ekonomske tokove. U jeku svoje imperijalne moći Britanija je imala share u svjetskom GDP-u od nekih 9%, i to je bio vrhunac. Tada su upravljali s 25% zemaljske kugle. Procjena je da će 2050. godine učešće Kine u svjetskom GDP-u biti oko 35%. O kojem mi onda unipolarnom svijetu govorimo? Jednog ključa više nema. Realnost je da imamo više ključeva. Dok se svijet ne posloži i ne napravi neku formulu svog postojanja u novim okolnostima, svjetska ekonomija neće napredovati. Pokazatelj toga mogu biti varijacije i odnosi u vrijednostima raznih valuta kao priznanica svjetskih sila. U turskoj ekonomiji imate jako dobar performans turizma, izvoza, imaju rekordne rezultate, a opet se priča o krizi. To je tako jer se ne zna šta je stvarna vrijednost turske lire. To isto vrijedi za dolar i euro. Dok se ne napravi ekvilibrij, nema povjerenja u ekonomiju, a dok nema povjerenja, nema ni stabilnosti. Kriza je, dakle, od 2008. godine, kada je svjetska ekonomija počela stavljati upitnike na vrijednost valuta. Statistika pokazuje da dolazi do sukoba kada se smanjuje moć neke velike sile. To je moguć scenarij koji će utjecati na svjetsku ekonomiju. Naravno, to će se reflektirati na evropsku ekonomiju, a time i na bosansku.

STAV: Po Vašem mišljenju, koji je ekonomski model za Bosnu i Hercegovinu ponajbolji za ostvarivanje dugotrajnog prosperiteta?

BUKVIĆ: Model za bosanskohercegovačku ekonomiju moramo prepoznavati u malim državama. Nama model ne može biti Njemačka, Japan, SAD. Model nam mogu biti manje ekonomije koje su se utegnule i koje su napravile određeni uspjeh. Obično gledam na Singapur. Prije nekoliko mjeseci sam bio tamo i nešto me zaista impresioniralo. Čitao sam njihove novine i vidio odluku vlade da se traže uspješni mladi ljudi iz Istočne Evrope. Zamislite vi to, da idu iz Singapura, udaljenom 11‑12 hiljada kilometara, i da beru “cvijeće” na našoj livadi. U Singapuru većinski žive Kinezi, zatim Indijci, pa muslimani Malajci. Ti narodi predstavljaju većinu svjetske populacije, a njihova vlada donosi odluku da traže kadrove u Istočnoj Evropi. Mogao bih reći da su tu malu državu utegli do razine state of art.

STAV: A šta su to prepoznali u kadrovima Istočne Evrope da su oni toliko na cijeni?

BUKVIĆ: Istočna Evropa već je prisutna u Singapuru. Imam prijatelja Sarajliju koji je zamjenik dekana na National University of Singapur. Takvih ima i iz Hrvatske, Srbije…, i oni su vidjeli da ti mladi ljudi imaju vrlo dobar performans, pa su rekli: “Idite tamo odakle su ovi došli i dovedite ih još.” Fascinantno je da neko tako strateški razmišlja. Zamislite sada da Bosna kaže: trebaju nam ljudi iz Brazila, koliko bi to bilo dalekosežno razmišljanje i kakav bi sistem morao stajati iza toga? Singapur je sastavljen od različitosti, kao i mi. Te različitosti su u slučaju Singapura prednost. Svi ti Malezijci i Indonežani odlučili su da drže svoju štednju tamo, da investiraju u Singapur, koji je ustvari različit od njih. I Bosna može doći u situaciju da se na sličan način pozicionira i da sva ta različitost oko nas vidi centar u nama.

STAV: Kako to ostvariti s obzirom na to da ste rekli da je ekonomija povjerenje? Mislim na sigurnosni aspekt.

BUKVIĆ: Mi ako hoćemo raditi jaku ekonomiju, prvi korak jeste sigurnosni aspekt. Singapur ima najveći broj aviona s obzirom na broj stanovništva u svijetu. Vojne aerodrome imaju ispod zemlje s obzirom na to da imaju problem s ograničenosti prostora. Bosna ima taj potencijal kroz članstvo u NATO-u, a pošto je u Jugoslaviji imala jaku namjensku industriju, znači ima i potencijal da osigura sigurnost iznutra. No, mora biti vođena ekonomijom i ekonomskim interesom. U tom smislu, mi imamo problem s politikama unutar Bosne i Hercegovine koje nikako da se otrgnu od destruktivnih tendencija i posvete se prosperitetu.

STAV: Je li “Halal sajam” dio Vaše vizije Bosne kao ekonomskog čvorišta na relaciji Istok – Zapad?

BUKVIĆ: U Bosni žive muslimani pa su halal-proizvodi dio naše svakodnevice. Priča o halalu nije toliko interesantna u samoj Bosni koliko je interesantna u drugim zemljama Evrope. Mi nismo ni svjesni koliki je to potencijal. Muslimani koji žive, ali i dolaze u Evropu, žele znati da će jesti halal-hranu. Govorimo o 51 milionu ljudi koji žive u Evropi i za koje puno znači onaj halal-znak. Šta je tek sa zemljama koje okružuju Evropu, zemljama Sjeverne Afrike, Turskom…? I ti ljudi dolaze u Evropu i jedu. Otiđite u Pariz za vrijeme ljeta pa pogledajte oko sebe. Mogli bismo reći da ima više Arapa nego Francuza. Ko su ti Arapi? Saudijci, Emiraćani, Katarani…, dolaze muslimani iz cijelog svijeta. I za njih je važna halal-hrana. Kada govorimo o “Halal sajmu” u Bosni, mi želimo da njime inspiriramo jednu organiziranu proizvodnju koja će snabdijevati čitavu Evropu. Govorimo o Balkanu i Bosni kao centru. Kada bismo mi rekli da ćemo snabdijevati samo pileće donere, znate li vi koje je to tržište, znate li vi koje su to količine mesa? Tolike da nama u Bosni ne treba ništa više. Nije riječ samo o mesu, riječ je o svim drugim proizvodima koji bi mogli sadržavati svinjetinu, poput čokolade, bombona, jogurta, mlijeka itd. Sve bi se to moglo proizvoditi ovdje, pa da postanemo jedan veliki ekonomski centar. Želimo dati jednu novu imaginaciju, novu maštu, novu viziju koja će se pretvoriti u ekonomski prosperitet.

STAV: Ko vam je partner u toj viziji, ko je prepoznaje? Jasno da bez šire podrške ona nije ostvariva.

BUKVIĆ: Iskreno ću vam reći da je moj prvi partner na ovu temu bio Bakir Izetbegović. To je čovjek koji ima najviše osjećaja za ono o čemu govorim. On je i prije postojanja BBI banke imao tu viziju i podržavao ljude koji su imali ideju halal-industrije. Prošle godine bio je pokrovitelj “Halal sajma”, kao što je ove godine Šefik Džaferović. On je prvi, a moram reći i da je i Muhamed Mahatir doživio ovu platformu kao najveći potencijal Bosne i Hercegovine. Na prošlom se sajmu javio direktno videolinkom i rekao da je ovo naša budućnost. Ja sam s njim nasamo razgovarao nekoliko puta i uvijek je insistirao na toj ideji. Bosna i Hercegovina ima taj evropski duh i osjećaj za lijepo. Sve su to pretpostavke da napravimo jednu industriju koja će biti kvalitetom, estetikom i čistoćom nešto što će biti standard. Obradovalo me je kada je napravljeno istraživanje o tome ko su najčišći Evropljani. Ispalo je da smo to mi, ljudi u Bosni i Hercegovini. Obradovalo me je i to što po statistikama imamo jedno od najplodnijih tla u Evropi. Hercegovina se naziva evropskom Kalifornijom, a kada se uđe u analize, ispada da Hercegovina ima čak više padavina od Kalifornije. Zato i ne čudi da je uvrštena u top tri destinacije za poljoprivredu u Evropi, ali tu Kaliforniju u Hercegovini treba prepoznati i sagraditi. Mi možemo postati prava fabrika hrane za čitavu Evropu, a odskočna daska može biti halal-proizvod. “Halal sajam” pokušava probuditi tu ideju i viziju koja može postati realnost. Pogledajte samo gospodarsku granu turizma. Ništa ne ulažemo u turizam i opet se broj turista povećava za 20 do 30% svake godine. Nadalje, razmjena znanja i ideja kroz obrazovanje, mislim na to da Sarajevo postane najveći univerzitetski centar u ovom dijelu svijeta.

STAV: Ne bojite li se da bi povećani dolazak muslimana mogao izazvati novi val širenja raznih fobija? Sjetimo se samo na koji je način tumačeno kupovanje nekretnina od Arapa u Kantonu Sarajevo. Zlonamjernici su čak navodili nevjerovatne brojke od 60 hiljada arapskih naseljenika.

BUKVIĆ: Bosna mora da ima nove ideje i nove vizije. Evo, tražimo rješenje. Je li rješenje da ne dovodimo turiste iz arapskog svijeta zato što će doći turisti iz Evrope? Hajde ih dovedite. Ima li povećanja turista iz Njemačke svake godine 20%? Nema, ne dolaze. Mi smo otvoreni, ali ako dolaze turisti iz muslimanskih zemalja, to je realnost. Sami dolaze. I Amerikanci i Francuzi se bore da ih dovedu u svoje zemlje, ali oni dolaze nama. Zašto dolaze? Imamo li sadržaja ko razvijene zemlje? Nemamo, ali oni dolaze i troše novac i drže nam ekonomiju. Koja je to magija ovdje? Oni Sarajevo doživljavaju kao neki otvoreni interaktivni muzej – od osmanlijske arhitekture vi prelazite u neku srednjoevropsku, pa u komunističku, pa u savremenu. I sve što jedeš u tom hodu kroz historiju je halal. I to je ogroman potencijal.

STAV: Da bismo ostvarili ovaj potencijal, kakvo nam je potrebno liderstvo u sektoru ekonomije?

BUKVIĆ: Liderstvo je nešto na čemu moramo kontinuirano raditi. Imamo dobar potencijal u ljudima ovdje, ali moramo dodatno razvijati liderstvo u ekonomiji, kulturi, u sportu, u svemu. Lider je neko ko vidi iza brda i koji može da prepozna buduće trendove. Evropa nije ono što je bila i neće biti ono što je danas. Današnju svjetsku ekonomiju prije dvadeset godina niko nije mogao zamisliti osim lidera. Oni su se, s obzirom na to da vide iza brda svoje ekonomije, pozicionirali oko industrije novih tehnologija za koje su znali da dolaze. Mi moramo u Bosni vidjeti buduće trendove. Priče iz prošlosti pokazale su se pogrešnim. Nama trebaju lideri koji vide iza brda u svim sektorima. Kažu da se lideri rađaju. Nije posve tačno. Mora se napraviti ambijent u kojem lideri dolaze do izražaja. Mi se u Bosni više bavimo gušenjem lidera nego njihovim stvaranjem, i to je ogromni problem ovog društva. A Bosna je rasadnik izvrsnih kadrova. Pogledajte naše ljude iz svih sektora koliko su uspješni u svijetu. Naš dječak ode odavde i za sedam godina napravi korporaciju u Americi. Ovo je tlo nevjerovatno. Ova zemlja izbacuje liderstvo, samo ga mi moramo hraniti, a ne gušiti.

 

PROČITAJTE I...

Sindikat apelira na ministra Džindića da se ne pokoleba i ne uzmiče pred “ovim perfidnim napadima, koji nisu motivirani proklamiranom borbom za dobrobit RMU Banovići, ljudska prava, toleranciju i jednakost, već nekim drugim, podmuklim, politikantskim, pa i ličnim interesima”.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!